subota, 30.09.2006.
Allahova milost
Muhammed ibnu Munkedir kaže da mu je Džabir ibn Abdullah pričao: - Pričao nam je Allahov Poslanik slijedeće.: 'Došao mi je Melek Džebrail i rekao:
- Allah ima jednog svog roba koji Ga je obožavao i klanjao Mu se pet stotina godina na vrhu nekog brda koje je usamljeno izranjalo iz sredine morske pučine. lako se nigdje nije vidjeico nikakvo drugo kopno, čovjek je lijepo živio jer mu je Allah dao u podnožju tog brda izvor pitke vode i stablo nara, pa je čovjek svako veče silazio i uzimao po jedan svježi nar i pio te vode, uzimao s njom abdest i tako živio.
Vraćao bi se svome namazu a od Allaha je tražio da ga usmrti, kada mu edžel dođe u momentu kada bude na sedždi, i da ne dozvoli ni zemlji ni ničem drugom da mu uništi njegovo tijelo nego da i proživljen bude u tom položaju u kojem je najbliži svome Gospodaru.
Allah mu stvarno ispuni molbu i usmrti ga dok je bio na sedždi.
Melek Džebrail dalje priča: - Mi Meleki uvijek tu doiazimo i odatle odlazimo, a taj čovjek je stalno u tom svom položaju. Međutim, saznao sam da će taj čovjek biti proživljen na Sudnjem danu te da će doći pred Allaha, a onda će Uzvišeni Allah reći:
- Uvedite ovoga moga roba u Džennet radi moje milosti!
Čovjek će na to reći: - Zar nije radi mojih djela?
Onda će Allah reći Melekima: Obračunajte mome robu vrijednost blagodati koje sam mu dao i vrijednost njegovih djela!
Kada meleki to uradiše vidješe da je sama blagodat očiju i vida prevagnula sav čovjekov ibadet od pet stotina godina, tako da ostale Allahove blagodati i ni'mete nisu ni računali.
Onda Allah reče:- Bacite moga roba u džehennem!
Tada će čovjek zavikati: - O Gospodaru, tako ti tvoje milosti, smiluj mi se i uvedi me u Džennet.
Allah će narediti da vrate tog čovjeka pa će biti ponovo doveden pred svoga Gospodara, da bi se među njima vodio ovakav razgovor:
Allah će reći: - Moj robe, ko te je stvorio, a prije toga nisi ništa bio?
Čovjek će odgovoriti: - Ti, o Gospodaru.
Allah će opet upitati: - Je li to bilo zhog tvojih djela ili zbog moje milosti?
Čovjek: To je bila Tvoja milost, o Gospodaru.
Allah: Ko te je ojačao i omogućio da mi hudeš u ibadetu petsto godina?
Čovjek: Ti, Gospodaru.
Allah: Ko te je spustio na vrh ovoga brda nasred mora, pa ti dao da izvire slatka voda iz slane vode, pa ti svaku noć dao jedan svjež nar koji ti je svakodnevno rađao, a trebalo bi da rađa samo jedanput godišnje. Molio si me da ti uzmem dušu dok si na sedždi, što sam i učinio... Ko je to sve uradio?
Čovjek: Ti, o Gospodaru.
Allah će na kraju reći: I sve je to iz moje milosti, i radi moje milosti ću te uvesti u Džennet!!!
- 23:07 -
Priča se da je nekoliko ljudi došlo jednom čovjeku kako bi mu izrazili saučešće zbog smrti njegova brata. Našli su ga a on silno ožalošćen, neprekidno plače zbog bratove smrti. Kada su počeli da ga tješe i preporučuju mu sabur - strpljivost, on sve to odbijaše i ne htjede da ih sluša.
Rekoše mu:
- Pa zar ne shvataš da je smrt jedna nužnost koju Allah određuje i koja će svakom od nas doći!
Čovjek reče: - Jasno je meni sve to, all ja plačem zbog onoga što je mog brata snašlo od kaburskog azaba!
Ljudi ga upitaše: - Je li to tebi Allah otkrio nešto od gajba - svojih tajni nedostupnih ljudima'?
Čovjek reče: - Nije, ali kada smo završili sa ukopom moga brata, i kada svi odoše sa mezaruluka, ja ostah čučeći kraj kabura razmišljajući o smrti i u tom začu glas iz kabura koji vikaše: "Ah! Ostaviste me samog da trpim ovu užasnu kaznu i boli! I klanjao sam i postio, pa opet mi ništa ne pomaže!"
Onda ja, - reče ovaj čovjek - ožalošćen zbog plača svoga brata, odgrnuh zemlju sa kabura da vidim šta se s mojim bratom dešava. U kaburu je gorjela žestoka vatra, a na vratu moga brata je bila užarena ogrlica. Želeći da mu pomognem ja pružih ruku kako bih mu skinuo taj okov s vrata i bar malo olakšao patnju, all spržih i prste i ruku...
Tada čovjek okupljenim ljudima pokaza skoro izgorjelu ruku koju je krio ispod odjeće!
On im i dalje govoriše: - Ja zatim brzo vratih zemlju na kabur i odoh kući, pa kako da ne plačem saznavši šta je snašlo mog brata!
