petak, 30.06.2006.
Kesa bombona
Jedne noci sjedila je jedna zena na aerodromu nekoliko sati cekajuci svoj let. Otisla je kupiti sebi knjigu i kesu bombona kako bi joj vrijeme brze prolazilo.
Iznenada dok je ona citala svoju interesantnu knjigu skontala je da je jedna djevojka sjela pored nje i ukrala jednu bombonu iz njene kese koja je bila izmedju njih.
Odlucila je da se pravi kao da nije nista primjetila, ali kad je uzela bombonu i pogledala na sat vidjela je da ta djevojka jos uvijek jede bombone iz njene kese. Tada se naljutila i pomislila u sebi: "Da nisam obrazovana i lijepog ahlaka pokazala bi ja ovoj bezobraznici istog trena kako da se ponasa!''
I tako se nastavilo, kad god bi ova zena uzela bombonu, uzela bi i djevojka jednu, dok su njihove oci cudno gledale jedna drugu, i kad je u kesi ostala samo jedna bombona brzo ju je uzela djevojka sa kratkim osmjehom, prepolovila je, dala je ovoj zeni jednu polovinu a drugu pojela. Uzela je zena ponudjenu polovinu bombone pomislivsi:"Kako je samo bezobrazna i neodgojena, pa cak ni da mi se zahvali"!
Poslije nekoliko trenutaka cula je zena poziv za njen let, uzela svoje stvari i otisla do ulaza u avion bez da se okrene tamo gdje je sjedila ta neodgojena kradljivica.
Tako dok je udobno sjedila u avionu i vec zavrsila zadnju stranicu svoje knjige odlucila ju je staviti u torbu, vrisnula je iznenadjeno ugledavsi u svojoj torbi kesu bombona koju je kupila na aerodromu. Pomislila je:"Ona kesa bombona je pripadala onoj djevojci i ona ju je podijelila sa mnom"!Tada je tuzno i bolno skontala da je ona ta koja je ispala neodgojena kradljivica bez imalo ahlaka.
Tako i svi mi, ponekad smo ubjedjeni da smo u pravu, a tek poslije kada mozda bude kasno skontamo suprotno, i koliko puta izgubismo povjerenje u druge samo zbog naseg ponosa ili misljenja koje je suprotno, pa maker i sami bili u krivu. Ovo je razlog da dvaput razmislimo prije nego presudimo drugima, prije nego nekog optuzimo…
Uvijek dajmo drugima hiljadu sansi prije nego pomislimo o njima ruzno ili im presudimo ucinivsi im nepravdu.
Molim Allaha da uputi mene i sviju vas moja postovana braco i sestre u islamu!
molim Allaha dz.s. da nagradi autora
- 22:13 -
Prije jedno deset godina, mladic, veoma uspješan biznismen, vozio se gradom. Išao je prebrzo sa svojim uglancanim, crnim, mocnim audijem, koji bijaše tek dva mjeseca star.
Prolaziše pored parka vodeci racuna da mu ne izleti pred auto neko od djece koja mu nešto pokazivaše. Nekako usput, ucini mu se da vidje nešto cudno ali ne obrati puno pažnju. Prošao je autom pored djece, niko mu ništa ne pokazivaše ali jedan kamen doleti i: Puff! Bocna crna, uglancana vrata bila su pogodjena.
Mladic izletje iz auta, sav zajapuren, ljut k’o nikad, pogleda u vrata s užasom. Potom pogledom potraži krivca. Vidje jednoga djecaka kako, onako poluuplašen, stoji i gleda u njega.
Zaleti se prema njemu, šcepa ga za jaknu, podiže od zemlje i tresnu ga od napuknuta vrata držeci ga i dalje rukama.
“Jesi li normalan, bezobraznice jedan! Pogledaj, uništio si mi novog audija. Šta misliš, budalo, ko si?”
Djecak, crvenjeci se, pogleda ga u suzama i jedva prozbori, boreci se sa sobom a i tražeci pauzu izmedju uvreda:
“Izvinite, molim vas, nisam znao šta drugo da uradim. Niko mi nije htjeo stati. Radi se o mome bratu. Skliznuo je iz svojih invalidskih kolica, ne može se vratiti. Meni je pretežak… ne mogu ga sam podici… ne znam šta da radim…”
Mladic iznenada osjeti drhtaj. Sram ga obli, jedva proguta knedlu u grlu, spusti djecaka na zemlju i lagahno krene do njegovoga brata. S naporom ga podiže u stara, izgrebana invalidska kolica. Uvjeri se da je sve uredu i polahko se odmaknu. Gledao je kako djecak gura svoga brata u kolicima, sporo i s naporom, putem koji vodi ka njihovoj kuci.
Dugo mu je trebalo da dodje do uglancanog, crnog audija – bila je to prava duga i lagahna šetnja. Momak nikada nije popravio bocna vrata auta. Cuvao je ogrebotinu kako bi ga uvijek podsjecala da ne prolazi toliko brzo životom da neko mora baciti na njega kamen kako bi mu privukao pažnju.
Neko kamenje lakše je od drugih. Vodi racuna o kamenju koje se baca na tebe. Jer na sve negativne prigovore koje imamo sebi uputiti Bog uzvišeni ima pozitivne odgovore:
»Jedni drugima pomažite u dobrocinstvu i cestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.” (Kur’an, sura Trpeza, ajet 2.)
Rekao je, alejhisselam, :
''Vidio sam covjeka koji se provodi u Džennetu samo zato što je posjekao neko drvo s puta koje je smetalo prolaznicima i saobracaju.''
- 22:05 -
Znanje za tri dana
Bio jedan covjek i imao sina. Sin mu poraste za skolu, ali u skolu nece nikako da krene.
-Necu, necu, pa necu! - plakao je.
Bice-nece, na kraju otac popusti.
Poraste dijete u mladica i stasa za zenidbu. Kaze sin ocu:
- Daj mi para sad hocu u skolu!
- E, sine moj, sad je kasno. Ti treba da se sada brines za zivot, a ne za skolu.
- Hocu, hocu, hocu - navaljivao je sin - hocu, i naci cu covjeka koji ce me nauciti svemu za tri dana.
- Ne moze, i ne postoji takav covjek- odgovarao ga je otac - ljudi uce i sedamdeset godina pa nauci ne mogu da stanu na kraj.
- Mogu, naci cu ga, daj mi pare!
Otac na kraju pristade i dade mu pare. On krenu na put. Isao je, isao i dosao do jednog grada. Ne udje u grad vec sjede ispod puta, izvadi iz torbe hljeb i poce da jede.
Putem naidje jedan starac i upita ga:
- Mladicu, gdje si krenuo?
- Idem u svijet da trazim covjeka koji ce me nauciti znanju za tri dana.
- Ej, ja sam taj covjek, odvescu te na jedno mjesto gdje ces sve nauciti za tri dana.
Krenuse putem pored grada. Mladic se bio umorio od dugog putovanja i stalno je zastajkivao. Pred vece dodjose do jedne poljane. Velika poljana. Na njoj nigdje nista nema, ni drveta, ni kamena, samo jedna dzamija. Krenu onaj covjek prema dzamiji i mladic za njim. Otvori on dzamiju, uvede mladica i rece mu:
- Sjedi ovdje i cekaj dok ja ne dodjem.
Ode on. Zatvori vrata za sobom. Osta mladic sam u dzamiji. Gledao je bijele i prazne zidove. Na nekoliko coskova visila je paucina. Iznad prozora bili su ispisani harfovi. Brzo pade noc. Leze ispod prozora i zaspa. Ujutru ga probudi sunce. Ustade i pridje do prozora. Protrlja oci i pogleda napolje. Kad vidi kasapi nose meso na ledjima i vjesaju ga ispod prozora. Polovina mesa se zacas ucrvlja. Zatim naidje neki narod i poce da kupuje meso. Jedni kupuju crvljivo, a drugi zdravo. Brzo se rasproda to meso i ponovo posta sve pusto kao sto je i prije bilo.
Prodje prvi dan i nista se vise ne pojavi i ne dogodi na pustoj poljani.
Mladic je setao od zida do zida, jeo suh hljeb i zanocio drugu noc.
I drugo jutro ponovo proviri kroz prozor. Ugleda jednog starca, da starije stvorenje ne moze biti, brada mu pala do pojasa, ide i nosi nekakvo ogromno breme na hrbatu. Toliko je veliko da ga niko ne bi mogao ni pomjeriti a kamoli nositi. Starac ide poljanom, pogurio se, ali i to mu je malo vec svaki cas se savija i kupi slamcice i baca ih povrh sebe.
