srijeda, 31.05.2006.
Imam Kastalani i Taberani prenose od Omera, r.a.:
Jednog dana Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,se nalazio na jednom mjestu zajedno sa svojim ashabima.Jedan beduin, sa ulovljenim Zabom (Zab-jestiva životinja veća od junca) u ruci, prolazio je pored njih.Vido je Poslanika i ljude koje je predvodio te ne mogade obuzdati zbatiželju, priđe i upita:
-Ko je ova osoba? –pokazujući na Resulullaha, a.s.
Odgovoriše mu:
-To je Poslanik!
Beduin odmah dođe kod Poslanika i, pokazujući na lovinu reče:
-Kunem se Latom i Uzzaom, dok ovaj Zab ne posvjedoči tvoje poslanstvo, ja ti necu učiniti iman!
Zatim ubijenu životinju ostavi ispred Poslanika, s.a.v.s.
Pejgamber milosti, s.a.v.s., sa tom neprikosnovenom ljepotom, obratti se životinji:
-O, Zab!
Crne oči beduina začuđeno se otvoriše, očekujući ono što će se desiti.Životinja progovori kao čovjek:
-Izvoli, Allahov Poslaniče!
Allahov Poslanik, s.a.w.s., je upita:
-Kome ti činiš ibadet?
Pod začuđenim pogledima beduina i svih prisutnih, Zab reče sledeće:
-Ibadet činim Allahu, Onome čiji je Arš na nebu, a sultanat na zemlji, koji vlada morem, čija je milost u Džennetu i srdžba u Džehennemu!
-Dobro, a ja ko sam?
-Ti si poslanik Gospodara svjetova, posljednji od pejgambera, ko te prihvati, bit će izbavljen, ko ti ne povjeruje ostaje u gubitku.
Biserne riječi ove male životinje raniše beduina sred duše.U njeogovm srcu se izliježe ptić imana i on u zanosu viknu:
-Svjedočim da je Bog jedan i da si ti Njegov poslanik!
- 14:20 -
Istinu kaži zašto si došao
Bitka na Bedru okoncana je pobjedom muslimana, dok su mnogi nevjernici otišli u krajeve vječitog azaba... Izjvjesno vrijeme nakon poraza Umejr b.Veheb el-Dzemhi i Safvan ibn Umejje sjedili su pored Ka’be ... Duše su im bile zahvaćene tugom. Umejr b. Vehb je bio jedan od najsvirepijih Kurejšija. Učinio je veliko zlo Allahovom Poslaniku i njegovim cijenjenim ashabima. Baš kao da je iz njegovih ruku tekla rijeka od krvi. Toliko je napredovao u zlu da je čak i sejtan bio začuđen ovakvom vrstom zuluma.
Njeogv sin Vehb b. Umejr je na Bedru bio zarobljen od strane muslimana. Sada su dva čovjeka sjedila glavu uz glavu i razgovarala. Safvan reče:
-Vallahi, od sada više ne vrijedi živjeti!
Umejr podiže svoje krvave oči ka nebesima i potrvdi njegove riječi:
-Pravo si rekao, da mi nije duga i straha da će nakon mene moja porodica nestati, otišao bih i ubio Muhammeda. Imam jedan razlog za to. Moj sin je u njihovim rukama, na nogama su mu lanci, a na vratu ular poniženja. A to je, ipak, za mene hiljadu puta gore od smrti…
Safvan b. Umejje iskoristi priliku i reče:
-Gledaj o čemu ti razmišljaš!… Ja ću uzeti na sebe tvoj dug, ja ću ga isplatiti. Što se tiče tvoje porodice. Ja ću ih gledati dok god budu živi i ništa im neću uskratiti. Ti razvedri svoje srce, idi i obračunaj se sa njim…
Umejr skoči od radosti:
-U redu! Ali neka niko ovo ne sazna!
-Nikome neću kazati!
-Ja ću otići i ubiti Muhammeda!
Umejrova odluka je bila nepokolebljiva. Otići će i ubit će Dženab- i Mustafu, to sunce oba svijeta. Odmah je donio mač, dobro ga naoštrio i zatrovao. Zatim je krenuo na put…
Dok su mu dušom sijevale munje mržnje, prošao je vreli pustinjski pijesak i najzad stigao u Medinu.
U tom trenutku je Omer, r.a., sa jednom grupom mslimana sjedio i razgovarao o Bitki na Bedru i o Allhovoj milosti i pomoci koju im je ukazao...Baš u tom trenutku Hazret-i Omerovo oko skliznu do kapije mesdžida. Vido je mačem opasanog Umejra b.Vehba kako na kapiji mesdžida spušta svoju devu. Kao strijela skoči sa mjesta i reče:
-Ovaj Allahov neprijatelj, Umejr b.Vehb, došao je jedino radi zla. On je čovjek koji je na Bedru u našim redovima unio smutnju i koji je predvidio našu brojnost...
Sa žurbom je došao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
-O Allahov Poslaniče, Allhov neprijatelj Umejr b.Vehb je došao opasan mačem!
Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., naredio je:
-Omere, uvedi ga unutra!
Omer r.a., kretao se poput vjetra, vratio se, uhvatio Umejra za kaiš od mača i snažno ga drmnuo:
-Dođi, hajde…!
I ensarijama je rekao slijedece:
-Idite kod Pejgambera i sjedite tamo, čuvajte ga od ovog zlobnika! Zaista, on nije neko kome se vjeruje…!
Zatim, vukući ga za kaiš, dovede ga pred Poslanika, s.a.v.s..Kada Resulullah ,s.a.v.s., primjeti Omera kako za kaiš od mača drži Umejra, reče:
-Omere, pošalji!
Omer ,r.a., pusti Umejra.Poslanik,s.a.v.s., mu se obrati:
-Priđi, Umejre!
On priđe i reče:
-Neka ti je hajirli jutro!
U preiodu džahilijeta pozdravljli su se na ovaj način...Allhov voljeni i časni Resul reče:
-Umejre, Allah nam je pokonio mnogo bolji pozdrav od tvog.To je pozdrav Džennetlija...
Drhtavim usnama Umejr reče:
-Kunem se, ja tek sada čujem za to!
Muštulugdžija vječitog života, sallallahu alejhi ve sellem, svojim beskrajno dubokim očima je gledao Umejra.Upitao ga je:
-Zašto si došao ovamo, Umejre?
Umejr je lagao:
-Došao sam radi zarobljenika koji je u vašim rukama...Ophodite se lijepo prema njemu!
-A šta je sa mačem za pojasom?
-Allah ga prokleo, nije mi od nikakve koristi!
-Istinu kaži, zašto si došao?
-Radi onoga što sam ti rekao!
-Ne!..Drugi je razlog tvog dolaska...!
Umejr je šutio.
-Umejre! Ti si sjedio zajedno sa Safvanom b.Umejjom na Hidžru (mjesto na Ka’bi).
Umejr zadrhta, jer, je zaista tamo sjedio, ispoljio svoju pokvarenu namjeru, naoštrio mač i krenuo na put...
Poslanik, s.a.v.s., je nastavio da kazuje:
-Ti si govorio kako bi došao da ubiješ Muhammeda da ti nije duga i porodice. A Safvan b.Umejje je preuzeo tvoj dug i brigu o tvojoj porodici za moje ubistvo...međutim, Allah je stao među vas, i postao ti je rpepreka...
Umejr je stajao sav začuđen i izbezumljen.Koprcajući se poput ranjene jarebice, poskoči naprijed i reče:
-Svjedočim da si ti Allahov Poslanik.Allahov Poslaniče, mi smo poricali vijesti koje si ti donosio sa neba. Negirali smo i vahj koji ti je dolazio...Osim mene i Safvana, niko drugi nije znao za ovo.Sada razumijem, ono što ti dolazi šalje ti Allah...Neka je hvala Allahu koji me je uputio na ovaj put, koji me je uputio na spas!
Polazeći iz Mekke, Umejr je krenuo kroz pustinje sa namjerom da ubije Allahovog Miljenika, a sada je, sav ushićen, predavao dušu islamu...Prolivajući suze, izgovorio je Kelime-i šehadet:
-Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha.I opet svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Poslanik!
Mesdžid se u jednom trenutku ispuni zvucima tekbira. Resulullah,a.s., reče svojim ashabima:
-Podučite vašeg brata vjrei i Kur’anu i oslobodite mu njegovog zarobljenika!
Ashabi uuradiše kako im kaza Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.Nešto kasnije Umejr reče:
-Allahov Poslaniče, ja sam do sada ratovao da bih ugasio Allahov nur...Surovo sam kažnjavao i zlostavljao nevine ljude koji su se nalazili u Allahovoj vjeri.Sada, pak, od tebe tražim sledeće:Dozvoli mi da odem u Mekku i da Mekkelije pozovem Allahu, Njegovom Poslaniku i islamu... Možda će ih Allah uputiti na spas...Ako ne prihvate, dozvoli mi da im uradim zulum kakv sam nekad uradio tvojim ashabima!
Umejr u jednom trenu pređe iz svijeta mržnje u predjele vjere.Postao je najvatreniji daija islama...
Počast svjetovima, Poslanik, a.s., mu dozvoli, i on poput ptice odleti u Mekku...
Kada je Umejr pošao da ubije Resulullaha, s.a.v.s., Safvan je narodu Mekke rekao sledece:
-Radujte se, Mekkelije! Najavljujem vam radostan događaj koji će učiniti da zaboravite dan na Bedru!
Kod svih karavana što su dolazile raspitivao se za Umejra, i nazad je došao jedan čovjek koji mu je rekao da se on počastio islamom i da je prešao u Poslanikove redove.
Safvan je poludio i sav bijesan uzviknuo:
-Kunem se, sa njim više neću pričati!
Prošavši nemolosrdne pustare Umejr je stigao u Mekku i prvo što uradi poče da poziva ljude u silam...Mnogo njih je poredstvom njegove ruke ušlo u dvorac islama.
Bio je jedan od onih kada je Umejr tek stigao u Mekku.. Safvan je sjedio kod Ka’be na mjestu Hidžr.Umejr je odmah stao pred njega i obratio mu se. Safvan je okrenuo lice na suprotnu stranu...Umejr mu reče:
-O, Safvane, ti si jedan od naših uglednika! Znaš li šta znači činiti ibadet kamenju i prinositi žrtvu?