Ljudi ga upitaše: - Pa šta je tvoj brat radio na dunjaluku?
Čovjek odgovori: - Iako je sve ostale dužnosti izvršavao, nikada nije davao zekat od svog imetka!
Onda neki od ljudi reče: - Ovo je potvrda riječi Uzvišenog Allaha: “Neka oni koji škratre u onom što im je Allah iz obilja svoga dao nikako ne misle da je to dobro za njih; ne to je zlo za njih. Na Sudnjem danu biće im o vratu obješeno ono čime su škrtarili.” (Alu Imran, 180)
- 16:11 -
Vreća
Mula je naisao na zgrbljenog covjeka, na cesti koja vodi u grad.
'U cemu je nevolja' upitao je Mula
Covjek mu je pokazao tesku vrecu i potuzio se:' Sve sto imam na ovom bijelom svijetu, jedva da je napunilo ovu mizernu vrecu!'
'Bas losa sreca' rece Mula i uzme torbu iz covjekovih ruku i potrci s njom niz cestu.
Kako je covjek sad sve izgubio, pocne plakati i naricati,jos jadniji nego sto je bio prije, i nastavi tako hodati.U meduvremenu, Mula je, brzo trceci, iza zavoja postavio covjekovu vrecu na sredinu ceste, gdje ce covjek proci.
Kada je covjek ugledao torbu nasred ceste, poceo se smijati, pun srece i vikati 'Moja vreco! Mislio sam da sam te izgubio! Sad sam sretan!'
Gledajuci kroz grmlje, Mula se smijeskao 'Dakle, ovo je jedan od nacina kako nekoga uciniti sretnim!'
Sufi prica sa Bliskog Istoka
- 00:10 -
petak, 29.09.2006.
Tamo negdje gdje je zemlja dostigla svoj vrhunac, na planini i vrhovima što probadaju oblake, orlovi su svili svoje gnijezdo. Otac i Majka bi se svaki dan otisnuli nebeskim prostranstvima i hranili mladog Orlića. I Orlić je rastao...
u početku, dok je bio mali bez ijednog perca i mokar od tek izleglog jajeta vidio je samo otvorenim kljunom, nestrpljiv da primi Hranu. Vremenom orlić je, čekajući Nafaku, posmatrao nebesko plavetnilo, žarkost Sunca koje svemu daje Odraz, nozdrve su mu se punile Vjetrom koji spušta kišu, orlić je kroz svoja Dva Oka posmatrao Znakove koji su mu se njegovim sazrijevanjem i stasavanjem otvarali jedan za drugim.
Vjetar mu je sada obasipao njegova mlada, tek narasla krila , i sada mu je pored nozdrva vjetar nadraživao krila. Kada mu se vjetar činio osobito povoljnim širio bi svoja krila i drhtao i mislio "Od Želje gotovo da poletim".
Oh, kako je lijep osjećaj osjetiti Tvoj Vjetar, stati uz rub Gnijezda i zmahnuti Krilima. Kako je divno kada mi se Prsa napune i Pera naježe od Tvoga Vjetra.
Ne mogu da dočekam dan kada ću se napokon prepustiti Vjetru i uzletjeti. Oh, kako li će biti divno kad budem pod Suncem, a iznad Zemlje.
Vjetar i Kiša koju spuštaš otjerat će strah od toga da li su moja Krila slabašna. Samo treba Vremena i Treba da "Bude", a onda je sve lahko...
Pa uistinu, uz teškoću je olakšanje,
Uistinu, uz teškoću je olakšanje.
Pa kad si slobodan - tad se trudi,
I Gospodaru svom tad žudi!
- 21:51 -
VRIJEDNOST DZUME NAMAZA
Prica se da je Hamid Ellefaf jednog petka htio da ide na dzumu namaz, ali se nasao u dilemi kako da postupi; magarac mu se izgubio, brasno mu je ostalo u mlinu, a bio je njegov red da napaja svoju zemlju vodom iz potoka. razmisljao je: ''ako odem u dzamiju propusticu sve ove poslove.'' a onda rece sam sebi: ''ahiretski poslovi su bolji i vječniji.'' pa ode u dzamiju na dzumu namaz zanemarujuci svoje dunjalucke obaveze.
kada je klanjao i vratio se kuci, opazi da je njegova zemlja dobro natopljena vodom!? u stali primjeti privezanog magarca, a kada udje u kucu vidje da njegova zena pravi kruh od tek samljevenog brasna!? on zacudjeno upita zenu o tome a ona mu rece:
''cula sam neku trku van kuce, a kada sam izasla ugledala sam hijenu koja je gonila naseg magarca, sve dok on ne utece u stalu. nas komsija, koji je napajo svoju zemlju zaspao je, pa je voda natopila i nasu zemlju. isto tako nas komsija je imao brasno u mlinu, pa kad je otisao da ga donese, zamijenio je vrecu i odnio onu nasu. kada je primjetio da je zamijenio vrece, donio je nasu vrecu i ostavio pred nasa vrata.''
Hamid sa zahvalnoscu baci pogled prema nebesima pa rece:
''O Gospodaru! ja sam prema Tebi izvrsio samo jednu obavezu, a Ti si mi zauzvrat tri moje obaveze nadoknadio!'