Mladic gleda i cudi se: "Fala bogu, kako ovaj starac nosi ovoliki teret i jos mu je to malo pa baca novi", okretao je polako glavu i pratio starca koji zamace sa vidika. Poljana ponovo posta pusta bez igdje icega.
Dodje jutro trece, probudi se mladic i odmah pogleda kroz prozor. Odjednom usred polja stvori se jedna djevojka. Ljepse na svijetu ne bjese od te djevojke. Stvori se i jedan mladic. Djevojka poce da bjezi poljem, a mladic da je tjera. Niti ona moze da pobjegne, niti on moze da je stigne. Trce poljem i tako zamakose.
Ni tog dana se vise nista nije dogodilo. Pade noc i mladic zanoci. I cetvrto jutro pogleda kroz prozor. Pojavi se onaj covjek sto ga je doveo do dzamije, dodje i otkljuca vrata.
- Jesi li se omrazio?
- Vala dosta.
- Jesi li nesto vidio?
- Kako da ne. Prvo jutro sam vidio kasape koji su donijeli neko meso ispred prozora i narod koji to odmah kupi. Vidio sam da se ono meso pretvaralo u dva dijela, jedan u crvljivo, a jedan dio u zdravo meso.
- Sinko, nije to bilo crvljivo meso. Sve je bilo ispravno. Ali oni koji su na neposten nacin zaradili pare, njima se svjeze meso pretvaralo u crvljivo. Oni su te pare zaradili na haram i prevaru - rece covjek, pocuta malo pa upita:
- A sta si vidio drugo jutro?
- Vidio sam jednog starca kako nosi ogroman teret. I to mu je bilo malo pa je po poljani skupljao slamčice i bacao ih na sebe.
- Sinko, nije ono nikakav teret ovog svijeta - drvo i kamen- vec grijehovi koje je zaradio za zivota. On je ubijao ljude, lagao, pljackao, svasta radio, i sve je to njegovo breme. A nije se popravio i pokajao ni u starosti vec je i dalje neposteno zivio. Ali posto je bio onemocao, nije bio u stanju da ucini neki veci grijeh, vec mali, pa sakuplja slamčice i baca ih na sebe - objasni mu covjek - A treceg jutra sta si vidio?
- Treceg jutra vidio sam nesto cudno. Stvori se jedna djevojka, a zatim i jedan mladic. Djevojka poce da bjezi a mladic da je tjera. Ljepse sta od te djevojke nijesam vidio. Bjezala je poljem a mladic za njom. Niti ona moze da pobjegne, niti on da je stigne.
- E, i to si vidio. Ono nije bila djevojka vec slika ovog svijeta. A mladic - to smo mi, nase oči. Mi se borimo da uhvatimo ovaj svijet. Stalno jurimo, a on nam izmiče. I tako nam dodje smrt. Oči su uvijek gladne One bi htjele sve da uhvate. One tjeraju nasu dusu da čezne. A sad sinko, - zavrsi čovjek - idi kući. To je čitava nauka zivota. I nemoj da se ogrijesis, da ucinis zlo, da trazis ono sto ne mozes da uhvatis.
- 21:59 -
srijeda, 28.06.2006.
Dok u kaburima mu’mina traje džennetski živor, nevjernici u kandžama vješite patnje zapomažu... Podivljali nevjernik Ebu Leheb je u Bitki na Bedru ostao bez glave i poslan je u predjele azaba.
Jednog dana, nakon nekoliko godina, Abdullah ibn Omer, r.a., šetao je okolinom Bedra. Odjednom, iz jedne rupe je izašao neki čovjek. Na vratu je imao lanac. Tri puta je viknuo:
-Abdullah, daj mi vode!
Nije bilo sigurno da li mu je zaista znao ime ili ga je shodno arapskom običaju tako oslovio...
U jednom trenutku iz rupe je izašao drugi čovjek. U ruci je držao bič. Rekao je ibn Omeru:
-Abdullah, ni slučajno mu nemoj dati vode, jer on je nevjernik!
Nešto kasnije, udarajući ga bičem, vratio ga je u rupu iz koje je izašao.
Abdullah, r.a., odmah je ptrčao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.:
-Allahov Poslaniče, vidio sam jednog čovjeka na Bedru...
Zatim je ispričao sve što je vidio. Resulullah, s.a.v.s., ga je upitao:
-Jesi li ga zaista vidio?
-Da, Allahov Poslaniče!
-To je Allahov neprijatelj Ebu Džehl, a stanjekoje si vidio je njegova kazna koju će ispaštati do Dana kijameta... (Taberani)
- 00:11 -
Nastavi sa postom
Hazreti Sulejman Darani postio je u vrelim ljetnjim danima. U jednom takvom danu, opruživši se u hladu jednog drveta da se malo odmori, utonuo je u san... Malo kasnije sanjao je san u kome mu dođoše neki ljudi i rekoše:
-Sulejmane, prodaj nam post!
Taj ponizni Allhov vojnik im odgovori:
-Ne, neću vam ga prodati!
Pokazaše mu veoma vrijedan novac, zlato, dragulje i dvorce
-O, vojniče vjere! Daj nam tvoj post, poklonit ćemo ti sve ovo!
On opet ne prihvati:
-Ne! Neću zamijeniti moj post ni za kakvu stvar!
Rekoše mu: -Dobro, šta hoćeš, za kakvu vrijednost ćeš nam ga prodati?
Odgovorio im je:
-Ja postim radi zadovoljstva moga Gospodara! Jedino ću ga zamijeniti za Njegovo zadovoljstvo i za viđenje Njegove ljepote!...
Nakon ovoga obradovaše ga sledećim muštulukom:
-Nastavi sa postom, vidjet ćeš uzvišenu ljepotu tvoga Gospodara!
- 00:08 -
utorak, 27.06.2006.
Jedan čovjek kristalne duše, jednog dana stade pred Kanuni sultana Sulejmana...Naredbom Padišaha bi mu donijeto jelo koje poče jesti sa velikom slašću. Veliki sultan duboke oči usmjeri ka njemu I reče:
-Reci, brate, koga najviše voliš na ovom svijetu?
Čovjek uzavrije poput planinskog potoka:
-Ja volim onoga ko mi stomak napuni!
Padišah se blago nasmija:
-Dakle, najviše voliš mene?
Ovaj je bio iskren čovjek, a ujedno i osoba koja je čvrsto stajala iza svojih riječi:
-O, sultane, tu se varaš!
Kanuni sultan ga začuđeno upita:
-Zašto?
Čovjek podiže svoje blage oči ka nebu i reče:
-Ja volim jednog takvog sultana koji ne hrani samo jednog jadnika kao što sam ja, već koji hrani sve ljude svijeta i sva stvorenja... I to radi bez prigovaranja o učinjenom dobru, kao što ti radiš!
Padišah se iz duše obradova:
-Ti si zaista stojiš iza svoje riječi!
- 18:32 -
ponedjeljak, 26.06.2006.
Uredi mi posao
Jednog dana jedan bogat čovjek nakon namaza podiže ruke I poče da moli:
-Gospodaru, Gospodaru, budi milostiv, uredi mi poslove!
Jedan pobožnjak ču ove riječi pa mu reče:
-O, čovječe! Ti se od tvog ponosa ne možeš snositi! Svakog trena juriš za različitom strašću... Dvorac si podigao do nebesa i imaš imetka koliko cio dunjaluk!... Budi pravedan! Kakve ovo veze ima sa merhametom? Da it i kao i ja posjeduješ jednu krišku hljeba, tada bi bio dostojan merhameta! U ovom dvorcu, među ovim imetkom, ne očekuj merhameta ni za tren! Sve dok ne okreneš lice od imetka, ti ne možeš biti čovjek dostojan merhameta!...
- 18:31 -
nedjelja, 25.06.2006.
Neprikosnoveni sultan dvorca evlija, Hasan Basri, na jednom mjestu ugleda mladića kako se glasno smije, pa mu priđe i upita ga:
-Dijete moje, da li si prešao Sirat?
Kao da ga munja ošinu, mladić podiže svoje crne oči i reče:
-Ne, nisam prešao!
Velikan ga opet, riječ po riječ, upita:
-Da li je do tebe došla radosan vijest da ćeš otići u Džennet?
-Nije!
-Da li si uzeo ferman da si spašen od Džehennema_
-Nisam!
-U tom slučaju, kakv je to smijeh, o, dijete moje?