Safvan je opet šutio.Umejr iznova viknu glasom koji ispuni Ka’bu:
-Je li to vjera!? Da li prisvajanje kipova za božanstva spada u znanje? Svjedočim da osim Allaha nema drugog Boga i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik!
Safvan je oborene glave šutio…Ptica imana ne savija svoje gnijezdo na svakom drvetu…I nije insan svako ko na dvije noge stoji.Dragulj ljudskosti uzima se iz mora vjere…
- 00:19 -
ponedjeljak, 29.05.2006.
Ovim putem bi da obratimo paznju na razgovor dvojice islamskih ucenjaka:ucitelja Sekika el-Belhija i ucenika Hatima el –Esama.
Jednog dana upitao je El-Behli svog ucenika: Otakad se mi druzimo?” Ucenik rece:”Vec 30 godina.”
Sta si naucio od mene za ovo vrijeme?
Ucenik odgovori: ”Naucio sam od tebe osam mes`ala.
Zacudi se ucitelj pa rece: “Svi smo mi Allahovi i Njemu se vracamo.Tolike godine sam proveo sa tobom , a ti kazes da si od mene naucio samo osam mes`ala....Kad je tako , reci mi sta si to zapamtio?
Ucenik El-Esam odgovara:Prvo , posmatrao pa sam svijet i vidio da svako ima svoju ljubav kojoj pridaje veliki znacaj.Ona je sa njim sve dok ne ode u kabur i tada se rastavlja snjom,pa sam odlucio da mi ljubav bude moja dobra djela, koja ce samnom uci u mezar i koja me nikad nece napustiti.
Drugo , razmisljao sam o Allahovom ajetu: “Onaj koji se bude bojao momenta kad ce pred Allaha stati i dusu od strasti uzdrzati, Dzennet ce boraviste njegovo biti.”
Vidio sam da je u ovom ajetu spas i potrudio sam se da sprijecim strasti da rade sta hoce i tako sam postao stabilan i pokoran Allahu.
Trece, gledao sam oko sebe svijet, svako ima nesto vrijedno sto cuva u svom koferu.Ja pogledam u ajet koji kaze.”Ono sto vi imate-prolazno je , a ono sto je u Allaha-vjecno je, pa kad god sam nasao priliku da nesto vrijedno imam, ja bih to usmjerio da bude na putu Allahovim, jer cu to sigurno kod Njega naci.
Cetvrto, gledao sam koliko ljudi pridaju vaznosti imetku, porijeklu i ugledu.To im je mjerilo medjusobnog uvazavanja,shvatio sam da od toga nema nista, na sta me podsjetio ajet: “Najplemenitiji medju vama je onaj koji se najvise Allaha boji.”Vidio sam da je kantar uvazavanja takvaluk (bogobojaznost, svjesnost) jer volim biti plemenit kod Allaha.
Peto, vidio sam da ljudi jedni druge napadaju i vrijedjaju, potvaraju, ogovaraju, klevecu.Izucavao sam razloge svemu tome. Vidjeh da je u pitanju zavidnost; to mi Kur’an rece: “ Zar oni da raspolazu miloscu Allaha? Mi im dajemo sve sto im je potrebno na ovome svijetu” i zbog toga napustih zavidnost.
Sesto, razumljivo mi je bilo da se ljudi medjusobno ne podnose i mrze, ali nisam mogao shvatiti da sin mrzi oca i majku, brat svoga brata, zenu.Zasto? Umisljenost mi nije dala da cujem Allahov govor: “Sejtan je uistinu vas neprijatelj, pa ga takvim smatrajte.”Vidjeh da je on taj koji cini da se ljudima svadjam i da ih mrzim,suprotstavio sam se i poceo sam voljeti svakoga.
Sedmo, ima ljudi koji vi voljeli da imaju bogatstva, a da ne daju zekat, nisu svjesni da ce zbog toga biti ponizeni na jos ovome svijetu.Zatim pogledah u ajet koji kaze “Na zemlji nema nijedno bice a da ga Allah ne hrani.” I ja sam jedan od tih bica koje Allah opskrbljuje ,pa me ne interesuje sta ko i koliko ima.I posvetih se Allahu, a ne ljudima.
Osmo, vidio sam ljude kako se oslanjanju na stvoreno; jedan na trgovinu , drugi na biznis , treci na prijatelje.Ja se vratih Allahu, koji kaze:” A onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan.”
Vi koji se brinete za nafaku i zdravlje niposto nezaboravljajte dvije stvari.
Prvo ,Resulov hadis :”Nafaka vise ide za covjekom negoli smrt.”
I, drugo, rijeci Malika inb Dinara, upucene svome uceniku: “Kad osjetis tjeskobu u srcu, slabost u tjelu, uskracenost u nafaki, znaj da si poceo baviti se snecim sto te se ne tice.”
Molim Allaha dz.s da ujedini nasa srca i da nas pocasti istinskim oslanjanjem na Njega.Amin
- 17:00 -
nedjelja, 28.05.2006.
Snaga iskrene vjere u Allaha dž.š.
Bijaše jedno pleme među Izraelićanima koje se, zavedeno od šejtana, klanjalo jednom velikom stablu. To suho drvo su smatrali božanstvom i svaku večer i svaki dan bacali su se ničice pred njim. Neki musliman prođe pored njih i opazi ih kako se klanjaju i smatraju ga božanstvom. Potaknut žarom Božije vjere, naljuti se, razbjesni pa u ime Uzvišenog Gospodara ustade, uze sjekiru i htjede da posiječe ono stablo. Šejtan, u liku čovjeka, pojavi se pred njim i reče mu.
- Božiji robe, gdje ideš?
- Idem da se klanjam Allahu i da izvršim Allahovu naredbu - da posiječem stablo kome se klanjaju - odgovori.
- Kakvu korist imaš od toga ako posiječeš to stablo? Bojim se da se ne sakupe idolopoklonici i ne stave te na muke. Odustani od te nakane! Ja ću te uputiti na nešto od čega ćes imati više koristi i dobiti veću nagradu.
- Šta je to? - upita čovjek.
- Ja ću ti donijeti svako jutro jedan zlatnik i stavit ću ga pod serdžadu - reče šejtan. Ti uzmi taj zlatnik i podijeli ga sirotinji kao sadaku, jer za to će biti bolja plaća i nagrada. Čovjek se zadovolji, povrati se, srdžba mu se smiri. Dan-dva šejtan je dolazio i donosio obećani zlatnik, ali kasnije presta da dolazi i da donosi. Čovjek se ponovo razljuti, ustade, stavi sjekiru na rame i, sav bijesan, uputi se stablu da ga posiječe. Šejtan ponovo dođe pred njega i reče:
- Čovječe, kuda ćeš s tom sjekirom?
- Idem da posiječem ono stablo - odgovori.
- Prevario si se! Tu šansu si propustio prekjučer - reče mu. - Vrati se dok si zdrav, inače ću ti opaliti takav šamar da ćeš se sravniti sa zemljom.
- Zašto to nisi učinio prekjučer kad imaš takvu snagu? - upita ga čovjek.
- Tada si bio u srdžbi, ponesen žarom za pravu vjeru i u ljubavi prema Allahu. Tvoja namjera je bila čista. Tada te Allah pomagao. Sve što si htio, mogao si da učiniš. Ali sada si se naljutio zbog novaca i pitao si se: Zašto ih nije donio? Budući da je nestalo one tvoje iskrenosti, ti više ne možeš posjeći to stablo.
Čovjeku bi jasno da sve što nije učinjeno sa iskrenošću ne donosi koristi niti uspjeha
- 20:05 -
subota, 27.05.2006.
Prijateljevanje s blagom i bogatstvom, zlatom i srebrom, spada u najgora prijateljstva, ono čoveka sramoti i ponižava. Ljubav prema dunjalučkom imetku deo je ljubavi prema samom dunjaluku, a ljubav prema dunjaluku je, uvod u sve vrste grijeha. Oni koji sebi odaberu dunjaluk za prijatelja oni čak i Boga zaboravljaju.
Čujte ovu priču:Hazreti ‘Isa alejhi selam, koji je svim svojim bićem bio duh i svjetlost i jedan od najvećih božijih poslanika, jednog dana mu se u putu pridružio neki čovjek, koji je putovao u njegovom pravcu.
Nakon što su onako malo zajedno putovali, ogladnili su.
Hazreti Isa je imao tri okrugla hljeba u svom zavežljaju, jedan je sam pojeo a drugi je dao svom saputniku. Pošto su to pojeli hazreti Isa je onaj preostali dio hljeba stavio u zavežljaj pa su nastavili put. Malo zatim su i ožednili pa je hazreti Isa svoj zavežlaj spustio na zemlju i onda otišao da pronađe i donese vodu.
Čim je Isa (a.s) otišao, njegov saputnik je izvadio onaj preostali hljeb iz svežljaja i pojeo ga.
Kada se hazreti Isa vratio i vidio da nema onog jednog hljeba, upitao je svog saputnika:
“Jesi li ti pojeo onaj hljeb?”
Saputnik mu je odgovorio: ”Ne, ja ga nisam pojeo.”
I koliko god ga je hazreti Isa pitao, on je uporno poricao.
Opet su zajedno krenuli na put sve dok nisu stigli do obale jednog mora. Dugo su čekali na obali da naiđe kakav čamac da ih preveze preko mora, ali čekanje je bilo uzalud.
U jednom trenutku hazreti Isa izreče veličanstveno ime Božije, pa uze svog saputnika za ruku i tako obojica pođoše preko vode. Kada su prešli na drugu obalu mora, hazreti Isa se obrati svom saputniku i reče:
“Jesi li vidio moć Božiju? Tako ti one beskrajne moći Njegove, reci mi da li si ti pojeo onaj hljeb?”
On reče:”Ne, ne znam ni zašto mene pitaš.”
I opet su krenuli i onako zajedno išli dugo sve dok nisu stigli do jedne stepe u kojoj su ugledali srnu. Hazreti Isa (a.s) ju je ulovio i odrao pa su joj onda meso ispekli i zajedno pojeli. Kosti su skupili na jednu gomilu i kad su se obojica zasitili hazreti Isa je stao ispred gomile kostiju, izgovorio sveto ime Božije i srna je ponovo oživjela i odskakutala prema stepi.