- 08:45 -
U davna vremena ladje nisu bile ovako velike, snazne i udobne kao danas. Bile su mnogo manje i nesigurnije. kad bi plovile po moru putnici bi osjecali njihovu nestabilnost i zajedno sa njom se naginjali desno i lijevo. Tako je svaka plovidba bila izazov, pa su mnogi na taj put kretali sa strahom. Mnogi se vise nikada nisu vratili: zauvijek su ostali u moru vode i postali hrana ribama.
Tako se pripovijeda da se neki car vozio u ladji, a s njim u pratnji bio i jedan djecak. Kako se nikada ranije nije vozio u ladji, djecak je osjetio veliki strah, te poceo plakati i cviliti da se sav tresao. Svi prisutni su ga tjesili, hrabrili i nastojali mu odbiti strah. ali sve je bilo uzalud djecak se nije smirivao.
Nakon nekog vremena caru dojadi njegov plac i smuci mu se, no niko nije znao kako da umiri djecaka.
Srecom tu bijase i jedan mudrac, te on pridje caru i predlozi:"Ako dozvoljavate, visosti, ja cu ga usutkati i umiriti!"
" Bila bi to od tebe velika usluga!" - rece mu car.
Mudrac naredi i djecaka bacise u more. Djecak nekoliko puta potonu, a oni ga izvadise i opet zagnjurise u vodu. Potom ga uhvatise za kosu i povukose prema ladji.
Djecak se uhvati rukama za zadnji dio ladje i kada se ispe na ladju, sjede u jedan ugao i umiri se sasvim. Skupi se sto je vise mogao i vise ne izusti ni rijeci.
Ljude vise nije mucio njegov plac.
Caru se dopade dosjetljivost onoga mudraca, pa ga upita:"kako si znao da ces uspjeti? kakva je u tome mudrost?"
"On, vasa visosti, nije nikad osjetio patnju utapanja, nije iskusio teskoce necega takvog i nije spoznao spasonosnu vrijednost ladje." - rece mu mudrac.
"Isto tako, cijeniti zdravlje umije samo onaj ko bude pogodjen kakvom bijedom i bolescu!"
Hikaja iz BH lista za djecu "Kevser"
- 00:06 -
četvrtak, 28.09.2006.
Ljubav i vrijeme
“Tako Mi vremena!” >/em>(Kur’an, sura Vrijeme, ajet 1)
Postojaše jednom jedan otok a na njemu živješe sve vrste osjećanjâ: sreća, tuga, znanje te, među ostalima, i ljubav.
Jednoga dana bî svima objavljeno da će otok potonuti te svi sačiniše čamce i napustiše otok. Osim ljubavi. Jedino je ljubav ostala. Željela je ostati sve do posljednjega trena, samoga kraja.
Kada je otok bio gotovo potonuo ljubav odluči zatražiti pomoć.
Bogatstvo prođe pored nje u ogromnome brodu. Ljubav upita:
“Bogatstvo, hoćeš li me povesti sa sobom?”
“Ne, ne mogu”, odgovori bogatstvo, “mnogo je zlata i srebra na mome brodu. Za tebe nema mjesta.”
Ljubav odluči upitati taštinu koja također prolaziše pored nje na predivnome brodu.
“Taštino, molim te, primi me na brod!”
“Ne mogu ti pomoći. Sva si mokra, možeš mi ošteti brod”, odgovori taština.
Tu negdje blizu bijaše i tuga te i nju ljubav zamoli:
“Tugo, primi me kod sebe na brod!”
“E ljubavi, tako sam tužna da moram biti sama.”
Sreća prođe pored ljubavi ali bijaše tako vesela da je čak nije ni čula kako zove.
Iznenada, iskrsnu nešto:
“Dođi, ljubavi, ja ću te povesti.” Bijaše to jedan starac. Tako sretna i vesela ljubav čak zaboravi upitati starca gdje idu. Kada su pristali starac ode svojim putem.
Svjesna koliko duguje tome starcu ljubav upita znanje, također jednog starca:
“Ko mi je ovo pomogao?”
“Bilo je to vrijeme.”, reče znanje.
“Vrijeme?”, začudi se ljubav. “Zašto mi je ono pomoglo?”
Znaje se nasmiješi zračeći velikom mudrošću i odgovori:
“Jer je samo vrijeme sposobno shvatiti stvarnu vrijednost ljubavi.”
* * *
Muhammed, alejhisselam, poslao je jednoga čovjeka na put i ovaj je svojim saputnicima imamio (predvodio namaz) i završavao sa učenjem sure Kul Huvallâhu Ehad (Ihlâs). Kada su se vratili ovi spomenuše to Vjesniku, alejhisselam, pa on reče:
“Pitajte ga zašto je to radio.”
Ovi ga upitaše pa on odgovori:
“Jer je ona (ta sura) svojstvo Svemilosnoga i ja volim s njome učiti.”
Vjesnik, alejhisselam, reče:
“Obavijestite ga da Allah njega voli!”
(hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, bilježi Buhârîja, prenoseći ga od hazreti Aiše, majke vjernîh)
- 16:11 -
Pošao jedan čovjek da posječe drvo prema kome su se ljudi molili mimo Allaha. Na putu prema drvetu ga sačeka šejtan l.a. Počne ga moljakati da ne radi to. A taj čovjek bio jak vjernik i čvrsto odlučio da ga posječe. Ubrzo oni se pohrvu i taj vjernik baci šejtana na zemlju. Savlada ga. Šejtan ga zamoli da odustane od sječe drveta taj dan, da će mu dati zlatnik za svaki dan za koji ostavi drvo neposječeno. Čovjek se polakomi i pomisli: "pa hajde kad sam vako jak, a hajd kad nisam do sad ga posjekao, neka ga još koji dan, posjeći ću ga kasnije, a i zlato će mi dobro doći."
Sutradan ga dočeka zlatnik pod drvetom, čovjek ga uzme i ode kući ne sjekući drvo.
Tako je prolazilo dan za danom. Nakon nekog vremena dodje čovjek pod drvo, kad ono nema zlatnika ni jednog. On se naljuti i ode kući po sjekiru da ga definitivno posječe.
Kad se vratio sa sjekirom dočeka ga šejtan i čovjek skoči na njega da se hrve sa njim u ljutini. No ovaj puta šejtan njega baci na zemlju i savlada ga. Začuđen čovjek poče da plače: "Pusti me, pusti me!"
Šejtan mu kaže: "Pustiću te ako mi obećaš da se nikada više nećeš vratiti ovamo i sjeći stablo." Čovjek obeća i pusti ga šejtan.
Upita ga čovjek: "Kako to da si me pobjedio, a prvi puta sam te nadhrvao, znam da sam te jači."
Šejtan mu odgovori: "Pa prvi puta si krenuo potpuno iskreno radi Allaha i nije bilo te snage koja te je mogla zaustaviti, no vremenom si izgubio tu iskrenost u namjeri i krenuo si iz svoga hira, jer je tebi usfalilo zlata i najmanja snaga te je mogla zaustaviti.
- 08:55 -
srijeda, 27.09.2006.
Poigrajmo se malo s čovjekom
“Allah doista neće dozvoliti
da propadne nagrada dobročinitelja.
I oni neće podijeliti ni sitna milodara
ni krupna milodara, niti će kakvu dolinu prevaliti,
a da im to neće upisano biti,
da bi njih tako Allah nagradio nagradom ljepšom
od onoga što bijahu činili i zaslužili.” (Kur’an, sura Pokajanje, ajet 120., 121.)
Mladić, student na jednome fakultetu, hodao je jednoga dana u društvu svoga profesora, kojega svi zvaše “prijatelj studenata”, a što bijaše posljedica kako njegove dobrote tako i spremnosti da u svako doba pomogne studentu. Dok šetaše, ugledaše par ofucanih cipela. Shvatili su da je to obuća siromaha koji se izdržavaše radeći u polju pokraj kojega upravo prolaziše. Vidjevši cipele ostavljene “bez nadzora”, student reče profesoru:
“Hajmo se malo poigrati s ovim čovjekom. Sakrijmo mu cipele pa da vidimo njegovu reakciju. Mi ćemo se zakloniti iza onoga žbunja.”
Na to profesor odgovori: “Prijatelju moj, nikada se ne smijemo zabavljati na račun siromaha. Poslušaj šta drugo možeš uraditi. Umjesto da mu sakriješ cipele, stavi u svaku od njih po jedan novčić. Sakrijemo se i motrimo njegovu reakciju.” Studentu se prijedlog dopade. Stavi po novčić u svaku cipelu te se obojica sakriše iza obližnjega žbunja.
Ne prođe dugo a siromah se vrati s polja. Ni ne sluteći šta se događa, poče oblačiti cipele. Osjeti nešto tvrdo te skide cipelu i pogleda kad ono – novčić. Pogleda oko sebe ali ne vidje nikoga. Sreća obasja njegovo lice. Nasmija se, zahvali Bogu glasno i poče oblačiti i drugu cipelu. Kad ono – i u njoj napipa nogom nešto tvrdo. Brže-bolje izuje i drugu cipelu i ugleda i u njoj novčić. Poče plakati, pade na koljena i kroz jecaje zahvali Bogu dragome što mu podari novčiće jer mu je žena jako bolesna i nema dovoljno da joj kupi lijekove a i djeca kući nemaju šta jesti.
Učitelj reče: “Eto, nisi li sada raspoloženiji nego da si se s njime poigrao?” Suznih očiju, student odgovori: “Podučio si me lekciji koju nikada neću zaboraviti. Sada shvatam istinitost riječi koje prije ne mogah u potpunosti razumjeti:
Veći je blagoslov u davanju negoli u dobivanju.”
Allahov poslanik, Muhammed, alejhisselam, rekao je:
“Činjenje dobrih djela, zabranjivanje ružnih, skidanje tereta s pleća slabašne osobe i uklanjanje prepreka s puta – sve su to razlozi zbog kojih se molba kod Allaha prima!”
(Hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, prenosi Ibn ‘Abbas a bilježi Ibn Madže)
- 21:28 -
O ljudi, navodi vam se primjer pa ga poslušajte:
“Oni kojima se, pored Allaha, klanjate ne mogu ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, ne bi to mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj ko traži i onaj koji se traži.”