Mladićeve oči se odjednom ispuniše suzama. Nakon toga više ga niko ne vidje da se smije...
- 23:00 -
Oče, ponovo klanjaj namaz
Jedan vrižni čovjek izgubio nekakvu vreću I nikako nije mogao da prestane misliti na nju… Nije ostalo mjesta na kojem je nije tražio. Ali, od vreće ni traga ni glasa...
Taj čovjek imao je veoma dobrog i pametnog sina. Baš kao što je mjesec u noći pokazivao put karavanama, isto tako je i ovo dijete bila jedna svjetlost koja je pokazivala put...
Jednog dana čovjek je klanjao namaz. Kada ga je završio, odjednom se obrati sinu:
-Sine moj!...Sada sam se sjetio mjesta na kojem sam ostavio vreću! Idi tamo i donesi mi je!
Ovo neznanje oca veoma začudi dijete:
-O, oče, ponovo klanjaj namaz, jer ti nisi klanjao već si tražio vreću!... Od takvog namaza niko nema koristi!
- 22:58 -
subota, 24.06.2006.
Nekad davno bio je jedan jaki drvosjeca koji je trazio posao kod prodavaca drva i dobio ga je.
Plata je bila jako dobra kao i uslovi za rad. Iz tog razloga je drvosjeca odlucio da radi najbolje sta moze.
Njegov sef mu je dao sjekiru i pokazao mu podrucje u kojem treba da radi. Prvog dana je drvosjeca oborio 18 stabala.
"Cestitam", rekao je sef. "Nastavi tako!"
Vrlo motiviran nakon sefovih rijeci, drvosjeca je pokusao jos vise slijedeceg dana ali je oborio samo 15 stabala.
Treceg dana je radio jos jace ali je oborio samo 10 stabala. Dan za danom sve drvosjeca je obarao sve manje stabala. "Mora da gubim snagu", pomislio je drvosjeca. Otisao je sefu i izvinio se rekavsi da ne razumije sta se desava.
"Kad si zadnji puta naostrio sjekiru?" upita ga sef. "Naostrio? Nisam imao vremena da ostrim sjekiru.
Bio sam zauzet obaranjem stabala."
Ovako je i u nasim zivotima. Nekada smo toliko zauzeti da nemamo vremena da naostrimo sjekiru. "U danasnjem svijetu, se cini da je svako zaposleniji nego ikada ranije, ali manje sretan. Zasto je tako?
Da li smo mozda zaboravili kako da ostanemo ostri? Nema nista lose sa aktivnostima i teskim radom.
Ali Allah ne zeli da budemo toliko zauzeti da zanemarimo istinski vazne stvari u zivoru, kao da nadjemo vrijeme za molitvu, da citamo...
Svi mi trebamo vrijeme za odmor, razmisljanje, da ucimo i rastemo.
Ako ne nadjemo vremena da naostrimo sjekiru, postacemo tupi i izgubiti na efektivnosti.
Zato pocni danas! Razmisli na koje nacine mozes uraditi svoj posao puno efikasnije i tako dobiti vise
- 22:24 -
O strpljivosti
Bio neki obućar, vrlo davno, i živio u jednoj cžčaršiji skromno radeći, samo toliko, koliko da preživi, i da može da prehrani porodicu.
Imao on raznih mušterija, različitih naravi, koje je on uvijek pokušavao da poduči mudrosti i saburu.
Jednog dana, dođe mu mušterija,...nekako prgav čovjek...,i bješe nezadovoljan sa njegovim radom, pa počevši sa galamom napade ga, medjutim ovaj obućar saburli, ne uzvrati na ružne riječi.
Kad to vidje ovaj,...on ga poli onom prljavom vodom sa stola, u kojoj je obućar kvasio kožu, da bi je lakše mogao šiti. Ni na ovu provokaciju, obućar nije reagovao, već samo obrisa lice od prljave vode.
Mušterija se, od nekog zla ,nađe van sebe i ošamari jadnog obućara. Kad je ovaj obućar ustao sa niske stolice, ovaj vidje pred sobom dvometraša čovjeka, mrgu, i počeše kolena da mu klecaju. Ostavi on i cipele i sve, pa put pod noge-da bježi. Ovaj obućar....tjeraj, ovaj pred njim....bjezi ,i tako dok mušterija nije spao s`nogu.
Tvoj sam ,kaže mušterija, ja dalje ne mogu !!!
Prilazi mu polako ovaj obućar sa osmjehom na licu,i pitomim glasom ga upita:
Halali mi brate, ja samo htio da vidim ,....jeli te zaboljela šaka ,kad si me osamario?!!!
MISLIM DA SU OVAKO STRPLJIVI ,DAVNO POMRLI. STETA DA IH VISE NEMA
- 22:12 -
četvrtak, 22.06.2006.
Bio jednom davno neki Ahmed, koji je bio prilicno strpljiv, ali je na (ne)srecu imao vrlo arsuz zenu. Ona okom a on skokom, i pored svega pokadkad dobije po turu. Vise nije znala sta ce pa mu jedan dan rece: -Ahmede hajde dodji dole na rijeku, hocu da operem ves, pa da se ne saginjem da tucem peracem na kamen, lakse mi je na tvojim ledjima.
Puko njemu film, i on rijesi da napusti kucu i familiju te se uputi u bijeli svijet.
Sto je posao sretne trojicu putnika, pa ih zamoli da ga prime u drustvo. Oni kazu samo pod uslovom, da ako moze da prouci dovu Allahu, te da mu On spusti sofru punu hrane, tek onda da ga primaju. On na muku, ali ih slaga da moze, te se i uputi sa njima dalje.
Vrijeme rucka, kazu oni njemu, hajde uci tvoju dovu, a on ce reci hajte prvo vi pa cu nakon vas ja. Oni to i prihvatise, no brzo dodje sutra a rucak jos brze. Kazu oni njemu: hajde sad si ti na redu. I dize on ruke, prouci njegovu dovu, kad cuda, i on se uplasi, SOFRA SE POLAKO POCE SPUSTATI MEDJU NJIMA I TO PUNA HRANE RAZNOVRSNE:
Nakon rucka, kazu oni hocemo dalje, ali oni traze da im on kaze obavezno koju je to on dovu proucio, jer su sumnjali da ima jos EVLIIJA, koje oni ne poznaju. Na to on kaze: stanite...Ja sam vas bio slagao, ali eto sad cu vam objasniti: -Ja sam molio rijecima:J A RABBI, MOLIM TE DOVAMA OVIH TROJICE PRIJE MENE, SPUSTI NAM HRANU IZ TVOJE MILOSTI I NAHRANI NAS, TVOJE PONIZNE ROBOVE. Ali molim vas sada vi meni recite kojom dovom ste se vi obracali Stvoritelju.
Kazu oni njemu: ima negdje ovamo zivi jedan SKROMNI Ahmed, Allahov dobri rob koji, SAMO ALLAHA RADI , TRPI ZULUM SVOJE ZENE, i mi samo zamolimo JA RABBI, MOLIMO TE TVOJOM MILOSCU PREMA OVOM DOBROM TVOJEM ROBU AHMEDU, NAHRANI NAS IZ TVOJEG OBILJA BLAGODATI.
Kad Ahmed cu ove rijeci,malo se razabra ,pa se brzo oprosti od svojeg drustva, pravdajuci se da se mora obavezno vratiti kuci, da nesto okonca, pa ce kasnije na put. Kad stize kuci, hitno pozva zenu da idu na rijeku da pere ves na njegovim ledjima.
- 23:48 -
Eho
Neki čovjek i njegov sin hodaše šumom. Odjednom, dječak zape i osjećajući bol kriknu: "Ahhh!" Iznenada, ču glas koji dolaziše s planine: "Ahhh!" Znatiželja ga obuze pa se dreknu: "Ko si ti?" Ali, odgovor koji dobijaše: "Ko si ti?" Ovo ga naljuti, pa se ponovo dreknu: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!" Dječak pogleda oca i upita ga: "Babo, šta se ovo dešava?"
"Sine", reče otac, "obrati pažnju." Tada otac viknu: "Divim ti se!" Glas odgovori: "Divim ti se!" Otac ponovo uzviknu: "Predivan si!" Glas reče: "Predivan si!" Dječak stajaše iznenađen ali još uvijek ne shvatajući šta se dešava. Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu 'eho'. Ali to je ustvari 'život'. Život ti uvijek vraća ono što ti daješ.
Život je ogledalo tvojih djela.
Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi.
Želiš li više dobra, podari više dobra.