Hazreti Isa se onda okrenuo prema svom saputniku i rekao:
“Tako ti Boga, koji mrtve oživljuje i u čijoj je ruci život i smrt čovjeka, i u čiju si se moć i sam osvjedičio i vidio svojim očima, reci mi da li si ti pojeo onaj hljeb?”
”Ne nisam! Nije valjda da ti je, ne daj Bože, sunce udarilo u glavu? Ne! Ja taj hljeb nisam pojeo i nemam pojma gdje je!”
Nakon toga su opet zajedno krenuli na put, i u putu su naišli na tri pješčane dine. Hazreti Isa se pomolio i one tri dine su se pretvorile u čisto zlato. Potom se obratio svom saputniku i rekao:
”Ona zlatna dina, koja je na desnoj strani je moja, a ona na lijevoj je tvoja, a ona u sredini neka pripadne onome ko je pojeo onaj komad hljeba.”
Čim se ime zlata spomenulo i veći udio bio u pitanju, saputnik reče:
“Da, ja sam to učinio, bio sam gladan i pojeo onaj komad hljeba!”
Kad je hazreti Isa vidio ovakvo njegovo ponašanje, sa zgražanjem mu je rekao:
”Onaj kome je ime zlata vrjednije od svetog imena Božijeg, nije dostojan da bude moj saputnik.”
Tu ga je ostavio i sam nastavio put.
Saputnik Isa (a.s) je ostao sam pored zlata.
Nije prošlo puno vremena i tu su stigla još dvojica putnika. Čim su vidjeli brda od zlata počeli su da tvrde kako ona pripadaju njima. I tako su počeli da se svađaju sa saputnikom Isa(a.s). Njih trojica su se prepirali i svađali sve dok se nisu umorili i konačno došli do zaključka da treba da ga međusobno podijele na tri jednaka dijela. Jedan od njih je rekao:
“Gladni smo bolje da prvo nešto nađemo za jelo.”
Onaj prvi čovjek se dobrovoljno javio da ode do grada i donese nešto za jelo. Druga dvojica su mu se zahvalili na njegovoj velikodušnosti i još ga bodrili da ide.
Kada je otišao u grad dosjetio se da stavi otrova u hranu koju je bio kupio i tako otruje onu dvojicu kako bi svo zlato pripalo njemu.
S druge strane ona dvojica su se bili dogovorili da ga ubiju čim se vrati iz grada, i njegov dio međusobno podijele.
Kada se ovaj vratio iz grada iznenada su nasrnuli na njega i ubili ga. I pošto su mislili da su ga se riješili bez brige su sjeli da jedu. Kako je hrana bila jako zatrovana odmah nakon jela su obojica umrla.
Kada je hazreti Isa (a.s) zajedno sa svojim pomagačima stigao do toga mjesta, našao je ona tri brda od zlata na istom onom mjestu na kojem su i bila, a ona tri njegova obožavatelja mrtve, po zemlji povaljane. Tu se obratio svojim pomagačima rekavši im:
“Evo dunjaluka, a evo i obožavatelja njegovih. Zlato dunjalučko je ostalo a obožavatelji njegovi su ga ostavili. Koliko je samo onih koji ginu i ubijaju u ime blaga i bogatstva.”
Zatim se pomolio i svo ono zlato se ponovo pretvorilo u prašinu.
- 22:48 -
Priča o Behlulu
Svakom čovjeku u životu iskrsne po neka nevolja i poteškoća koje se onda, na bilo koji način, želi riješiti. Neko, za rješenje svojih problema, traži pomoć kod poznanika i prijatelja; neko brže bolje ode do kakve moćne i uticajne osobe, pa tako uz njeno posredovanje riješava svoj problem; dok, čovjek od Boga, drugog utočišta osim u Njega nema, i kada se nađe u teškim prilikama u svom životu, pribjegava samo Njemu i samo od Njega traži rješenje svog problema.
Behlul je bio jedan od takvih. I iako je bio sasvim zdrav i normalan, pa ipak, pravio se lud. Kažu da je bio u rodu s Harunom Rešidom, abasidskim halifom, pa je, da bi se sačuvao od dvorskog luksuza i izbjegao druženje sa Harunovim dvorjanima te učestvovanje u njihovim poslovima protivnim vjeri, odlučio da se pravi lud, iako je od svakog normalnog bio normalniji i kod Boga i ljudi od Boga bio blizak i hvale vrijedan.
Jednog dana, dok je ovaj dobroćudni Behlul prolazio kroz jedan od bagdadskih sokaka, ulična dječurlija ga je - smatrajući ga ludim – počela ismijavati i gađati kamenjem sa svih strana. Jadni Behlul je trčkarao sad tamo sad ovamo, ne bi li izbjegao kamenju; moljakao ih da prestanu i da ga ostave na miru. Ali raspuštena i nekulturna ulična dječurlija nisu htjela ni da ga čuju. I dok su ga tako gađali, Behlul se najedamput sageo i sa zemlje podigao jedan mali kamenčić, i onda ih zamolio:
”Djeco! Hajte da me gađate ovolikim kamenicama! Jer, ako me budete gađali velikim kamenjem, može se desiti da me ozlijedite u nogu pa da mi poteče krv i onda ja sa tako krvavom nogom neću moći da obavljam svoje dnevne molitve. Ja se kamenja ne bojim, ja se bojim da ne bi morao sjedeći da klanjam ili da propustim neku od svojih molitvi!”
nastavi dalje da bi procitao/la sve 
- 09:53 -
Jedno od iskušenja u životu - koje pogađa kako muškarca tako i ženu - jeste strast i obožavanje strasti. Čovjek koji je sluga svojim strastima, ne može biti ujedno i sluga Božiji. Pravi muškarac je onaj koji obuzda svoje strasti i stane u kraj svojim duševnim porivima.
A ako žena tako postupi, onda je prvak svih muškarca svijeta, i bolja je i časnija od četrdeset njih.
Evo priče o jednoj takvoj ženi. Nekoliko puta je stizala do na prag samog vješanja i pogubljenja, ali se nije dala obeščastiti i poniziti.
Nekad u davna vremena bila jedna mlada žena. Osim svog lijepog izgleda, imala je i lijepo ponašanje; i pored svoje naročite skromnosti, bila je još i veoma pobožna i bogobojazna. Bila je to žena za koju se slobodno može reći - LAV OD ČOVJEKA. Ime joj je bilo >Merhuma<.
Dugo vremena je živjela sa svojim mužem; srećno i bez ikakvih problema.
Jedne godine, dok se približavala sezona hadža, njen muž je odlučio da se uputi na hodočašće u Meku. Ženu i kuću je povjerio svom mlađem bratu, i dao mu sve neophodne preporuke u vezi svoje mlade i lijepe žene, i nakon toga se sam uputio prema Meki.
nastavi da citas dalje 
- 09:13 -
Bog postoji!
Čovjek je otisao u brijačnicu da ošiša svoju kosu i skrati bradu kao i obično. Počeo je pričati sa berberom koji ga je zabrinuo. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.
Berber je rekao: “Pogledaj čovječe, ja ne vjerujem da bog postoji kao što si ti to rekao. “Začto si to rekao?“- upitao je čovjek.
„Pa to je tako jednostavno samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti boga koji dopušta ove stvari.“ Čovjek je zašutio jedno vrijeme misleći se, ali nije želio odgovoriti bez argumenata.
Berber je završio svoj posao, i čovjek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao iz brijačnice ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).
Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i rekao je berberu: “Znaš šta? Beberi ne postoje: „Kako ne postoje?“- upitao je berber. „Ne!„-čovjek je uzvikuo. „Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo ljudi nesređenih, kao što je onaj na ulici: „Ah, berberi postoje samo što ljudi ne dolaze nama.“ „Tačno!”- potvrdio je čovjek.
„To je poenta. Bog postoji, samo što ljudi ne vjeruju u Njega, i ne klanjaju Mu se, i zato je toliko boli i patnje na svijetu.”
- 02:33 -
četvrtak, 25.05.2006.
Jednog dana pustinjom je išla neka karavana…Sunce na nebu i pijesak na zemlji nemilosrdno su pekli ljude.Karavana je ostala bez vode, a uslijed suše u mješinama im nije ostala ni jedna kap te dragocjena tečnosti…
Dok su se grčili u stanju u kojem nisu imali vode ni da usta pokvase, odjednom se na horizontu pojavio Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., Pejgamber poslan kao spas svjetovima.U pustinji u kojoj je kamenje kao plamen gorilo I sunce mozgove istapalo, na tom treškom i strašnom putu, ugledao je karavanu koja je izgubljeno stajala na užarenom pijesku. Putnici su bili u bezizlaznom stanju…
Deve isplazile suhe jezike, ljudi, rastureni na sve strave, ležali su po pijesku…
Kada ih ugleda. Poslanik, s.a.v.s., se sažali:
-O, ljudi, ustanite!Neka nekoliko vas odmah potrči prema onom pješčanom brdu!… Tamo jedan crni rob u mješini nosi vodu svome vlasniku. Vi ga uhvatite i, htio on to ili ne, dovedite ga meni!
Nekoliko putnika karavne skočiše i, poput lisca kojeg vjetar nosi, otrčaše pravo prema brdu. Zaista se u podnozju nalazio jedan crnac. Napunio mješinu , uzjahao devu, nosio je vodu svome vlasniku.
Odmah su presjekli put:
-Stani!
Crnac se sledi od straha. Otvorivši svoje crne usne, upita:
-Šta se dešava, zašto mi presijecate put!
Ogovoriše mu :
-Rahmet Pejgamber te poziva da mu odmah iza ovog brda dođeš!
Oči crnog čovjeka se počeče prevrtati u dupljama:
-Ja ne poznajem takvog čovjeka, ko je on?
-To je Muhammed, čovjek lica sjajnog kao mjesečina, blage naravi i slatkih rijeci!
-On je, izlgleda, opcinio jednu grupu ljudi…Necu mu prici cak ni za pola koraka!
-Dobili smo naredbu, povest cemo te njemu!
-Ne odvodite me sa puta, ne idem sa vama!
Crnac je tako govorio, ali su ljudi iz karavane imali ruke poput lavljih kandzi… Silom ga uhvatise i pocese ga vuci prema karavani. Crni rob je vikao i zapomagao:
-Stanite, pustite me!