Oni ne poznaju Allaha kako treba! A Allah je, uistinu, moćan i silan. (Kur’an, Hadž, 73., 74.)
Bio jednom jedan kralj. Čuo je za priču o dvoje ludo zaljubljenih - Lejli i Medžnunu. Saznao je da je Medžnun napustio svoj dotadašnji život u gradu i počeo živiti u pustinji i na poljima.
Kralj pozva svoje vezire (ministre) i vojnike te im naredi da mu dovedu Medžnuna u palaču. Vojnici odoše na polja, pronađoše Medžnuna i dovedoše ga pred kralja.
“Zašto si napustio društveni život, ostavio svoj dom a nastanio pećine i pustinje? Kako to da nisi osjetio slatkoću druženja?”, upita kralj.
“Ostavio sam svoju rodbinu i prijatelje jer su me krivili zbog ljubavi prema Lejli. Ah, kako bih volio da dođe dan kada će oni vidjeti njenu ljepotu i svi se u nju zaljubiti, i požaliti zbog svih ukora koje mi zbog nje uputiše!”, odgovori Medžnun.
Nastavio je pričati i pričati o Lejlinoj ljepoti do te mjere da je i kralj poželio viditi Lejlu. Naredio je vojnicima da mu ju dovedu.
Vojnici odoše do Lejlinoga plemena, pronađoše je i dovedoše pred kralja. Na kraljevo iznenađenje, Lejla bijaše mršava, tamnoputa i nimalo lijepa.
“Pa ona nije ništa posebno, sasvim je obična. Moje sluškinje ljepše su od nje. Nema sjaja, niti ljepote”, pomisli kralj.
Medžnun, osjetivši kraljeve misli, reče:
“Kralju, trebaš vidjeti Lejlin sjaj i ljepotu mojim očima. Moraš imati Medžnunovo oko kako bi ti se tajna njene ljepote otkrila.”
Dvoje zaljubljenih ploviše morem,
Iznenadna oluja sađe i plovidbu dalju ugasi,
Pohiti ribar, htjede dječaka da zgrabi
Al’ ovaj reče: “Tamo ljubav je moja, nju ti hajde spasi!”
I prije neg’ se utopio i umro, tiho šapnu:
“Ljubav o kojoj samo slušaš nije prava, nek te to ne obuzme,
prava ljubav je ne zaboraviti nikada dragu
čak ni kada dođe oluja, dušu da ti uzme.” * * *
Kada je objavljena sura en-Nasr (Pomoć – iz dž’e nasrullhi vel feth…), hazreti Muhammed, alejhisselam, pozvao je hazreti Fatimu (svoju kćerku) i rekao joj:
“Dobio sam vijest o svojoj smrti.”
Hazreti Fatima zaplaka. Na to joj hazreti Pejgamber, alejhisselam, reče:
“Ne plači! Ti si prva od mojih ukućana koja će me susresti.”
Čuvši to, hazreti Fatima se osmijehnu.
(hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, bilježi ed-Drem+, prenoseći ga od hazreti Ibn Abbsa)
- 14:19 -
Bijeg od smrti
Reci: "Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti." (Kur’an, Petak, 8.)
Neki čovjek stajaše u predvorju ispred vladareve odaje i čekaše da ga primi kralj, Allahov miljenik i poslanik, Sulejman, alejhisselam. Nastojeći da prekrati vrijeme čekanja, on je pogledom prelazio preko likova drugih ljudi koji su se nalazili u blizini, najednom je, milošću dragog Allaha, osjetio, kao da mu je neko došapnuo, da je lijepi mladić koji stajaše nedaleko od njega, takođe čekajući susret sa Sulejmanom, alejhisselam, u stvari melek smrti Azrail u ljudskom liku. Čovjek osjeti uzbuđenje i strah. Nešto mu, u dubini srca, govoraše da je Azrail došao tu, u Jerusalem, zbog njega kako bi mu uzeo dušu. Iako je, vjerujemo, bio vjernik, ipak mu se nije još umiralo ... da mu je bilo ostati još malo na dunjaluku.
Još se više prepadnu kada, bacivši pogled prema Azrailu, uvidje kako i melek gleda u njega sa jasnim izrazom čuđenja na licu. Sada je bio potpuno uvjeren da je Azrail došao do njega ... ali kako mu pobjeći? Razmišljajući o tome ču glas koji ga pozivaše da uđe kod Sulejmana, alejhisselam, i on, još uvijek u takvom stanju, uđe kod Allahovog poslanika.
Razgovarajući sa njim o stvarima zbog kojih je sastanak bio ugovoren, mudri Sulejman, alejhisselam, osjeti da je njegov sagovornik u grču od straha i brige. Upita ga o tome i čovjek mu otvori dušu, objasni mu za Azraila i njegovu ubijeđenost da je melek došao radi njega.
''Možeš li me, o Allahov poslaniče, prebaciti do Indije'', na kraju smognu snage da upita Sulejmana, alejhisselam, ''ne bih li tako izmakao Azrailu''?
''Zar te strah da umreš, pa zar ne znaš da volji dragog Allaha ni ti, ni ja ne možemo izmaći''!?