Želiš li razumijevanje i poštivanje, tada razumijevaj i sam poštivaj.
Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te respektuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i respektuj ih.
Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekat života.
Život ti uvijek vraća ono što daješ.
Tok tvoga života nije slučajnost, on je ogledalo tvojih djela."
- 23:47 -
srijeda, 21.06.2006.
Naiđe kroz šeher čudnovat šejh i pronese kroz čaršiju svoju dunjalučku odsutnost uvijenu u same prnje i rite. Kao da mu je i ona preko plećke prebačena pokrpana torba bila težak teret dok se pod njom onoliko pogeo, a u dnu te torbe migoljio se samo bijedan sadržaj tek koliko da simbolizira grijehe života. Prođe čaršijom ne osvrćući se na ovosvjetske privlačnosti i uputi se prema džamiji. Ostavi na sofi torbu i skrušeno uđe u džamiju pa pronađe u krajcu mjesto, zanijeti ikindijski sunet. Kada se namaz sklanjao, džemat poče da se diže, ali najednom svi zastadoše jer čudni šejh poče da uči ašere. Njegov zvonki glas i umilan mekan vrati džemat na mjesto, pa pošto se utiša svaki šum, utonu u religiozan zanos i stade se topiti u nekim nepoznatim milinama. Pošto šejh završi ašere, nastavi vaziti. Kao da iz njegovih rita začarlija jato šarenih leptira i zazuja roj medonosnih pčelica, tako iz šejhovih usta, prorezanih u gustoj sjedoj bradi, zaiskriše nečuvene riječi noseći na svojim svjetlosnim krilima čitavu mudrost misli. Oduševljenje ponese i bogatog trgovca u prvom safu. I njegovo srce prepuni se osjećanjima islamske darežljivosti, na kakve osjećaje u svojoj poslovnosti nije do tada navikao, pa kada šejh završi vaz, priđe mu i reče:
"Neka te Allah nagradi za sve ovo čime si nas neočekivano obdario! Meni bi učinio veliku čast i radost ako bi od mene primio ovaj ćurak na dar!"
Rekavši to u oduševljenju, koje mu se, pod utiskom časa i gledajući bijedu šejhove spoljašnosti, izmaklo kontroli razuma, trgovac stade da sa sebe skida ćurak da bi njime pregrnuo šejha. Ali šejh otkloni rukom, pogleda odozdol trgovca i veli mu:
"Asli si toliko bogat dok i meni možeš darovati tako skupocjen ćurak?!"
"Dragi šejh-efendija", hvalisavo će trgovac na to, "bogat sam toliko da se otuđenjem ove malenkosti ne bi ni primjetila kakva praznina na mom bogatstvu!"
"A koliko misliš da vrijedi tvoje bogatstvo?"
"Više od dvije hiljade dukata", odgovori trgovac s ponosom.
Šejh zanjiha glavom pa opet pogleda u trgovca.
"A da li bi ti želio uvećati svoje bogatstvo, recimo, još za dvije hiljade dukata?"
Kroz trgovčevu glavu sinu misao - da bi taj šejh mogao biti evlija i nekim mističkim čudom mogao bi zaista da uveća njegovo bogatstvo, pa pohiti da odgovori:
"Bih, kako ne bih!"
"E onda, ti si siromašan čovjek i od tebe ne mogu da primim nikakav dar!"
Rekavši to, i ne pogledavši trgovca, diže se i ode iz džamije u nepoznatom pravcu.
- 23:46 -
utorak, 20.06.2006.
OSVETA - priča iz naroda
... zapisao Aleksa Šantić
Neki seljak, kad je kosio na svojoj livadi travu, spazi jedno leglo (gnijezdo) lasice. U leglu spavahu goli mali lasići, ali sami bez svoje majke. Seljak se sagne i uzme leglo te ga prenese na drugo mjesto, da ga ne bi sa nepažnjom kakogođ kosom utamanio. Seljak nastavi opet svoj rad sa kosom. Najedanput spazi, gdje ide lasica i približuje se svome mjestu, na kome je ostavila leglo sa mladijem. Seljak stane posmatrati, šta će lasica raditi kad ne nađe svoje leglo. Lasica došavši na ono mjesto, na kome je ostavila svoje mlade, vidje da joj je neko digao njezine drage lasiće. Uzvrti se i počne tražiti tamo amo svoje mlade, ali joj bi uzalud traženje. Onda počne gledati na svaku stranu stojeći na jednom mjestu; dok najedanput poleti i uspuže se uz jedno drvo o kome je bio ovješen istog seljaka jedan kabao (vedro) pun mlijeka. Stane na kabao te otruje sve mlijeko nekom travom. Dok je to ona činila, seljak brzo uzme leglo sa lasićima i stavi ga na ono mjesto, odakle ga je digao. Lasica kad siđe s drveta ode opet tražiti svoje drage lasiće, i na radost njezinu nađe svoje male, gole lasiće. Omiluje ih i nahrani. Sad se lasica opet odvoji od mladijeh. Uspuže se ponovo na isto drvo, gdje visaše kabao pun mlijeka, i grizući zubima duže vremena kanapu (konopac), kojom je bio privezan kabao, prekine je a kabao pane na zemlju iz koga se proli sve mlijeko.
Seljak, kad je vidio ovu mudrost ovako male životinje, reče:
"Čini dobro ne samo ljudstvu, nego i životinji, pa će ti biti dobro".
"Zlo čini, zlo će te i snaći".
Životinja, pa i ona zna šta je "osveta".
- 23:20 -
Ovo je hikaja o dvojici mladica koji su se bavili trgovinom konja.
Jednog dana ih njihovo pleme posalje u habesistan da prodaju konje koje su uzgojili, medju njima je bio jedan od velike vrednosti. Dvojica mladica stigavsi u habesistan na putu ih presretne kraljev sinovac i oduzme im najboljeg konja ne davsi im nikakvu nadoknadu za njega. Dv1jica mladica ovako zabrinuta nastavise put do jednog hana i tu prodase ostale konje koji su im pokrivali samo troskove a pravu zaradu su trebali uzeti na onom dragocenom konju. Ovako zabrinuti sta da rade susretose se sa vlasnikom hana i ispricase mu svoju sudbinu. Handzija ih posavetova da uzmu jednog dobrog prevodioca i da odu kralju ispricaju sta im se desilo i da ce ih kralj primiti i nadoknaditi im stetu koju im je naneo njegov sinovac.
Dva mladica tako uradise otidose kralju sa jednim prevodiocem i posle dijaloga kralj im dade samo onoliko para kolko bi se jedva mogli vratiti u svoje mesto.
Dva mladica opet tako zabrinuti vratise se u han gde su prebivali i ispricase handziji sta im se desilo kod kralja. Handzija im rece da sutra krenu zajedno kod kralja i da isprave situaciju.
Narednog jutra se svi trojica pojavise kod kralja i jos jednom mu ispricase dogadjaj koji im se desio . Kralj ce na to brzo reagovat i dade im onoliko para kolko im je dragoceni konj vredeo i rece im da ujutru kada budu napustali grad jedan izadje na zapadnu a drugi mladic na istocnu kapiju. Oni tako zadovolji provedose noc u hanu i ujutro krenuse na put. Uradise kako im je kralj naredio i tamo van grada se sastadose. Kad su se sastali upitase jedan drugog sta su videli. Jedan rece video sam kraljevog sinovca kako visi a drugi video sam lazljivog prevodioca kako visi.
Posle duze vremena ova dva mladica u islamskom svijetu postaju dvije vazne osobe jedan je halifa hazreti OMER a drugi je njegov namesnik valija u egiptu. Egipatski valija naumi da napravi jednu velelepnu dzamiju u egiptu i oduzme jednom jevreju plac za dzamiju. Naravno na ovo se jevrej poce buniti ali nije mu fajda. Neko jevreja uputi idi u MEKKU i zali se halifi on ce ti pomoc. Jevrej tako i uradi ode do Mekke i potrazi halifu. Ljudi mu rekose da se odmara u hladovini jedne palme. Jevrej ode do palme i pozdravi se i upita coveka u odrcanom odijelu gde je halifa i hazreti OMER mu rece da je on halifa na sta se jevrej zacudi. Bez ikakve nade da ce mu taj odrcani covek pomoci on se pozali halifi. Halifa uze jedno parce kosti koje je lezalo na zemlji i na njemu napisa nesto i dade jevreju da odnese egipatskom valiji. Jevrej tako i uradi ponese poruku valiji koji mu automatski vrati oduzetu zemlju. Jevrej sa velikim cudjenjem zapita sta pise na kosti koju je dao i rekose mu "TAKO M0 ALLAHA MOJA PRAVEDNOST N0JE N0STA MANJA OD HABES0NSKOG KRALJA". Naravno na ovu poruku valiji je odmah doslo na um sta im se desilo dok su bili mladici i bavili se trgovinom i vratio je oduzetu zemlju. Jevrej se na ovakav jedan dogadjaj iznenadi i vide koja je snaga islama i odmah predje na islam i dade svoj plac za izgradnju dzamije.
ovo je kratka verzija istinitog dogadjaja...