Najzad, dovedose ga pred uzvisenu osobu. Resulullah, s.a.v.s., rece:
-Napijte se vode i napunite svoje cuture u mjesine!
Putnici karavane okupise se oko jedne jedine mjesine.Svi se napise i utolise svoju zedj…Cak se i deve napojise…Nakon toga napunise sve svoje cuture i posude za vodu, tako da i oblak na nebu bi zacudjen ovom velikodusnoscu i izobiljem vode koju je posjedovala ova mjesina…
I crnac i narod karavane ostase zacudjeni mudzizom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.. Ovo i nije jedna stvar zbog koje bi covjek ostao ravnodusan, jer samo jedna mjesina napojila je toliko naroda i postala mehlem izgorjelim utrobama deva…
Drhteci od srece kao latice ruze, ljudi iz karavane rekose:
-O, Ahmede, o, Pejgambere blage naravi, sta je ovo? Jednom malehnom mjesinom zalio si vodom i ljude i hajvane!
-O, robe!…A sada pogledaj, tvoja mjesina je puna, nemoj se zaliti! Gledaj, eto, ona zubori poput Hidrovog izvora…
Crni rob je zacudjeno otvorio svoje krupne, crne oci i gledao je ovu Pejgamberovu mudzizu.Iz svojeta u kojem nije bilo imana kao da se rodi jedno sunce. Sa ociju mu popadase svi zastori i razlozi…Tako je poceo gledati ovu cesmu gajba. Tolikim se strahom ispuni da nije mogao maknuti ni rukom ni nogom.Uzviseni Allah mu u dusi postavi jednu drhtavicu.
Najbolji covjek univerzuma, Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvuce ga iz tog svijeta kako bi mogao obaviti svoj posao i rece mu:
-Dodji k sebi, o, ti koji se zelis okoristiti! Odlazi!…Nije vrijeme cudjenja… Cudjenje tek predstoji…
I mubarek rukom pogladi crncevo lice…
Lice roba, sina Abisinije, postade bijelo kao snijeg.Licilo je na mjesec u ustapu. Prosvijetlilo kao dan, uhvatilo nur… Poslanik,s.a.v.s, doveo ga je u jedno prekrasno stanje…
Svojom ljepotom podsjecao je na Jusufa, a.s., Kao da je mjesto crnog cumura postao dijamant,…Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
-Hajde sada, odlazi i objasni ono sto si vidio ovdje!
Rob se poput ptice odvoji iz predjela srece i vjere i isprica svima cudo koje je vidio.Jedan Poslanikov pogled, koji je trajao jedan tren, doveo ga je u stanje neprikosnovenog bisera…
- 23:52 -
Zar ne zelis dobro?
Prenosi Kadi Iljaz u djelu „Sifa“ od Adullaha b.Omera, radijallahu anhu:
Jednog dana bili smo zajedno sa Allahovim Poslanikom kad naidje jedan beduin pa ga Allahov Poslanik upita:
-Gdje si posao?
Beduin mu odgovori:
-Idem svojima!
-Zar ne zelis dobro?
-Sta je to, kakvo je to dobro?
-To je tvoje svjedocenje Allahove jednoce i da sam ja Njegov rob i Poslanik…
Beduin pazljivo otvori oci i pogleda, a zatim rece:
-Imas li dokaz za to?Zapravo, mozes li pokazati kakvo cudo kojim ces dokazati svoje poslanstvo?
Pocast svjetovima, s.a.v.s., rece:
-Idi i poselami drvo na kraju ove doline, neka dodje ovamo!
Beduin potrca poput lisca nosenog vjetrom, i kada stize pored drveta, prenese mu Resulullahov selam…
Drvo zaljulja lijevo-desno, naprijed-nazad, iscupa korijenje i poput insana dodje pred Resulullaha, s.a.v.s.. Tri puita zaredom izgovori Sehadet, zatim se vrati nazad, ukopa svoje korijenje u zemlju i ostade kako je i bilo…
Kada vidje ovaj izvanredan prizor, beduina zahvatise cudjenje i strah…U zanosu i sreci rece;
-O, Allahov Poslanice, dozvoli mi da ti ucinim sedzdu!
Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., rece:
-Ne, da je bilo dozvoljeno da covjek ucini sedzdu covjeku, naredio bih da zene cine sedzdu svojim muzevima…
Beduin, kao da je covjek nekog drugog svijeta, drhtao je poput ptica u gnijezdu:
-O, radosti svjetova, dozvoli mi da ti poljubim mubarek ruku!
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu je dozvolio.Poljubio je te mubarek ruke sto najljepse dzennetske ruze ubiraju, na tom mjestu prepusto je dusu moru islama i pocastio se muslimansim nurom…
- 22:56 -
srijeda, 24.05.2006.
Cuveni ashab, Enes b.Malik, radijallahu anhu, prenosi:
Bilo nam je zabranjeno da bilo sta pitamo Allahovog Poslanika.Zbog toga nam se veoma svidjalo da slusamo kada bi neki pametan covjek iz pustinje dosao i postavio Poslaniku pitanje...
Jednog dana dodje jedan covjek iz pustinje, i to jedan veoma pametan covjek. Izasao je pred Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao:
-O, Muhammede, dosao nam je tvoj izaslanik i rekao, toboze, da ti tvrdis da te je Allah poslao kao Njegovog pejgambera. Je li to istina?
Rahmet svjetovima, sallallahu alejhi we sellem, mu odgovori:
-Da, istinu je rekao.Ja sam pejgamber kojeg vam je Allah poslao!
Covjek iz pustinje svoje tople oci uprije u Poslanika, s.a.v.s., i upita:
-U tom slucaju, ko je tvorac nebesa?
Gospodin univerzuma, s.a.v.s., mu odgovori:
-Allah!
-A ko je Zemlju stvorio?
-Allah!
-Ko je postavio ove planine i ko je stvorio sve sto je na njima?
-Allah!
-Ako je tako, u ime Allahove ljubavi, u ime Onoga sto je stvorio nebesa i Zemlju i sto je planine postavio, reci mi je li te Allah poslao?
-Da, poslao me je moj Gospodar!
-I jos nam je tvoj izaslanik rekao da je pet vakata namaza obaveza, je li tako?
-Istinu je rekao...
-U ime Allaha koji te je poslao, je li ti to Allah naredio?
-Da, On mi je naredio...
-Tvoj izaslanik nam je obznanio i da je davanje zekjata iz nasih imetaka obaveza...
-Istinu je rekao...
-U ime Allahove ljubavi, je li ti to Allah naredio?
-Da!
-Tvoj izaslanik nam je rekao, da je u jednom mjesecu u godini, u ramazanu, propisan post…
-Istinu je rekao!
_U ime Allahove ljubavi, Onoga koji te je poslao, je li ti to Allah naredio?
-Da!
-Tvoj izaslanik je rekao, da je propisan hadzdz kraj Ka’be onima koji su u mogucnosti da ga obave ...
-Istinu je rekao...
Beduin je pitao, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., davao mu je odgovore. Na kraju, covjek sav sretan rece:
-O, Allahov Poslanice, kunem se Allahom koji te je poslao sa istinskom vjerom, ja od ovih farzova necu raditi ni vise ni manje….
I zatim se odvoji od Poslanika, s.a.v.s.,.Kada on ode, Nebijji Muhterem se kao cvijet nasmijesi irece:
-Kunem se, ako je ovaj covjek rekao istinu, sigurno ce uci u Dzennet! (Muslim)
Nema ni jednog covjeka koji u pravom smislu pripada Resulullahovom ummetu, a da miran nece uci u Dzennet…
- 18:58 -
utorak, 23.05.2006.
Muhammed a.s. i orao
Jednom je Poslanik, alejhisselam, pošao obući čarape nakon što uze abdest. Tada doletje orao, zgrabi ustima jednu od njegovih čarapa i odletje. Resulullah, alejhisselam, bijaše malo zatečen.
Nakon nekog vremena, orao se vrati, okrenu čarapu nadolje i iz nje ispade crna zmija. Tada orao preda čarapu Poslaniku, alejhisselam, i reče:
“Allahov Poslaniče, razlog moga letenja sa čarapom u ustima jeste zmija koja u čarapi bijaše sakrivena. Zato sam postupio neučtivo. Allah mi naredi da te zaštitim. Nemam razloga ne poštivati te i ne biti pokoran tebi.”
Alejhisselam iskaza zahvalu Allahu Uzvišenome i reče:
“Događaj koji smatrah lošim bio je ustvari iskaz odanosti i milosti. Orle, odnijeo si mi čarapu te bijah nezadovoljan. Rastužio si me te smatrah to činom boli.”
Orao odgovori:
“Voljeni, ovo je za tebe opomena od Allaha, kako bi ubuduće bio uvijek zadovoljan s Allahovom odlukom i uvijek Njegovu odluku smatrao činom dobrote, te kako bi uvijek sa zadovoljstvom prihvatao nešto što je Allah propisao a što je u suprotnosti s tvojim željama. Za sve ono za šta misliš da ti šteti budi ubijeđen da je za tvoju korist i dobro. Desi li se kakva nesreća, ne budi tužan, i ne budi ophrvan bolju ako se dogodi nešto loše. Jer, kakva god te nesreća zadesila ona je samo brana većemu zlu.”
Orao nastavi:
“Dok sam letio, vidjeh zmiju u tvojoj čarapi. Nije to do mene. Nikako! To je odraz tvoga vlastitoga svjetla i blagoslova. A Allah u Svojoj mudrosti držaše zmiju od tebe sakrivenu kako bi ti dao posebnu pouku.”
Čovjek ne smije postati nestrpljiv i pretjerano zabrinut kada ga kakva nesreća zadesi. Umjesto toga, treba o tome misliti kao o brani od većih nedaća. Drugim riječima, čovjek uvijek mora Boga dragoga moliti za sigurnost i u tome smjeru graditi planove za budućnost ali istodobno i biti strpljiv s onim što mu od Allaha Uzvišenoga dođe. Misao da ono što nekoga zadesi nije ništa drugo do brana od većih nedaća, utjeha je i olakšanje boli i patnje.