''Znam, o Allahov miljeniče, ali bih ipak da me prebaciš do Indije''.
Sulejman, alejhisselam, osjeti da je volja dragog Allaha da čovjek ipak bude prebačen iz Jerusalema čak u Indiju, i odluči ispuniti mu želju. Naredi vjetru da ga odnese odmah u Indiju i, sa dopuštenjem dragog Allaha, čovjeka vjetar prebaci u Indiju.
Ostavši sam u odaji, Sulejman, alejhisselam, je još razmišljao o ovome nesvakidašnjem događaju, kada mu uđe mladić u kome prepozna plemenitog meleka Azraila. Razgovarao je sa Azrailom o onome zbog čega je on njemu i došao, ali je za svo vrijeme razgovora mogao primijetiti kako se melek zbog nečega čudi. Na kraju ga upita o tome i dobi sljedeći odgovor:
''Ma, jednu stvar ne mogu nikako sebi da objasnim. Maločas, dok čekah da uđem kod tebe, u predvorju vidjeh jednog čovjeka, a meni je naređeno da mu sutra uzmem dušu u Indiji, pa se čudim kako on može za tako kratko vrijeme stići odavde čak do Indije''!?
*********
Ibn Omer kaže: ''Allahov poslanik, alejhisselam, uzeo me za rame i rekao: 'Budi na dunjaluku (Ovome svijetu) kao da si stranac, ili putnik.' ''
(hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, bilježi Buhari)
- 09:00 -
I još jedna interesantna pričica :)
Bila jednom tri bika; crveni, bijeli, i zuti. Njih trojica su uvijek pasli na istoj livadi. Jedan vuk je cesce dolazio i napao bi nekog od njih, ali nije mogao zato sto su druga dva bila tu.
Al tako jednom se zadesi da je bijeli bik malo udaljen bio od ova dva druga, i vuk ode kod njih dvojice i poce da im govori o tome kako je za njih bolje da mu ne pomognu i dane idu kod njega i kako im je bolje da ga (vuka) puste da im pojede druga, tako ce za njih imati vise trave. Ovo dvoje malo razmislise. Pocese da traze izgovore tipa "Ma jeste on vise od nas jede, nije mu to fer" "Ipak mi zelimo preziveti, i ako on tako nastavi mozda mi necemo imati dovoljno"... tako se odlucise da ne pomognu ovom bijelom. Vuk ga pojeo. Nekoliko dana kasnije vuk opet gladan i sunja se do crvenog i poce pricati sa njim "Hajde ne pomazi drugu svom, bolje ti je i njega se rijesi, pa je sve tvoje".. kad ovaj crveni ipak ne bese spreman na to, rece mu vuk:"On bio spreman bijelog da zrtvuje, koji je bio vas drug. On ce i tebe izdati, zato bolje ti je budi ti taj koji zivi, a njega pusti da umre". Crveni poverova u to i dok je vuk klao zutog bika, crveni mu nije pomagao. Par dana kasnije vuk kad je opet postao gladan, dodje kod crvenog bika kojem bese jasno da je bio vec "pojeden" kad je prvog bika izdao.
- 08:50 -
I još jedna zanimljiva priča :)
Bila jednom tri bika; crveni, bijeli, i zuti. Njih 3 su uvijek pasli na istoj livadi. Jedan vuk je cesce dolazio i napao bi nekog od njih, ali nije mogao zato sto su druga dva bila tu.
Al tako jednom se zadesi da je bijeli bik malo udaljen bio od ova dva druga, i vuk ode kod njih dvojice i poce da im govori o tome kako je za njih bolje da mu ne pomognu i dane idu kod njega i kako im je bolje da ga (vuka) puste da im pojede druga, tako ce za njih imati vise trave. Ovo dvoje malo razmislise. Pocese da traze izgovore tipa "Ma jeste on vise od nas jede, nije mu to fer" "Ipak mi zelimo preziveti, i ako on tako nastavi mozda mi necemo imati dovoljno"... tako se odlucise da ne pomognu ovom bijelom. Vuk ga pojeo. Nekoliko dana kasnije vuk opet gladan i sunja se do crvenog i poce pricati sa njim "Hajde ne pomazi drugu svom, bolje ti je i njega se rijesi, pa je sve tvoje".. kad ovaj crveni ipak ne bese spreman na to, rece mu vuk:"On bio spreman bijelog da zrtvuje, koji je bio vas drug. On ce i tebe izdati, zato bolje ti je budi ti taj koji zivi, a njega pusti da umre". Crveni poverova u to i dok je vuk klao zutog bika, crveni mu nije pomagao. Par dana kasnije vuk kad je opet postao gladan, dodje kod crvenog bika kojem bese jasno da je bio vec "pojeden" kad je prvog bika izdao.
- 07:47 -
utorak, 26.09.2006.
- 04:10 -
Procitajte kratku poucnu pricu!
Trojicu Israelićana je Allah htio da iskuša: gubavog, šugavog i slijepog, pa im posla meleka. On gubavom reče:
- Šta najviše želiš?
- Želio bih lijepu boju i prijatnu kožu kako bi me ljudi prestali odbacivati - odgovori gubavi.