- 23:15 -
ponedjeljak, 19.06.2006.
Pijesak i kamen
Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom. Tokom putovanja nešto se posvađaše te jedan prijatelj i ošamari drugoga. Ovoga to zabolje, no, ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku: “Danas me je moj prijatelj udario!”
Nastaviše kretati se te dospješe do neke oaze u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi šamar, zape u blatu i poče polahko tonuti u vodu i gušiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj. Nakon što dođe sebi, zapisa na kamen: “Danas me je moj prijatelj spasio!”
Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada spasi, iznenađeno upita: “Nakon što te udarih, pisao si po pjesku, a sada, nakon što te spasih, pišeš po kamenu – šta to znači?”
Prijatelj mu odgovori: “Kada nas neko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetar oprosta mogao taj tren izbrisati. Međutim, kada nam neko učini kakvo dobro, sjećanje na to moramo ugravirati u kamen, stijenu, kako taj događaj nikada ne bi bio zaboravljen.”
Valja nam naučiti bol zapisivati u pijesku a lijepe stvari otiskivati na kamen!
- 23:57 -
Priča se da je neki čovjek bio veoma siromašan. Živio je sam sa ženom koja je bila pobožna i poštena.Jednom mu ona reče:
- Mi za jelo nemamo više ništa!
Čovjek iziđe tražeći nafaku i opskrbu od Allaha, pa tako idući nađe kesu i u njoj hiljadu dinara. On se jako obradova i ode kući, a kad je njegova žena za to čula reče mu:
- Kada se izgubljena stvar nađe, propis je da se to razglasi kako bi se vlasnik te stvari pronašao.
Siromah ode u harem džamije da razglasi to što je našao, a tamo ču glas čovjeka koji je vikao:
- Neka se javi onaj koji je našao kesu s hiljadu dinara!
Siromah se odmah javi, a onda mu taj čovjek reče:
- Taj novac pripada tebi i uz to još devet hiljada dinara!
Siromah ga upita:
- Da li se ti to izigravaš sa mnom?
Onaj čovjek odgovori:
- Ne, tako mi Allaha! Nego, taj novac mi je dao jedan čovjek iz Iraka i rekao mi da hiljadu dinara stavim u kesu i bacim je u harem, a da onda pitam ko je to našao. Ako mi taj ko je kesu našao dođe, njemu trebam da dam i ostalih devet hiljada, jer je on time dokazao da je povjerljiv i pošten, a takvi treba da jedu i da drugima daju sadaku.
- 23:54 -
subota, 17.06.2006.
Predanost Allahovoj odredbi
Prica se da je Tarik Essidik (istinoljubiv) nazvan tako zbog jednog zanimljivog slucaja. Jedanput je iduci upao u nekakav zapusteni bunar ,i dok je bio dole cu grupu ljudi koji su tu naisli kako govore:
-Ovaj bunar je beskoristan i napusten.Hajde da ga zatvorimo da ne bi neko slucajno upao u njega !
Tarik rece sam sebi: -Ako sam na istini i pravom putu,o nda se necu javljati , pa sta bude.
On se stvarno ne javi izbunara,a oni ljudi bunar zatvorise i on osta u potpuni mrak. Odjednom se pojavise dvije svjetiljke i prema njihovoj svjetlosti Tarik ugleda ogromnu zmiju koja je puzala preme njemu. On pomisli:
- Sada ce se istina razliciti od zablude!!!
I kada je vec pomislio da ce ga zmija pojesti, ona mu obavi rep oko vrata i nogu ,pa ga podize tako njezno kao kad majka drzi svoje malo dete. Tako ga zmija neozledjena iznese iz bunara ,Tarik cu glas koji mu rece:
-Ovo je Allahova milost prema onima koji su u potpunosti predani Allahu. Spasen si od neprijatelja pomocu neprijatelja!!!
Od tada Tarika prozvase Essidik
- 00:47 -
Ibnu Omer Kavariri, jedan od ucitelja Buharije, Muslima i Ebu Davuda, prica:
-Nikad me nije prosla jacija namaz a da je nisam klanjao u dzematu, osim jedanput. Te noci mi je dosao neki gost zbog kojeg sam se zadrzao i zakasnio u dzamiju na jaciju. Pozurio sam sam od dzamije do dzamije i tako obisao cijelu Basru nebi li gdje zatekao dzemat. Svugdje je dzamija bila zatvorena i vec svak je bio obavio namaz. Ja se vratih kuci i po mislih: "U hadisu se kaze: -Namaz u dzematu je bolji od namaza pojedinaca dvadeset sedam puta! - Ja cu toliko puta klanjat kako bih nadoknadio to sto nisam klanjao u dzematu."
Onda ja klanjah jaciju tacno dvadeset sedam puta, a zatim umoran legoh da spavam.
Te noci sanjah kako neki silni ljudi jasu na konjima,a i ja jasem svoga konja i tako se utrkujemo.Medjutim koliko god da sam gonio svoga konja nikoga od tih ljudi nisam mogao sustici.
Jedan od tih jahaca se okrenu pa mi rece:
Nemoj badava da umaras svoga konja jer ti nas ioanako ne mozes stici!!
-Zasto to?- upitah ja.
On rece:- Zato sto smo svi mi klanjali u dzematu, a ti si je klanjao sam !
- 00:43 -
Zadovoljstvo sudbinom
Prica se da su dvojica Meleka sisli sa nebesa na zemlju, jedan na mesrik- istok, drugi ma magrib-zapad. Kasnije su se vratili i ponovo se sastali na nebesima, da bi jedan od njih upitao drugoga:
- Gdje si bio?
- Bio sam na mesriku, gdje me je moj Gospodar poslao kod jednog bogatog covjeka. Ucinio sam da njegova riznica, koja je bila puna blaga, propadne u zemlju.- rece prvi Melek.
- A meni je Allah naredio da izvadim tu riznicu sa blagom i da je odnesem u kucu jednog siromaha na magribu, koji nigdje nije imao ni dinara ni dirhema. -rece drugi Melek.
Njihov razgovor je cuo Ridvan, Melek koji cuva Dzennet, pa im on rece:
- Moja je prica jos cudnija od vase. Gospodar mi je naredio da odem u kucu tog siromaha te da prebrojim sve to blago,i dinare i dirheme. Kada sam to uradio, naredjeno mi je bilo da u Dzennetu sagradim za svaki dinar i dirhem po jedan dvorac, i to za vlasnika one riznice, i za siromaha sa magriba.
Onda Meleki rekose Uzvisenom Gospodaru Allahu:
- O Gospodaru nas! Objasni nam ovaj nesvakidasnji keramet kojim si obasuo tu dvojicu ljudi?
Uzviseni Allah rece: - Sto se tice vlasnika one riznice, kada mu je ona propala u zemlju on je reko:" Hvala Allahu koji me je ucinio da budem zadovoljan na njegovoj odredbi !!!"
A sto se tice siromaha ,on se uopste nije obradovao toj riznici punoj blaga, nego je rekao: "Hvala Allahu koji me je ucinio neovisnim od drugih ljudi !!! "
- 00:39 -
utorak, 13.06.2006.
"Otkako se udala za Omera, a prošlo je već pet godina, Zumra nema sna.
Omeru se pamet pomutila, pa zaboravio na kuću i djete.
Ušao neki šejtan u njega i nikako da izađe.Kažu sjaranio se sa Mešom Zimovim, poznatim bekrijom.
Pije, Bože me sačuvaj, rakija. Radi sve ono što nevalja. Može neki zulum učiniti, pa sramotu nanijeti. Kako misli pred Allahom s.w.t. odgovarati i u Džennet otići?
-Pita se Zumra čameći među četiri zida i suze prolijevajući. Živjela je u maloj sobi u kojoj je bila sećija, a na sećiji jajgije i preko njih jambezi. Svojim rukama je otkala serdžadu koja je uvjek bila čista. A i ona je bila uredna, vazda je nosila vezanu šamiju i svilene dimije.