Ispuniš li srce samo žalom za “jučer”
o onome “sutra” briga ako ti ne prestaje;
vremena, vjeruj, imati više nećeš
zahvaliti za “danas”, za ono što ti Allah sada daje.
- 17:30 -
nedjelja, 21.05.2006.
Upitao je unuk svoga dedu: „Dedo, reci mi sta je zivot?“
“Zivot je vrijeme izmedju ezana i namaza.” – odgovorio je dedo unuku.
Medjutim, djecaka odgovor nije zadovoljio pa je dalje pitao:
“Kako to? Pa zivot nije tako kratak?!”
Dedo mu je na to rekao: “Da, da, moje dijete, zivot je zaista tako kratak…“ te je nastavio govoriti: „Postoji ezan bez namaza, a isto tako postoji namaz bez ezana, a zivot se odvija upravo izmedju toga dvoga.”
“Ne razumijem... Reci mi dedo sta pod tim podrazumijevas?”
“Sjecas li se kada smo prosle sedmice tvome novorodjenom rodjaku Aliju proucili ezan na uho? E to ti je ezan bez namaza.”
“Ma to znam,” – uzbudjeno je rekao unuk dedi. “Ali, reci mi sta je namaz bez ezana?”
“E to ces saznati kada ti dedo umre.”
Zivot je uistinu kratak, pa iskoristimo ga u dobra djela zudeci za Allahovim zadovoljstvom i Njegovom nagradom.
- 14:50 -
subota, 20.05.2006.
Shamar kao odgovor na pitanja
Bsimillahir-rahmanir-rahim
Bio jedan mladić koji je otišao u inozemstvo na studije dugo vremena. Kad se vratio, pitao je svoje roditelje da mu nađu religijskog učenjaka ili bilo kakvog stručnjaka koji bi mu mogao dati odgovor na njegova 3 pitanja. Napokon, njegovi roditelji su uspijeli naći Islamskog učenjaka.
Mladić : Tko si ti? Možeš li dogovoriti na moja 3 pitanja ?
Učenjak : Ja sam jedan od Allahovih dž.š. robova i inshaAllah, uz Allahovu pomoć pokušaću da odgovorim na tvoja 3 pitanja.
Mladić : Jesi li siguran? Mnogo učitelja i stručnjaka mi nisu mogli dati odgovor na moja pitanja.
Učenjak : Dat ću sve od sebe, Allahovom dž.š. pomoću.
Mladić : Imam 3 pitanja :
- 1. Da li Bog postoji? Ako da, pokaži mi Njegov lik. - 2. Što je tekdir (sudbina) ? - 3. Ako Šejtan je stvoren od vatre, zašto će na kraju biti bačen u pakao koje je isto od vatre ? Izgleda da mu neće nimalo naškoditi, budući da je Šejtan i pakao od vatre. Zar Svemogći Allah dž.š. nije razmišlajo o tome?
Odjednom, Učenjak je ošamario mladića...
Mladić (osjećajem boli) : Zašto si se naljutio na mene?
Učenjak : Nisam se naljutio na tebe. Šamar je odgovor na tvoja 3 pitanja.
Mladić : Ali stvarno ne razumijem.
Učenjak : Kako se osjećaš nakon što sam te ošamario ?
Mladić : Naravno osjetio sam bol.
Učenjak : Stoga, vjeruješ da bol postoji?
Mladić : Da.
Učenjak : Pokaži mi njen lik.
Mladić : Ne mogu.
Učenjak : To ti je odgovor na tvoje prvo pitanje. Svi mi osjećamo postojanje Svemogućeg Allaha dž.š. bez da vidimo Njegov lik.
Učenjak : Sinoć, jesi li sanjao da ću te ošamariti ?
Mladić : Ne.
Učenjak : Jesi li uopće razmišljao o tome da ću te ošamariti, danas?
Mladić : Ne.
Učenjak : Jesi li ikada mislio da ćeš dobiti šamar od mene?
Mladić : Ne.
Učenjak : To je takdir (sudbina).
Učenjak : Moja ruka kojom sam te ošamario, od čega je napravljena ?
Mladić : Napravljena je od kože.
Učenjak : A tvoje lice, od čega je napravljeno ?
Mladić : Od kože.
Učenjak : Što osjećaš nakon što sam te ošamario?
Mladić : Bol.
Učenjak : Bez obzira što su Šejtan (sotona) i pakao od vatre, ako Allah dž.š. hoće, inshaAllah, pakao će biti veoma bolno mjesto za šejtana.
Da li je prica vjerodostojna nismo sigurni niti imamo dokaz za to ali smo je uzeli kao poucnu pricu i iz tog razloga objavili.
- 09:36 -
petak, 19.05.2006.
Vehb b. Muhebbih, radijallahu anhu, prenosi:
Milostivi Allah je naredio Iblisu:
-Idi mom Poslaniku i reci da ces istinito odgovarati na sve sto te bude pitao!
Nakon ovoga prokleti sejtan dodje kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U ruci je drzao iedan stap gvozdenog vrha, a on sam bio je u liku starca...
Milost svjetovima, Dzenab-i Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, ga je upitao:
-Ko si ti?
Starac odvratnog lica odgovori:
-Ja sam Iblis!
-Zasto si dosao?
-Poslao me je tvoj Gospodar. Naredio mi je da ti ispravno odgvorim na sve ono sto me pitas…
Nije vidjeno da je sejtan posijao ikakvo zrno dobra, ali, kako god bilo, ovog puta ce na svako pitanje odgovoriti istinito. Tako mu je bilo naredjeno…
Prvak univerzuma, s.a.v.s., upita:
-O,prokletnice, koliko imas neprijatelja u mom ummetu?
Sejtan izbroja jednog po jednog i bez ustrucavanja rece:
-Petnaest!
Allahov casni Poslanik, s.a.v.s., se zainteresova:
-Reci, ko su oni?
Iblis naredja:
-Prvi si ti, o Allahov Poslanice!
Imao je snage da, naspram Dzenab-i Mustafe, sallallahu alejhi ve sellem, naspram uzroka stvaranju svjetova, kaze nesto ovako!… Da, ali taj prokletnik je iskonski neprijatelj Ademovim sinovima!
Nastavio je:
-Zatim, pravedan vladar, dakle pravedni vodja drzave, skroman bogatas, trgovac koji istinu govori, ucenjak koji se mnogo boji Allaha, vjrenik koji savjetuje, musliman koji posjeduje merhametli srce, pokajnik koji ustrajava na svom pokajanju, osoba koja se cuva harama, vjrenik koji se lijepo ophodi prema ljudima, vjernik koji je od koristi ljudima, hafiz koji uvijek uci Kur’an i ophodi se po njemu, osoba koja u noci ustaje i klanja namaz dok ostali insani spavaju... Eto, to su moji neprijatelji unutar tvoga ummeta!
Dzenab-I Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, opet upita:
-Ko su ti prijatelji i pomagaci iz mog ummeta?
Sejtan kaza ovako:
-Ima ih deset grupa, Allahov Poslanice!
-A ko su oni?
-Okrutan vladar, oholi bogatas, lazljivi trgovac, pijanica, zene koje pjevaju pjesme, osoba koja cini zinaluk, oni koji jedu imetak jetima, oni koji napuste namaz ili oni koji su nemarni prema namazu, oni koji ne daju zekjat ili oni koji sprecavaju njegovo davanje, i jos oni cija je zudnja dugorocna… Eto, ovo su moji prijatelji iz tvog ummeta!
Pametan insan je onaj koji uzima pouku iz neprijateljevih rijeci. Sejtan je od glave do pete vatreni neprijatelj. Da bi se izbjegle njegove zamke, potrebno je vezati se za sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
- 08:54 -
četvrtak, 18.05.2006.
Mladicevo obracanje iz kabura
U vrijeme hazreti Omera, radijallahu anhu, zivio je mladic koji je bio veoma bogobojazan i koji je bio stalni posjetilac mesdzida… Bas kao da je bio dzamijska ptica, posjedovao je blistavi iman i slatko lice…
Vodja mu’mina mu se puno puta cudio... Ovaj lijepi i blagi mladic imao je starog oca kojem bi odlazio nakon jacije-namaza. No, kako god bilo, put do kuce prolazio je pored zene cije ime se spominjalo po losim stvarima…
Zena loseg morala stavila je sebi u zadatak da ga izbezumi, da ga spotakne i da ga u propast gurne. Jer mladic je, poput zvijezde danice, svojom svjetloscu ulivao smutnju u njeno srce.
Jednog dana zena izadje na put i ponudi mu se:
-Hej, mladicu, zar ne zelis biti sa mnom?
Mladic ne prihvati ovu njenu prljavu ponudu i nastavi svojim putem... Ali, put mu je uvijek tuda prolazio... I ta zena, fitna nad fitnama, postavila je mrezu od vatre i cekala...
Opet se jedno vece vracao kuci. Kad sta da vidi, opet se ona ista zena nalazila na putu. Govorila je:
-Dodji, dodji da ti priredim nezaboravnu noc!
Mladic na trenutak zaboravi sve i krenu za tom nesretnicom. Kada stigose do kuce, zena udje unutra. Mladic je bio iz nje, i bas kada je ulazio, u mozak mu udarise Bozanske munje. Sjetio se svoga Gospodara, zastidio se i uplasio i sa jezika prosuo slijedeci ajet: “Oni koji se Allaha boje, cim ih sablazan sejtanska dodirne, sjete se, I odjednom dodju sebi!” (A’raf, 201)
Onesvijestio se i pao na zemlju…
Uplasio se svoga Gospodara, vratio se sa ivice ponora i izgubio svijest. Ispustivsi plijen iz ruke, zena, sa dusom zvijeri, ostade sva u cudjenju… Obratila se sluskinji:
-Zeno, dodji da izbacimo ovog beskorisnog mladica!
Tako onesvijescenog odvukose ga do kapije njegove kuce. Pocese lupati dok iz kuce ne dodje starcev glas:
-Ko je to, sta zelite?
Odgovorise:
-Doveli smo ti sina, otvori kapiju!
Nakon toga izgubise se sa vidjela...Ostarjeli otac jedva stize do kapije. Kada je ugledao svoga sina kako poput mrtvaca lezi, vrisnu od bola:
-Komsije, pozurite!
Oni koji cuse njegov vrisak odmah dotrcase i unijese mladica unutra. Medjutim, on jos nije dolazio k sebi...