Melek protrlja gubavog i ode. Nakon toga nestade gube sa ovog čovjeka i bi mu dana lijepa boja i prijatna koža. Zatim ga melek upita:
- Koje ti je blago najdraže?
- Deve. Odgovori izliječeni gubavac.
Melek mu dade devu u desetom mjesecu trudnoće i kaza mu:
- Neka ti Allah da berićeta u njoj.
Melek zatim ode šugavom i upita ga:
- Šta najviše želi?
- Lijepu kosu i da mi se otkloni ovo zbog čega me ljudi izbjegavaju.
Melek ga protrlja i otkloni od njega šugu. Zatim ga upita:
- Koje ti je blago najdraže?
- Goveda. Odgovori izliječeni šugavac.
Melek mu dade steonu kravu i reče mu:
- Neka ti Allah da berićeta u njoj.
Zatim dođe kod slijepca i upita ga:
- Šta najviše želiš?
- Želio bih da mi Allah vrati vid.
Melek mu protrlja oči i Allah slijepcu vrati vid.
- Koje ti je blago najdraže? Upita ga melek.
- Ovce. Odgovori čovjek.
Melek mu dovede sjajnu ovcu. Stoka se razmnožila tako da je prvi imao punu dolinu kamila, drugi punu dolinu goveda, a treći punu dolinu ovaca. Zatim isti melek dođe gubavcu u liku siromašnog čovjeka i zamoli ga:
- Ja sam siromah, ostao sam na putu bez igdje ičega. Danas se mogu prehraniti samo zahvaljujući Allahu i zatim tebi. Molim te Onime koji ti je podario lijepu boju i prijatnu kožu da mi daš jednu devu kako bih se prevezao na putu.
- E troškovi su veliki. Odgovori vlasnik deva.
- Čini mi se da te poznajem. Kaza mu melek u liku siromaha. - Zar ti nisi bio gubavac koga su ljudi izbjegavali i siromah, pa ti je Allah dao?
- Ja sam ovaj imetak naslijedio od svojih predaka.
- Ako neistinu govoriš, neka te Allah vrati kakav si bio! Povika melek i ode.
Zatim dođe šugavome u istom obliku i zatraži mu kao što je tražio i prvome. Ovaj ga vrati kao i prehodnik, a melek mu reče:
- Ako govoriš neistinu, neka te Allah vrati kakav si bio!
Zatim ode do slijepca i ponovi istu molbu. Ovaj mu reče:- Bio sam slijep, pa mi je Allah vratio vid. Uzmi koliko hoćeš. Tako mi Allaha, neće mi biti žao koliko god odneseš, to je moja dužnost prema Stvoritelju!
Melek mu reče:- Zadrži svoj imetak. Bili ste iskušani. Allah jetobom zadovoljan, a ljut je na tvoja dva druga.
*Buhari
- 03:41 -
Allahova Plemenitost
Prenosi se da je jadan covjek dosao kod Allahovog Poslanika Ibrahima a.s. i zatrazio od njega da mu da sta od hrane. Ibrahim a.s. rece da ce ga nahraniti pod uvjetom da on povjeruje u Alllaha dz.s. Covjek to odbi i ode srdit od Ibrahima a.s. . Uzviseni Allah posla meleka Ibrahimu sa porukom :" O Ibrahime, ja toga covjeka hranim 40 godina a da Ga nisam prisiljavao da Mi se pokori, pa zar ga ti ne mozes nahraniti jedan put " . Ibrahim a.s. ode i potrazi tog covjeka, te ga pozva kuci da mu da hrane. Covjeku bi cudno zasto je se Ibrahim a.s. promjenio, te kad mu Poslanik objasni razlog, covjek primi Islam.
* * *
Prenosi se da je Allahov Poslanik Musa a.s. , jedne prilike sa svojim narodom, kojeg je bilo 70 hiljada, u pustinji molio Uzvisenog Allaha za kisu, jer su bile velike suse. Medjutim, nebo tada posta jos cisce a Sunce ugrija jos jace. Musa a.s. se zacudi i upita svoga Gospodara za razlog tome. Allah swt mu objavi: " Medju vama je rob koji mi je nepokoran vec 40 godina ." Musa a.s. se obrati tom covjeku koji se nalazio u skupini naroda: " O ti nepokorni robe, koji grijesis prema Allahu dz.s. 40 godina, istupi iz nasih redova jer zbog tebe nam je uskracena kisa ."
Tada grjesni rob pogleda desno i lijevo i ne vidje da iko istupi, nakon cega shvati da je on ta trazena osoba, pa rece u sebi: " Ako istupim pred ovim ljudima, bicu osramocen, a ako ostanem medju njima, zbog mene ce im biti uskracena kisa." Pa uvuce glavu u svoju odjecu, kajuci se za svoja djela, rekavsi: " Boze moj, grjesio sam prema tebi 40 godina, sada Ti dolazim pokoran, pa primi moje pokajanje." Poslije toga se proli obilna kisa.