-Uh...vakat je! -prenu se Zumra iz razmišljanja.
Umalo nije na Harisa, svoga sina jedinca, zaboravila. Mora ga spremiti za džamiju, jer svakog petka ide na džumu-namaz.
-Hajde, sine, ustani! Pohiti da ne zakasniš u džamiju. Moraš abdest uzeti i doručkovati. -Majko, kad će babo doći? -upita Haris trljajući oči ručicama.
-Doći će sine.
-Majko, zašto babo sa mnom nikad ne spava, niti mi priče o Islamu priča?
-Tvoj babo, sine, noću radi, a pred zoru dođe umoran. -tješila ga je majka. Dok je oblačila Harisa, u oku se suza potkrala.
-Što plačeš majko? Zar ti nisam ovako lijep?
-Lijep si; meni najljepši?Srce mi je puno.
-Allahu dragom hvala kad te je na pravi put poveo.
-Hajde sine, kasniš već.
Esselamu ´alejkum i Allahimanet majko!
Ve ´alejkumu selam i Allahimanet sine! uzvraćala je Zumra na kapiji avlije. Pogledom je pratila Harisa.
Crven fes i jelek k`o crvene ruže,a čakšire baš k`o u pravog čovjeka. I tako Haris ponio, baš kakvu je hodža za pouku tražio. Zumri se srce od tuge cijepa, što njen Haris sam u džamiju hodi. Svaki dan je od Allaha s.w.t. iskala da se njen Omer hairli životu okrene.
Stara jabuka blizu džamije, a ispod nje Omer fino dotjeran, brada počešljana, fes na glavi.
Novu sufaru iza leđa sakrio. Iznenađeno i pomalo stidljivo, gledao ga Haris. Nije znao šta da kaže, pa onako prevali preko jezika.
-Babo, povedi me u džamiju!
-Hoću sine, zato je babo i došao. Evo, kupio sam ti novu sufaru, baš onakvu kakvu si oduvjek želio.
-A de, ti svome babi reci, da li bi volio da babo s tobom svakog petka u džamiju hodi?
-Bi babo, SubhanAllah kako ne bih! -uzbuđeno će Haris. Idu Osman i Alija sa svojim babom. I ja bi volio sa tobom.
I tako Haris prvi put s babom hodio u džamiju. Njih dvojica ko dva ahbaba. Džamija lijepa i čista. U suncu se kupa. Jedan do drugog sjedaju, očinska ljubav ih veže. Haris važan, ne skriva zadovoljstvo jer s babom u istom saffu sjedi.
Hodža sa Ahmedijom na glavi, ispred mihraba sjedi i ders daje.
Nakon džume, svijet se iz džamije razilazi i kući odlazi. U naručju svoga babe, mali Haris ne posustaje sa pitanjima.
Zašto je Bajram, baška dan?
Zašto je ovo, zašto ono? Imao je Omer strpljenja da odgovori na svako pitanje. I novo nešto da pridoda. Kad su se primakli avliji, spusti malog Harisa te veli; Vala momče, nisi više lahak. Teži si od Osmana i Alije.
Na to se Haris grohotom nasmije. Ču to Zumra, pa izađe iz kuće. Gledala je neko vrijeme, čas u Omera, čas u malog Harisa, svojim očima nije mogla vjerovati. I suzu je pustila niz lice. Ono što je od Allaha s.w.t. iskala, to je njoj Uzvišeni Allah s.w.t. dao;da se otac i sin iz džamije zajedno vraćaju. Taj dan, od malog Harisa i Zumre niko sretniji nije bio. Omer nije više radio one stvari koje su Islamom zabranjene, već je redovno obavljao namaz i vodio svoga sina u džemat redovno.
Izvor: iz knjige ''Priče za djecu'' autora Dževada Handžića
- 18:53 -
Nasrudin hodza , sin i magarac
Jednog dana , krenuo je Nasrudin hodza na posao, jasuci magarca, a njegov sin je isao za njim pjesice. Kada ih ljudi ugledase tako, optuzise Nasrudin hodzu da nema milosti prema svome sinu i da je osora srca. On na to uze sina i stavi ga iza sebe na magarca.
Na putu naidjose na neke ljude koji, kad ih vidjese, optuzise da su nemilosrdni prema jednoj zivotinji, jer nema smisla da njih dvojica jasu na jednom magarcu. I Nasrudin hodza odmah sidje sa magarca, ostavljajuci sina samog da jase. Ljudi povikase kako je njegov sin nevaspitan, jase, a njegov babo, umoran, ide za njim pjesice i optuzise Nasrudin hodzu da ne umije vaspitati dijete.
Spusti Nasrudin hodza i sina i tako njih dvojica krenuse dalje, iduci za magarcem. Kad ih ljudi vidjese, pocese im se rugati i govoriti im da su glupi ljudi, idu za magarcem, a on je od Boga dat da se jase.
I ne nadje Nasrudin hodza nacina da zadovolji ljude, vec zaveza se magarca i ponese ga svojim ledjima.Tada Nasrudin hodza rece...“Ljudima nikako ne mozes ugoditi, nije se rodio ko je ljudima ugodio“.......
Pouke i poruke:
-Samilost prema zivotinjama
-Saosjecanje prema mladjem
-Dobrocinstvo prema roditeljima
-Ne treba slusati sve sto ljudi govore , jer ljude nista ne moze zadovoljiti
Tekst iz knjige -Umijece podizanja djece
- 18:47 -
petak, 09.06.2006.
Prica se da je Iblis dosao kod Faraona i rekao mu: - Poznajes li me?
Ovaj mu odgovori - Svakako ,ti si prokleti Iblis.
Iblis mu rece :Ti si me ipak preteko u jednoj stvari i osobini.
U cemu sam ja to tebe preteko? -upita Faraon.
Iblis rece: -Tvoja izjava da si bog !? Ja sam od tebe mnogo stariji ,imam mnogo vece znanje, mnogo sam jaci, ali se na takav grijeh prema Allahu nisam usudio.
Faraon odgovori: - U pravu si,ali cu se ja za to pokajati i trziti oprost od Allaha.
Onda mu prokleti Iblis rece: - Polako! Ne cini to niposto. Stanovnici Egipta su te vec prihvatili kao bozanstvo i ako se ti toga odreknes i oni ce se tebe odreci. Onda ce prihvatiti nekog tvog neprijatelja i njega slijedeti i obozavati,a on ce ti preoteti vlast i ti ces ostati sam i ponizen.
Faraon rece: - Pravo si kazao, i necu se kajati i oprost traziti. Nego reci ti meni ima li na zemlji iko gori od nas dvojice ?
Iblis odgovori:- Svakako! Onaj kome se neko za nesto izvinjava i ispricava, a on to izvinjenje i ispriku nece da prihvati; taj je gori od nas dvojice!
- 01:16 -
Mudri učitelj
Priča se da je neki perzijski vladar unajmio učitelja za svoga sina kako bi ga podučio znanju i lijepom ponašanju .Kada je vladarev sin sve dobro savladao i naučio,a u lijepom ponašanju postao pravi uzor, učitelj ga pozva sebi i dobro ga istuče bez ikakvog razloga. To dješak nikad nije mogao zaboraviti,a kada je poodrastao i otac mu umro on posta vladar umjesto oca.Tada se sjeti svoga učitelja ,pozva ga preda se, pa ga upita:
-Zašto si me tog i tog dana onako žestoko istukao bez ikakvog razloga i povoda?
Učitelj mu odgovori:-Znaj, o vladaru,kada sam vidio da si onako bistar i da si sve shvatio što sam te ja poducio,znao sam da ćeš ti jednoga dana naslediti svoga oca.Istukao sam te zato da bih ti pokazao sta znaci bol koji neko nekom nanese nepravedno i bez ikakvog razloga,pa da se ti kao vladar trudiš da ni nad kim nasilje ne provodiš,jer onaj kome je nasilje učinjeno to lako ne zaboravlja!
Vladar se zahvali svome učitelju na svemu i bogato ga nagradi ,a odustade od osvete koju je naumio da izvrši.
- 01:04 -
srijeda, 07.06.2006.
Prodavao Hodža ulje i dođe mu susjetka udovica da kupi. Nikako da se pogode za cijenu. Poslije dugog cjenkanja Hodža joj reče:
- Probaj ti ovo ulje, pa ćemo se onda lahko pogoditi.
Zena je, u stvari, htjela da dobije na veresiju ulje, te zato kao slučajno podsjeti Hodžu na njegovo prijateljstvo s njenim mužem.