Nakon duzeg vremena mladic polahko otvori oci. Otac ga radosno upita:
-Sine moj, sta se desilo?
Sinovljeve usne se polahko pomjerise:
-Nista mi nije!
Stari otac je treperio kao ranjeni srndac:
-Reci mi, u ime Allaha, kakvo je ovo stanje?
Mladic detalj po detalj objasni sta mu se desilo.Otac rece:
-O, sine moj, svijeco dzennetska, koji ajet si proucio?
On ponovo prouci isti ajet i opet se onesvijesti. Ali, ovoga puta je zaista otisao sa dunjaluka… Dusa mu je poput ptice odletjela, odleprsala Milostivom…
Starceve oci su poput oblaka prosipale suze… No, plac nije mogao povratiti onog sto odlazi… Odmah su mladica dijamantske duse okupali i u vecernjim sahatima polozili u kabur. Kada je svanulo, vijest o ovom dogadjaju stize do vodje mu’mina, Omera, radijallahu anhu.
Slavni halifa Allahovog Polsanika je otisao starcu i upitao ga:
-O, dobri covjece, zasto me nisi obavijestio?
Starac je oborio glavu:
-Vodjo mu’mina, bilo je kasno, zato te nisam mogao obavijestiti.
-Ako je tako, odvedi me njegovom kaburu!
-U redu, Vodjo mu’mina!
Starac krenu naprijed, a Reis islamske drzave za njim... Nakon izvjesnog vremena stigose na groblje i pronadjose mladicev mezar. Omer, r.a., se obrati merhumu:
-O, mladicu slatke naravi! “A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao bice dva preivoja” (Rahman, 46)
Na cudjenje prisutnih, mladic iz kabura rece Vodji mu’mina:
-O, Omere, moj Gospodar mi ih je u Dzennetu dva puta dao! {Tefsir Ibn-i Kesir: 2/279}
Zaista, oni koji se boje Gospodara svjetova zasluzit ce Dzennet… A oni koji se prepuste nefsu razocarano ce otici pod zemlju…
Ko danas zasadi zrno dobra, sutra ce ubrati voce srece…
- 09:06 -
srijeda, 17.05.2006.
Imam Ša'bi rahmetullahi alejhi jedan poznati ucenjak iz rane generacije Islama, prenosi sljedecu pricu.
Abdulmalik ibn Marwan poslao me kralju Rima. Kada sam stigao, on mi je postavljao pitanja na koja sam mu dao odgovore. Uopsteno, izaslanik ne bi ostao duze vrijeme sa njim, ali u mom slucaju on me je zadrzao nekoliko dana dok nisam dobio dozvolu da idem. Kada sam odlucio da idem, on mi je rekao: “Jesi li ti familija svoga kralja?” Rekao sam mu: “Ne, ja sam obicni covjek medu muslimanima.” On je sapnuo nesto njegovom cuvaru, i onda mi je dao jednu kartu. Rekao mi je: “Kada budes urucivao pisma za svoga kralja, predaj mu i ovu kartu.” Kada sam se vratio kuci, predao sam mnoga pisma Abdulmaliku ali sam zaboravio da predam kartu. Kasnije sam se sjetio, i onda sam pozurio kralju. Nakon citanja rekao mi je: “Da li ti je ista rekao kada ti je dao ovu kartu?” Rekao sam:”Da, pitao me je: ‘Jesi li kraljeva familija’? Odgovorio sam mu da nisam i da sam obicni covjek medu muslimanima." Kada sam otisao od kralja i krenuo prema vratima, bio sam pozvan da se vratim. Kada sam ponovo stajao pred njim, rekao mi je:”Da li znas sta pise na ovoj karti?” Kazao sam: “Ne.” Rekao je:”Procitaj.” Na karti je bila napisano: “Ja sam iznenaden narodom koji ima takvog covjeka medu sobom (misleci na Imama Ša'bija), a ipak su izabrali drugoga za svoga kralja (misleci na Abdulmalika).” Rekao sam mu:”Tako mi Allaha, da sam znao sta je bilo napisano, ne bih ponio sa sobom! On je ovo samo rekao zato sto te nije vidio.” Abdulmalik je rekao: “Da li stvarno zelis znati zasto je on ovo napisao?” Rekao sam:”Ne.” Rekao je:”On je bio ljubomoran zato sto ja imam tebe, tako da je pokusao da moje srce okrene protiv tebe, nadajuci se da te ubijem, tako da se muslimani ne bi vise koristili tvojim znanjem.” Novost o tome sta se desilo je stigla i do kralja Rima, koji je rekao: “Imao je pravo sto se tice mojih namjera.
Imam Šabi, 22. juli 2004
- 17:47 -
O Allahu,zamalo sam prodao Islam za dvadeset centi!
Davno jednom jedan imam doselio se u London.Cesto bi se vozio autobus iz centra do njegovog stana, isti broj autobusa od mesdzida do stana gdje je zivio.Nekoliko sedmica, vozac autobusa slucajno mu je dao dvadeset centi vise kusura.Sjedajuci na sjediste iza, imam razmisljajuci poce govoriti sebi:vrati to vozacu, nije ispravno zadrzati taj novac.
Onda bi pomislio, ma to je samo dvadeset centi.Koga bi bilo briga za tako malo novca.Autobusna kompanija ionako dobije previse.Oni nece ni primjetiti da im fali.Prihvati to kao dar od Allaha i nastavi dalje.
Kada je stigao do svoje stanice, Imam je zastao na momenat i onda je pruzio vozacu dvadeset centi nazad, rekavsi: dali ste mi previse kusura.
Vozac se nasmija i odgovori:
Vi sto novi imam u mesdzidu, zar ne? Mislio sam da pocnem svracati u vas mesdzid da klanjam.Htio sam samo da vidim sta biste uradili snovcem, zato sam vam dao vise kusura.
Kad je imam napokon izisao iz autobusa, njegova koljena su zadrhtala i pocela klecati.Morao se sabrati na trenutak, pogledao je u nebu i zaplakao:
" O Allahu, zamalo sam prodao Islam za dvadeset centi!"
Preispitajmo svoje nijete i pazimo na svoja djela, jer, cesto mi smo ti zivi primjeri koje drugi ljudi promatraju.
- 14:10 -
utorak, 16.05.2006.
Jednog dana dzemat se sakupi oko jednog poboznog covjeka koji je bio sav uplakan. Upitase ga, dok mu biserne suze natapahu vreli pijesak:
-O, cista osobo, neka ti se Allah smiluje, zasto places?
Poboznjak podize uplakane oci ka nebesima i rece:
-Rana na mojoj dusi je ono sto me rasplakuje.Bol koji mi ona zadaje mogu cuti samo bogobojazni!
Svi se zainteresovase… Upitase ga:
-Kakva je to rana?
On im odgovori:
-To je rana koju proizvodi slijedeci glas: “Dodjite i pred Allahom racun polozite!”
O, slabasni robe, ne puni svoje dzepove vec gledaj da iman svoj osvjezis. Doci ce takav dan da ces reci “Kamo srece da nikakvog imetka nisam imao!”
- 22:17 -
ponedjeljak, 15.05.2006.
Toga dana nisam imao abdest
Jedan od sultan-Mahmudovih vezira imao je sina po imenu Muhammed. Ovaj uljudni i odgojeni mladic obavljao je pisarske poslove na dvoru. Kada bi mu nesto trebalo, sultan-Mahmud bi mu govorio:
-O, Muhammede, obavi ovaj posao!
Dakle, uvijek ga je oslovljavao svojim pravim imenom…
Jednog dana ponovo ga pozva radi nekog posla, ali ovom prilikom mu se obrati drugacije:
-O, sine moga vezira!
Mladic mjesecevog lica se odmah odazva na ovaj poziv… Medjutim , srce kao da mu otrovna kandza probode:
-Da li sam ucinio kakvu gresku pa me sultan zbog toga nije oslovio imenom?
Kada se u aksam vratio kuci, objasnio je muku svom ocu veziru i rekao mu:
-Moj oce! Molim te da pitas sultana za razlog.
U jednom trenutku, kada se vezir osami sa sultanom, on ga upita:
-Zbog cega ga tako prozva, moj sultane?
Sultan-Mahmud se kao cvijet nasmijesi i rece:
-Veziru moj, nisam htio da govorim o tome, ali reci cu da ne bih rastuzio mladica. Ime tvog sina je ime naseg cistog Pejgambera. Ja u svom zivotu nisam izgovorio ovo ime bez abdesta. Kada sam ga jucer pozvao, nisam imao abdest, zbog toga sam se postidio, pa sam mu se obratio sa “vezirov sine”. Zato , budi miran!
Kod koga postoji ovako prefinjena paznja, ovakva besmrtna ljubav, ovakav edeb, on je dostojan neizmjerne srece…
- 23:12 -
Jednog nada je Allahov cisti poslanik, Isa, a.s.,isao na neko mjesto, kada mu odjednom jedan covjek stade na put i rece:
-O, Isa, povedi me sa tobom na put!
Hazreti Isa, a.s., pazljivo odmjeri insana pa mu rece:
-O, covjece!… Ostavi se dunjaluka, odbaci bogatstvo pa cu te povesti sa sobom!
Covjek, koji je u potpunosti bio opcinjen dunjalukom, rece:
-Ja to ne mogu da uradim!
Hazreti Isa, a.s., svoje kao dan bijelo lice okretu ka njemu i rece:
-Dobro, pa sta da radim sa tobom kada si pun ljubavi prema dunjaluku? Bogatas sa mukom ulazi u Dzennet!...
Zapravo, dok ne polozi racun za svoje bogatstvo, njemu se ne otvara dzennetski put, o, vi koji ceznete za dzennetskim nimetima! Odbijte ruke od dunjaluka!
- 07:43 -
nedjelja, 14.05.2006.
Lagan nacin da se promijenimo
Prije mnogo godina je živio kralj koji je imao ogromnu kraljevinu. Iako je imao veliko bogatstvo, nije imao smirenost u srcu. Zbog toga je odlucio da bude dobar musliman. Cuo je da postoji veoma pobožan covjek koji živi u prašumi i da mnogi ljudi odlaze kod njega po savjet. I kralj je odlucio da ga posjeti, kako bi ga pobožnjak posavjetovao. Kada je stigao kod pobožnog covjeka, upitao ga je: «Kako mogu postati pobožan kao ti?» Pobožni covjek mu je odgovorio..
da se sjeti smrti 40 puta u toku 40 dana. Kralj je pomislio da je to veoma lahko, pa mu je zahvalio i vratio se u svoj dvorac. U toku tih 40 dana, 40 puta se sjetio smrti, ali se nikakva promjena nije desila u njegovom životu. Bio je isti kao prije.
Kralj se naljutio i pozvao pobožnog covjeka pred sud. Rekao mu je da je lažac i da bi trebao biti ubijen prije nego što zavara i ostale ljude. Odlucili su da ce mu odsjeci glavu sljedeceg dana. Ali, pobožni covjek je imao molbu. Pitao je da li bi mogao biti kralj na samo jedan dan. Obecao je da, nakon što postane kralj, nece ubiti bivšeg kralja niti mu naštetiti na bilo koji nacin. Sadašnji kralj je prihvatio ideju i ucinio pobožnog covjeka kraljem na jedan dan. Cim je pobožnjak postao kralj otišao je na pijacu i vidio covjeka koji je prodavao kikiriki. Rekao je vojnicima da uhvate tog covjeka i da ga dovedu u njegov dvorac. Tako je prodavac kikirikija izveden pred sud. Pobožnjak mu je rekao da ce ga sutra ubiti. Prodavac kikirikija se prestrašio i ispustio sav svoj kikiriki. Poceo je plakati i pitati šta je ucinio. Ali, pobožni covjek mu je rekao da ce sutra biti ubijen i zakljucao ga u zatvor taj dan.
Sada, pošto je prodavac kikirikija znao da ce umrijeti, zaboravio je na sve ostalo i poceo tražiti oprost od Allaha. Poceo je klanjati i uciti zikr. Pobožni covjek je tada naredio da se najljepša prostitutka u gradu dovede i stavi u zatvor sa prodavacem kikirikija. Kada su je doveli u zatvor, upitala je prodavaca da pocini preljubu sa njom. Onda je pobožnjak doveo bivšeg kralja i rekao mu da gleda. Prodavac kikirikija je poceo vikati na ženu govoreci joj da ode jer ce on umrijeti sutra i njegova loša djela ce mu sigurno uzrokovati probleme kod Allaha.
Onda je pobožnjak upitao bivšeg kralja da li shvata šta se dogadja. Pobožni covjek je objasnio da kada stvarno znaš da ceš umrijeti, tada ceš se sigurno kloniti svih loših djela i posvetiti se robovanju Allahu. Tako je sjecanje na smrt samo jednom, ali kako treba, dovoljno da promijeni život ljudskog bica. Naravno, prodavac kikirikija je poslije toga bio oslobodjen.
- 15:28 -
Jedan mladic se spremao za dodjelu diplome. Mjesecima vec, divio se sportskom autu koji je stajao u izlogu jedne od autogaraza. Njegov otac je bio u mogucnosti da mu priusti ovakav poklon i on je rekao ocu da je to auto sve sto bi on htio kao poklon za diplomu.
Dok se dan dodijele diplome sve vise priblizavao, mladic je budno pratio sve radnje svoga oca u nadi da ce otkriti neki znak u vezi kupovine auta. Konacno je dosao i dan dodijele diplome. Otac ga je pozvao u svoju radnu sobu. Rekao mu je koliko je ponosan na njega, koliko je sretan sto je on njegov sin i koliko ga voli. Otac mu predade predivno upakovani paketic. Pomalo razocarano ali i znatizeljeno primi mladic pruzeni paketic i poce ga otpakivati. Pred njim se ukaza Kur’an u prelijepom koznom povezu. Ljut, povisenim glasom obrati se ocu: 3lezis na parama a kupio si mi Kur’an.3 Sin je izasao is kuce ostavljajuci Kur’an iza sebe.
Proslo je dosta godina. U medjuvremenu sin je izrastao u uspjesnog poslovnog covjeka. Imao je fantasticnu porodicu i predivnu kucu. Svakim danom postajao je sve vise svjestan cinjenice da je njegov otac sada vec prilicno star covjek i da bi trebalo da ga obidje. Prije nego je uspio da ostvari svoju namjeru stize mu telegram. Telegram ga obavjesti da mu je otac umro i da je svu svoju imovinu ostavio njemu. Morao je hitno da dodje i da sredi sve potrebne poslove u vezi kuce i imovine svoga oca.
Priblizavajuci se roditeljskoj kuci sve vise ga je obuzimala tuga i griznja savjesti. U radnoj sobi svoga oca poceo je da sredjuje najvaznjije papire. Pogled mu pade na Kur’an u koznom povezu koji je stajao na onom istom mjestu gdje ga je i ostavio onog dana kad je diplomirao. Sa suzama u ocima poceo je listati stranice Kur’ana zaustavljajuci se ponegdje. U tom momentu ispade kljuc iz koverte koja je bila prilijepljena na zadnju koricu Kur’ana. On podize kljuc za koji je bila zakacena kartica od autogaraze. Na kartici je stajalo ime garaze, tip auta i datum prodaje potvrdjen pecatom. To je bio datum dodijele diplome.
Koliko puta smo propustili Bozije milosti samo zato sto nisu bile upakovane na onaj nacin koji mi ocekujemo?
- 06:25 -
subota, 13.05.2006.
Pronadji ljubav koja ne umire
Imam Sibli ugleda jednog briznika kako place pa ga upita:
-O, covjece uplakanih ociiju, zasto places?
Covjek mu rece:
-O, sejhu svijeta, imao sam jednu ljubav cija je ljepota davala dusu mojoj dusi. Toliko je bila lijepa da joj je lice licilo na narov cvijet... Medjutim, umrla je. I ja od tuge umirem, evo , po stoti put. Zbog ceznje za njom, svijet je u mom oku izgubio boju… Niti je za tren mogu zaboraviti, niti se mogu sastaviti sa njom.
Hazreti sejh svoje svijetle oci uperi u covjekove oci I rece:
-Kada ti je vec dusa zbog toga unistena i kada si zbog toga izvan sebe..., cemu ova tuga, ovaj plac? Zaljubi se ponovo… Svoju dusu podari takvoj ljubavi koja nikada nece umrijeti, pa tako ni ti neces zapasti u brige koje nosi rastanak...
Prijateljstvo prijatelja koji, na kraju, umire, baca ljudsku dusu u brige...
Da, voli svoga Gospodara i nikad ne padaj u tugu rastanka!
- 14:31 -
petak, 12.05.2006.
Jednog dana neki starac dodje doktoru i rece:
-O, ti koji znas, mozak mi je umoran, pamet mi nije na mjestu!
Doktor mu rece:
-Ta slabost pamcenja je zbog starosti. Kada drvo ostari , u korijen mu crvi ulaze.
Starac opet rece:
-I oci mi se zamracuju!
Doktor se nasmija i rece:
-Stari starac, to je od starosti!
Stari covjek je svoje brige nabrojao jednu po jednu:
-Ledja me strasno bole!
Doktor je ponavljao istu stvar:
-O, slabi starce, to je od starosti!
-Sta god pojedem, ne mogu svariti, zbog cega je tako?
-Slabost zeluca je od starosti!
-Mucim se kada disem.
-Da, otezano disanje je zbog starosti.Kada ostari kod covjeka se jave dvije stotine bolesti!
Starac se veoma naljuti na ove doktorove rijeci pa rece:
-Glupane jedan, zar samo to znas da kazes, zar si od cijelog doktorluka samo to naucio? Zar ne znas da je Allah svakoj brizi dao lijeka?
Doktor svojim dubokim ocima pogleda uvehle oci starca i rece:
-O, starce! I ta ljutnja i ta zestina su od starosti! Tacno je, Allah je svakoj bolesti dao lijeka osim za starost i smrt!...
Zaista je tako!...
O, putnice, dodji k sebi!... Ne odlazi za sutra jer su mnoga sutra prosla, a ti nisi nista uradio.
- 18:23 -
četvrtak, 11.05.2006.
Koji su imanski sarti
Medju lijepim postupcima Haruna Resida bio je i taj da se puno puta prerusavao u obicnog gradjanina i tako odlazio medju narod i gledao sta i kako se radi. Postavljao bi im pitanja i primao odovore…
Opet se jednog dana pomijesao medju ljude. Niko nije primjetio da je rijec o halifi…
Koracajuci snaznim koracima, usao je u jedan sokak.Prisao je jednom djetetu koje dse igralo i upitao ga:
- O, lijepo dijete! Koliko ima imanskih sartova?
Dijete ga pogleda crnim ocima i rece:
- O, amidza, zar je mu’min onaj koji ih ne zna? A, zapravo, ja sam musliman!
Harun Resid ga pomilova po mekanoj kosi:
- Cestitam ti, mali! Da li znas islamske sartove?
Ovog puta dijete odgovri strogim glasom:
- Sta to govoris? Naravno da znam!
- Onda mi ih nabroj, da vidim!
- Namaz, post, zekjat, hadz, svjedocenje Sehadeta...
- Tvojij odgovri su mi se svidjeli zato uzmi ova dva zlatnika, stavi ih u dzep, mozda ce ti zatrebati za nesto.
A ovo dijete je zaista bilo izuzetno. Umjesto da pruzi ruku i da uzme zlatnike, on je odmace i rece:
- Ne mogu ih uzeti jer ih nisam zasluzio!
Slavni Halifa se zacudi:
- Zasto ne mozes uzeti? Ja ti ih poklanjam!
Dijete opet zacvrkuta kao ptica:
- Ne mogu uzeti jer ce me otac pitati odakle mi. Prebit ce me zato sto sam uzeo novac od nepoznate osobe!
- O, slatko dijete! Ali, ja nisam bilo ko!
- A ko si?
- Ja sam halifa muslimana, Harun Resid!
- E tek ih sada ne mogu uzeti, o, Vodjo mu’mina!
- Zbunjujes me, zasto?
- Zbog ovoga, molit su lijepo: Moj otac ce reci: ‘’Da ti je Halifa dao novac, zar bi ti dao samo dva zlatnika? Sigurno si to uzeo od nekog cicije’’, i opet bi me istukao!