- Ama, deder ti prije svega vidi kakvo je ovo ulje! - navaljivao je Hodža.
Žena reče:
- Ne mogu da probam. Prije tri godine razboljela sam se uz Ramazan, tada nisam postila sedam dana pa ih bas sada nadoknađujem.
A Hodža joj onda reče:
- Draga moja, kad ti nisi mogla da odužiš za tri godine svoj dug Allahu, kako ćeš se moći odužiti meni za ulje! Nema od toga posla ništa!
- 19:03 -
PITALI SREĆU...?
Gdje prebivaš?
-U SRCIMA ZADOVOLJNIH odgovori sreca
Čime se hraniš?
-SNAGOM NJIHOVE VJERE
Kako postaješ dugovječna?
-POMOĆU LIJEPOG PLANIRANJA
Kako se daš pridobiti?
-ČVRSTOM VJEROM DUŠE DA JOJ SE NEĆE DESITI NIŠTA SEM ONOGA ŠTO JOJ JE ALLAH PROPISAO
A sta te tjera da odeš?
-GRAMZIVOST I POHLEPA NAKON UMJERENOSTI, ŠKRTOST NAKON DAREŽLJIVOSTI, ZABRINUTOST NAKON ZADOVOLJSTVA, SUMNJA NAKON ČVRSTOG VJEROVANJA
- 18:54 -
utorak, 06.06.2006.
Jedan čovjek se vratio kasno kući sa posla, umoran i iznenađen da ga njegov 5-godišnji sin čeka na vratima.
«Babo mogu li te nešto upitati?»
«Možeš sine, kaži šta želiš?», odgovori čovjek.
«Babo, koliko ti para zaradiš za jedan sat vremena?»
«Ma sine odkud da me to pitaš, to tebe netreba da interesuje», odgovori babo ljutito
«Samo hoću da znam, molim te reci mi koliko zaradiš?»
«Ako već moraš da znaš, 20 dolara za sat.»
«Oh» odgovori dječak, pognuvši glavu. «Babo, možeš li mi posuditi 10 dolara?», gledajući u oca.
Čovjek se naljuti.
«Ako je to jedini razlog zašto hoćeš da znaš koliko zaradim, da bi od mene uzeo pare da kupiš neku igračku ili neku drugu besposlicu, onda odmah idi u svoju sobu i spavaj. Razmisli zašto si tako sebičan. Ja radim svaki dan teške poslove i nemam vremena za takve dječije stvari.»
Mali dječak mirno ode u svoju sobu i zatvori vrata. Čovjek sjede i poče razmišljati o pitanju djeteta. Kako se može usuditi pitati takva pitanja samo da dobije malo para. Poslije nekoliko vremena razmišljanja čovjek pomisli da je bio previše grub prema svome sinu. Možda je stvarno nešto važno bilo pa je htjeo da kupi sebi za 10 dolara, a nije ni tako često tražio para.
Čovjek ode do sobe svoga sina otvori vrata i upita:
«Spavaš li sine?»
«Ne spavam babo», odgovori dječak.
Ja sam razmislio, možda sam bio previše grub prema tebi malo prije», reče čovjek.
«Bio mi je težak dan te sam malo previše bi ljut na tebe. Evo ti 10 dolara za koje si pitao»
Dječak radosno ustade i zahvali se babi za pare. Okrenu se i izvadi ispod jastuka još nekoliko novčanica. Kad čovjek ugleda da dječak već ima para ponovo se naljuti. Dječak je mirno brojao svoje pare.
«Zašto si tražio para kad već imaš?», upita ga čovjek galameći na njega.
«Zato što nisam imao dovoljno, ali sada imam», odgovori dječak.
«Babo ja imam 20 dolara sada...mogu li kupiti jedan sat tvog vremena??»
- 23:42 -
ponedjeljak, 05.06.2006.
Četvrta priča:
Živješe u Meki žena koja je bila izrazito lijepa. Jednog dana dok je gledala svoje lice u ogledalu, zadivljena svojom ljepotom, reče svome mužu:
-Misliš li da ima neko ko bi mogao vidjeti moje lice, a da ga to ne zavede.
-Naravno da ima, -ponosno odgovori on.
-A ko je to - upita ona znatiželjno.
-Ubejd b. Umejr - odgovori on.
-Hoćeš li mi dozvoliti da ga probam zavesti - upitno će ona?
-Naravno da hoću - odgovori on.
Nakon toga ona ode, te se uljepša, namirisa, obuče najljepšu odjeću, a zatim ode kod iskrenog Allahova roba, Ubejda b. Umejra koji je bio u mesdžidu Kabe. Ušla je u mesdžid pretvarajući se da ga želi upitati neko pravno pitanje, pa kada ljudi napustiše Ubejda i on osta sam priđe mu kao da želi da ga nešto upita. Kada mu se dovoljno približila otkrila je svoje lice pred njime, koje je blještalo kao da je dio mjeseca. Vidjevši šta je uradila, Ubejd obori pogled, pa joj reče:
-O Allahova robinjo, pokrij svoje lice.
-O Ubejde, ja sam zavedena tobom, moje srce izgara od ljubavi prema tebi, i ti znaš šta ja hoću od tebe, pa ispuni moju želju - reče ona.
-Upitaću te nešto - reče on, pa ako mi iskreno odgovoriš razmisliću o tvojoj ponudi.
-Tako mi Allaha sve što me upitaš iskreno ću ti odgovoriti - reče ona.
-Reci mi kada bi melek smrti došao da ti uzme dušu dali bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju?
-Ne, tako mi Allaha - odgovori ona!
-Iskreno si odgovorila - reče on.
-Reci mi, da si sada spuštena u kabur, i da si u iščekivanju kaburska patnje, da li bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju?
-Ne, tako mi Allaha - odgovori ona.
-Iskreno si odgovorila - reče.
-Reci mi, kada bude podjela knjiga na sudnjemu danu, a ti neznaš u koju ruku češ je dobiti - u ljevu ili u desnu, da li bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju.
-Ne, tako mi Allaha - odgovori ona.
-Iskreno si odgovorila - ponovo će on.
-Reci mi, kada budeš prelazila preko sirat ćuprije, i budeš u neizvijesnosti da li ćeš uspijeti ili ne, da li bi onda voljela da sam ti ispunio želju.
-Ne, tako mi Allaha - odgovori ona.
-Iskreno si odgovorila - ponovo će Ubejd.
-Reci mi, kada dođeš do vage na kojoj će se vagati dijela, i budeš u neizvijesnosti da li će prevagnuti tvoja dobra ili loša dijela, da li bi tada voljela da sam ti ispunio želju. -Ne, tako mi Allaha - odgovori ona.
-Iskreno si odgovorila - reče on.
-Reci mi, kada staneš pred Allahom polagati račune, da li bi voljela da kod sebe imaš to djelo koje sada tražiš.
-Ne, tako mi Allaha - odgovori ona.
-Iskreno si odgovorila - reče.
Zatim joj se obrati riječima: Boj se Allaha, o robinjo Svevišnjeg i Moćnog, Allah je Taj koji je prema tebi neizmijerno dobar, i koji te mnogim blagodatima obdari - zatim ustade i ode.
Ona, došavši kući, muž je upita: Šta si uradila sa Ubejdom?!
Ona mu odgovori: Ti si propalica, i ja sam propalica, i svi smo mi propalice, samo je Ubejd onaj iskreni.
Nakon toga ova žena se iskreno pokajala, te se okrenula iskrenom obožavanju i robovanju Allahu dž.š. putem namaza, posta, skromnosti, a njen muž bi govorio: Šta mi uradi Ubejd?! Pokvari mi ženu; svaku noć mi je bila kao nevjesta, a sad mi je postala asketa.
(Revdatul-muhibbin, Imam Ibnul-Kajjim rhm.)
- 23:33 -
Pripovijedao je Hasan b. Salih Allah bio njime zadovoljan, da je imao robinju koju je prodao. Prvu noć koju je provodila kod novog vlasnika ustala je u želji da klanja noćni namaz, te je povikala ostalim ukućanima: namaz, namaz - pa su je upitali: Zar je nastupilo vrijeme sabah namaza!?
Ne - odgovori ona, a zar vi ne klanjate ništa više osim propisanih namaza?!
Ne, ne klanjamo ništa osim propisanih namaza odgovoriše ukućani.
Kada je osvanulo otišla je do Hasana (starog vlasnika) te mu rekla:
O gospodaru, lošim ljudima si me prodao, oni čak ni noćni namaz ne klanjaju, te ga je zamolila da je povrati što je on i učinio.