Harun Resid se slatko nasmija…Djecakove rijeci zadovoljile su mu dusu…Ovog puta dade mu dvije kese zlatnika i rece:
- Hajde, lijepo dijete, prihvati ovaj moij poklolon i uvjeri se da nisam cicija!
Djecakove oci zaiskrise:
- Eto, sada je uredu!
Harun resid se zadovoljan odvoji od ovog mjesta i predje u drugi sokak. Na jednom cosku sjedio je jedan starac za trosnim stolom i popravljao cipele.
Odmah je krenuo ka njemu i upitao ga:
- Oce, koliko ima imanskih sartova?
Iznenadno pitanje zbudni starca. Podize uvehle oci i rece:
- O, strance, pitas me nesto sto nisam shvatio!
Od prijasnjeg Halifinog zadovoljstva ne ostade ni trag. Zagrmi kao nebesa:
- Dobro, a koji su islamski sartovi?
Starac duboko udahnu pa rece:
- Kako si ti nerazuman covjek, ne znam nista o tom pitanju! Hajde, odlazi!
Harun resid izgubi strpljenje i odmah pozva jednog od njegovih cuvara:
- Istuci ovog covjeka! Jer on je svoj zivot potrosio u prazno!
Cuvar poput sokola uhvati starca za jaku i istrese ga poput prazne vrece, starcev krik otegnu se po sokacima…
Vrisak stize i do usiju malopredjasnjeg djecaka.Dosao je trceci i viknuo:
- O, Vodjo mu’mina! Uzmi svoje pare!
I kese pune zlatnika baci ispred Halife. Harun Resid ga je zacudjeno gledao:
- Sta se desava, dijete moje?
Djecak je kao lav ispravio glavu i rekao:
- O, Vodjo mu’mina! Jesi li mi ovu kesu dao da bi mi oca isprebijao? Starac kojeg je istukao cuvar je moj otac!
Harun sa zaljenjem klimnu glavom:
- Ah, sta mi se desi? Dakle, taj starac je tvoj otac?
- Da!
- Ali on mi nije odgovorio na moja pitanja...Kako moze biti da covjek u ovim godinama ne zna ove stvari?
- Ne, o, Vodjo mu’mina!... Moj otac nije za to kriv. Da je on kriv, ja ne bih mogao odgovoriti na pitanja koja si mi postavio. On me je, kao otac, odgojio i u potpunosti izvrsio svoju duznost. Nazalost, njegov otac je u pitanju odogoja moga oca ispoljio neznanje…Ako je neko kriv, onda je to moj djed…Ako , pak, njega zelis istuci, on je u ovom mezarju opasanom zidinama. Ako ti snaga dostize, idi pa ga kazni. U suprotnom, ostavi mi oca na miru!
Naspram ovih mudrih rijeci slavni abasijski halifa se nasmijesi:
- O, mladunce moje, o, ti dzennetska svjetiljko! Zaista te je tvoj otac odogojio i ispunio svoju obavezu. Nazalost, nemam snage da kaznim tvoga djeda!
O, majke i ocevi!... Ako ne zelite da vam mezarja budu kamenovana, ostavite iza sebe hajirli potpmstvo…
- 14:45 -
srijeda, 10.05.2006.
Jednog dana veliki i slavni ashab, Adullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, putovao je u blizini kufe... Na putu je sreo nekoliko ljudi koji su pili alkohol i zabavljali se pjesmom i igrom. Oni su u potpunosti bili predani svome nefsu . Medju njima je bio covjek koji je svirao saz i koji je zadivljujuce pjevao...
Allah je tom sviracu podario takav glas , da su od svake njegove strofe podrhtavala srca... Lijepi glas privuce paznju ashaba. Zastao je na tren i poslusao. Zaista je bio dirljiv, izazivao je divljenje kod covjeka... Nazalost, bio je bez koristi na polju grijeha. Ibn Mes’ud, r.a., veoma se rastuzi. Upotrba jednog ovakvog nimeta u lose svrhe nanijela je bol njegovom srcu. Prosaputao je samom sebi:
- Glas je izuzetno lijep! Nazalost, on je u osobe koja ne poznaje vrijednosti... Da ga je iskoristiop u ucenju Kur’ana, a ne u ovoj razvrati, bio bi sretan covjek!
Nakon toga je otisao...
Svirac je osjetio da ga je osoba nurli lica gledala i da mu je nesto rekla... Odmah je upitao:
- Ko je ova osoba nurli lica?
Zajedno sa njim bilo je osoba koje su poznavale slavnog ashaba...Rekose mu:
- Covjece, ta osoba je Abdullah b. Mes’ud, jedan od ashaba Allahovog Poslanika!
Nesto se pomjerilo u sviracevom srcu:
- A sta je govorio?
- Kada je cuo tvoj glas, rekao je da je lijep i zazalio sto se upotrebljava u tako lose svrhe.
Svirac se poce okretati kao vodenicki kamen.
Obuze ga veliki strah:
- Tesko meni!
Svom snagom bacio je o zemlju instrument koji mu je bio u ruci:
- Nek’ si proklet!
Zaista, saz se polomio u komade…
Negubeci vrijeme, poletio je kao vjetar. Najzad, stigao je kod slavnog ashaba. Iz ociju su mu se slivale suze:
- O, velikanu, budi lijek za moju brigu!
Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anhu, pogleda ga svijetlim ocima. Sazalio se na njegovo stanje i zaplakao zajedno sa njim:
- Reci sta zelis!
Svirac je drhtao poput ranjene srve:
- O, covjece lijepog mirisa, uzmi me pod svoju zastitu i poduci me Allahovoj Knjizi!...Neka se moj glas, koji je do danas slizio u lose svrhe, od danas ukrasi Kur’an-i Kerimom!
Na licu velikog ashaba zasja nevidjeni osmjeh:
- Ti si zaista dostojan toga!
I nakon ovoga poceo ga je poducavati Kur’an-i Kerimu. Za kratko vrijeme ostvario je veliki uspjeh. Toliko je daleko otisao na ovom polju, d amu je ime pocelo sjati medju ucenjacima fikha i hadisa…
Ovaj sretni covjek, koji je od sviraca dostigao visine, zvao se Zazan…
Blago njemu…
Sta jos reci? 
- 22:36 -
ponedjeljak, 08.05.2006.
Ne stidiš se Božijeg pogleda
Prenosi se da je u Mekki bila jedna griješna žena. Jedan put je kazala: "Ja ću Tavusa Jemanija odvratiti s puta pokornosti i navratiti ga na grijeh." Tavus je bio lijep, krjepostan i karakteran čovjek.
Spomenuta žena je došla kod Tavusa i počela ga je navraćati na blud. Tavus je prozreo njenu namjeru i rekao je da sačeka dok ne izađu na određeno mjesto. Kada su stigli do tog mjesta Tavus je kazao: "Ako imaš neke namjere, možemo ih ovdje realizirati." Žena je odgovorila: "Subhanallah, kakvo je ovo mjesto za onaj posao?! Ovdje se narod skuplja." Tavus je kazao: "Ženo, stidiš se pogleda ljudi, a nemaš stida od toga što te Bog vidi?" Ove su se riječi dojmile žene i ostavile traga na nju, okrenula se uputi, pokajala se i postala jedna od dobrih žena.
- 22:03 -
subota, 06.05.2006.
Neprikosnoveni sultan dvorca kerameta, hazret-i Zunnun, jednog dana vide jednog vezira koji se veoma bojao svoga sultana. Velikan mjesecevog lica pogleda ovo njegovo stanje i rece:
- Da sam se ja bojao Allaha koliko se ti bojis tvoga sultana, bio bih od iskrenih. Da si se ti bojao Allaha kao sto se bojis tvoga sultana, bio bi melek!
Sta jos reci?…
- 23:21 -
petak, 05.05.2006.
Zlato
Jednog dana jedan covjek stade na put Ibrahimu bin Edhemu, pruzi mu hiljadu zlatnika i rece:
- O, velikanu! Molim te, uzmi ovo zlato!
Ibrahim Edhem, kuddise sirruh, pogleda ga ocima iz kojih je izbijao plamen:
- O, covjece, zar sa najprezrenijom stvari zelis izbrisati moje ime sa spiska velikana? Odlazi i daj to lovcima na zlato. Ja nemam dusu koja ce se zanimati zlatom!
O, vi koji ste opasani dunjalukom i zlatom, zar necete uzeti pouku?
- 14:50 -
Jednog dana jezid Rakkasi dodje kod velikog Omera bin Abdulaziza, r.a.. Halifa ga pogleda dubokim ocima i rece:
- O, cista osobo, posavjetuj me!
Ovaj Allahov ponizni rob rece sledece:
- O, Vodjo mu’mina!… Ti nisi prvi halifa koji je preselio… (zapravo, i ti ces, kao i drugi, umrijeti, zauvijek ces se odvojiti od ovog sultanata)
Omer, r.a., mu rece, dok mu na oci udarise suze:
- O, neprikosnoveni sejhu! Nastavi sa savjetovanjem!
On mu opet sece:
- O, Omere! Od Adema pa do tebe, nijedan od tvojih oceva nije u zivotu, svi su pomrli.
- Povecaj svoj savjet!
- Omere! Osim Dzenneta i Dzehennema, nema drugog mjesta za odlazak!
Ove poslednje rijeci kao da mu oduzese pamet, zaplaka jecajuci i jedno vrijeme ne mogade doci k sebi...
Dok bascom duse ne zatrepere vetrovi ovakvog straha, kako ce niknuti ruze istine?
- 14:46 -
Dzennetski krevet
Allahov istinski rob, Abdulaziz bin Ebu Davud, posjedovao je neprikosnoveni takvaluk. Bio je sklon ibadetu i nocima bi gorio poput svijece pokraj mihraba.
Kada bi pao aksam i priblizilo se vrijeme spavanja, prisao bi raspremljenom krevetu, dotakao bi ga rukom i rekao:
- O, krevete, koliko si mek!… Medjutim, dzennetski krevet je mnogo udobniji od tebe!
Zatim bi ustao i do sabaha klanjao namaz...
Da, veoma je lako pozeleti Dzennet u svilenim krevetima, medjutim, ulazak u njega nije dostupan dembelima…
- 14:42 -
Bujrum na još jedan moj blog...
Opis bloga
BUJRUM