(Sikatul-adl)
- 23:29 -
nedjelja, 04.06.2006.
Druga priča:
Glavni junak ove priče je žena poznatog ashaba Abdullah b. el-Zubejra radijallahu 'anhu koja je bila poznata po izrazitoj ljepoti, a naročito njeni zubi i oblik ustiju. Nakon što je njen muž preselio od ruke nesretnog el-Hadždžadža, i nakon isteka njenog pričeka (ideta), zaprosio ju je Emevijski halifa Abdul Melik b. Mervan. Glavni razlog ženidbe njome bila je njena ljepota, dok je ona prezirala brak sa bilo kakvim čovjekom, izražavajući tako žalost za svojim mužem, i pokazujući da joj poslije njega muškarci nisu potrebni. Odbijanje halifine ponude moglo je sa sobom donijeti neželjene posljedice, stoga je ona uzela kamen i njime polomila svoje zube, kako bi time umanjila svoju ljepotu i halifinu želju za njom. Kada je došao halifin izaslanik, zaprosio ju je za halifu nakon čega mu je ona dozvolila da je vidi kako bi mu mogao prenijeti ono što je vidio. Kada je završio sa prosidbom ona mu reče:
Ja nemam ništa protiv udaje za halifu, ali kao što vidiš ja sam izgubila zube i sa njima je otišla moja ljepota, pa ako me halifa želi ovakvu ja sam mu na raspolaganju i prihvatam njegovu prosidbu.
Nakon što se izaslanik vratio i obavijestio halifu o svemu što se desilo halifa mu reče: Tako mi Allaha ja sam ženidbu sa njom želio samo zbog toga što sam čuo o njenoj ljepoti, a sada nakon što sam čuo tvoju priču, ne želim je uzeti sebi za ženu!
(Ahbarun-nisa, Imam Ibnul-Dževzi rhm.)
- 22:49 -
Kad je Fatimu radijallahu 'anha, ćerku Božijeg Poslanika s.a.w.s., zaokupila bolest od koje će ubrzo preseliti na bolji svijet, došla joj je Esma bint Umejs radijallahu 'anha, pa joj je Fatima radijallahu 'anha rekla: Tako mi Allaha ja se stidim toga da moje tijelo iznesu na ovom tabutu sjutra kada umrem.
Tabut je u to vrijeme bio široka daska na koju su se stavljali umrli, bez razlike da li bio čovjek ili žena, a zatim bi tijelo prekrivali platnom ispod kojeg bi se nazirao oblik tijela.
Hoćeš li da ti napravimo nešto slično onome što sam vidjela u Abesiniji - reče joj Esma radijallahu 'anha.
Zatim su Fatimi radijallahu 'anha napravili tabut koji je sličio sanduku, isprepleten mladim prućem, a zatim su ga prekrili prostranim čaršafom koji više nije oslikavao oblik tijela!? Vidjevši to, Fatima radijallahu 'anha je rekla Esmi radijallahu 'anha: Allah te zaklonio kao što si ti mene zaklonila. Rekao je Ibnu Abdul-Ber: Fatima radijallahu 'anha je prva žena u Islamu čiji je tabut bio prekriven na taj način.
(Sijeru e'alamin-nubela, Imam Zehebi rhm.)
- 22:38 -
subota, 03.06.2006.
Hurma
U Mesdžidu se nalazio jedan panj hurme pored kojeg je Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao hutbe pritom se naslanjajući na njega. Jednog dana neko od ashaba reče:
-O, Allahov Poslaniče, želiš li da ti nepravimo jedan minber? U danima petka popni se na njega i drži nam hutbe.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prihvatio ovaj prijedlog i tako u mesdžidu bi napravljen jedan minber. Nakon toga je sa njega počeo držati predavanja. Međutim, panj kojeg je napustio počeo je jecati i njihati se. Zbog rastanka sa Allahovim Poslanikom plakao je i jecao poput kakvog razumnog bića. Pred začuđenim i uplašenim pogledima prisutnih, Resulullah, s.a.v.s., je sišao sa minbera i mubarek rukama ga pomilovao:
-O, drvo, šta želiš?
Drvo je odgovorilo:
-O, ti, u čiju sam ljepotu zaljubljen, duša mi je ranjena tvojim odlaskom. Naslanjao si se na meine, a sada si me napustio. Vatra rastanka gori mi srce, zar neće doći zora ove noći duge?
Poslanik ahiri zemana, s.a.v.s., reče:
-O, dobro drvo! Kaži šta želiš? Ako hoćeš, učinit ću te drvetom punim hrane pa neka iI oni sa istoka i oni sa zapada jedu tvoje plodove… Ili nek’ te Allah, u toj zemlji vječnosti, učini čempresom i vječno ostavi svježim!
Drvo hurme reče:
-O, Allahov Poslaniče! Ja želim ono što je vječno. Daj mi ono što je vječno...
O, nemarni čovječe!... Slušaj i ne ostaj ispod jednog drveta! Ništa neće preći u ruke onih koji jure za dunjalukokm. I oni što su dalu dupu dunjalučkoj ljepoti, na kraju su, uz kajanje, spustili glavu u zemlju.
Kada bi Hasan el-Basri, radijallahu anhu, spomenuo ovaj događaj, zaplakao bi i rekao:
-O, Allahovi robovi! Jedno drvo zbog želje za Resulullahom ne izdrža već zaplaka, a vi, s obzirom da ste insani, šta čekate!?
- 19:46 -
petak, 02.06.2006.
Jednoga dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., je šetao jednim poljem kada mu se odjednom obrati glas jelena:
-O, Allahov Poslaniče!
Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., mu priđe i reče:
-Šta želiš?
Jelen je bio svezan, a pored njega se nalazio lovac koji je spavao. Pokazavši mu svoje i stanje lovca, jelen reče:
-O, Pejgambere blage naravi, ovaj lovac me je natjerao u zamku.U onoj planini imam dva mladunca, molim te, odveži mi noge da odem da ih podojim i da se vratim.
Resulullah, s.a.v.s., reče:
-Ako te odvežem, ponovo ćeš doći, zar ne?
Jelen reče:
-Da, doći ću radi Onoga koji te je kao pejgambera poslao!
Nakon ovih riječi Allahov Poslanik, s.a.v.s., odveza jelena... On poput vjetra ode, podoji mlade i vrati se... Crne oči bile su mu pune zahvale...
Ponovo je ispružio noge u konopac. Allahov Poslanik krenu da ga sveže, međutim, lovac se u tom trenutku probudi. Kada otvori oči i pred sobom ugleda časnog Allahovog Poslanika, on odmah skoči sa mjesta:
-O, Allahov Poslaniče, imaš li kakvu naredbu?
Vlasnik šefata i Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., mu reče:
-Kada bi ovog hajvana pustio...
Ne izustivši ni riječi, lovac oslobodi životinju. Spasivši svoju dušu, jelen je trčao kroz polje i izgovarao ovo biserje:
-Svjedošim da je Allah edan i da si ti Allahov Poslanik! (Bejheki i Ebu Nuaym prenose od Ummu Seleme.)
Ovakvi događaji, i slični njima, predstavljaju mudžizu Allahovog Poslanika.Njega, to sunce oba svijeta, poznavala su drveća i životinje. Kamenje ispred kojih je prošao govorilo mu je:
-Esselamu alejke, za, Resulallah!
- 19:44 -
Teškoća obračuna na Sudnjem danu
Otac je rekao svom sinu: "Danas mi ispričaj sve što budeš pričao sa ljudima i sve što izgovoriš poslije jacija-namaza pokaži mi sve gestove i pokrete koje si činio."
Ovaj mladić je nakon jacije ocu sa velikom mukom i trudom, jedva nekako ispričao svoj cjelodnevni govor i postupke. Sljedećeg dana otac je ponovio isti zahtjev na šta je sin odgovorio: "Nemoj, bolan, oče, zaduži me bilo kojom drugom obavezom i teretom, samo ne traži ovo od mene, nemam snage za to."
Otac je kazao: "Moja je namjera da budeš oprezan i svjestan, da se bojiš polaganja i obračuna na Sudnjem danu. Danas nemaš strpljenja za jednodnevni obračun sa svojim ocem, koji ima toliko razumijevanja za tebe. Kako ćeš sutra imati strpljenja položiti račun za cijeli život?"
- 02:06 -
Bujrum na još jedan moj blog...
Opis bloga
BUJRUM