"Boze moj, zbog cega nam spusti kisu, a niko od nas ne istupi ?" rece Musa a.s. . A Allah swt mu objavi:" O Musa, dao sam vam kisu zbog onoga zbog kojeg Sam vam je zabranio ." Musa a.s rece: " Boze moj, pokazi mi tog pokornog roba." . " O Musa, Ja ga nisam osramotio kada Mi je bio nepokoran, pa zar da ga osramotim sada kada Mi je pokoran " -rece Allah dz.s. ."
- 03:40 -
četvrtak, 21.09.2006.
Neki čovjek je bio puno zaljubljen u svoju ženu. Ona je imala bjelilo u oku, a čovjek od prevelike zaljubljenosti i ljubavi nije primijetio postojanje ove mahane. Kada je njegova ljubav počela splašnjavati i slabjeti rekao je ženi: "Otkad se pojavilo to bjelilo u tvom oku?" Žena je odgovorila: "Od onda od kada je tvoja savršena ljubav počela slabjeti."
Poslanik, a.s., kazao je: "Ljubav učini čovjeka slijepim i gluhim." Dakle, ljubav učini čovjeka slijepim da bi vidio nedostatke voljenog i gluhim da bi čuo prijekor upućen njegovoj ljubavi.
- 23:12 -
I sakriveno nije sakriveno
U jednom gradu i u jednom selu je bila skola. Kao i u svakoj skoli, jedan broj djece je bolje a drugi losije ucio, a neki izmedju. Medjutim u jednom razredu, ucitelj je posebnu paznju obracao jednom djecaku. Djeca su to primjetila pa im nije ni bilo pravo, te odluce da upitaju ucitelja zasto je to tako. Prisli su ucitelju i upitali ga:
"Dragi ucitelju, zasto ti obracas onoliku paznju na samo jednog djecaka, i mi smo dobri ucenici, i mi imamo odlicne ocjene kao i on?"
A ucitelj njima odgovara: "Draga djeco, sutra svi donesite po jednu zivu kokos pa cete sami naci odgovor."
Sutradan djeca su poslusala ucitelja i svi su donijeli po zivu kokos, ukljucujuci i djecaka kojeg ucitelj neizmjerno simpatise. I sada njima ucitelj rece da uzmu noz i da zakolju kokos ALI da paze da ih niko ne vidi. Cim ucitelj izgovori njegovu naredbu, djeca se rastrcase.. Neki se sakrise iza skole, neki iza kuce, neki iza drveta i zaklase kokos, a djecak samo stajase i gledase sta ostala djeca rade. Svi se vratili i ucitelj upita djecaka pred svima: "Nego, zasto ti ne zakla svoju kokos, kao sto su tvoje skolske kolege uradile?"
A djecak odgovori: "Dragi ucitelju, ja gdje god da se sakrijem Allah dz.s. bi me vidio, od Njega se niko ne moze sakriti."
Ucitelj se nasmjesi, pa pogleda ostale ucenike i rece im "Da li ste dobili odgovor na svoje pitanje, djeco?'' A djeca spustenih glava odogovarase "Jesmo ucitelju."
Poenta ove tako male a poucne price je da sta god radimo ili kazemo, Allah dz.s. nas vidi i cuje. Ako nesto lose uradimo, a insan nas ne vidi imamo naviku da pomislimo da nas NIKO nije vidio ali ustvari vidio nas je Onaj koji ce da nas kazni/nagradi za nasa djela.
- 21:53 -
Neki se prosjak žalio jednom čovjeku na teško vrijeme koje je došlo. Taj čovjek je kazao: "Siromahu, da li bi volio da nisi imao oko, a da si zauzvrat u ruci imao deset hiljada dirhema?" Odgovorio je odrično. Ponovo ga je upitao: "Da li bi volio da nisi imao pamet, a da si imao deset hiljada dirhema?" Opet je dobio isti odgovor.
Potom je ovaj mudri čovjek kazao: "Siromahu, iz dva pitanja zaradio si dvadeset hiljada dirhema i otkuda ti razlog da se žališ!"
(8, 30)
- 21:06 -
Konac nasilnika
Abdu-1-Melik Mervan je bio halifa. Jednog dana upitao je Ebu Hazima, poznatog sufiju tog vremena: "Šta će sutra biti sa nama?" On mu je odgovorio: "Ako učiš Kur'an dobićeš odgovor." Halifa je upitao gdje se nalazi taj odgovor?
Odgovorio je: Onda će onome koji je obijestan bio i život na ovome svijetu više volio Džehennem prebivalište postati sigurno. A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strijepio i dušu od prohtjeva uzdržao Džennet će boravište biti sigurno.(An-Naziat, 37-41) (ro, 376)
- 18:50 -
srijeda, 20.09.2006.
U ovom dvorcu što se dunjaluk zove, još od vremena Adema, a.s., ne bi viđeno nešto ovako…
Iz ove bašče stasaše mnoge ljepote… Iz ove zemlje nikoše lijepi fidani…
Ali, ovakav ne bi viđen…
Jednog dana čovjek po imenu Esved krenu iz predjela Abisinije I stiže u Medinu… Abisinac lica crnog poput ćumura, odmah stade pred Resulullaha, s.a.v.s. Bilo je očigledno, u njegovoj duši gorio je ašk… Usmjerio je pogled u Resulullahovo mubarek lice koje je sve strane obasipao nurom… Gledao ga je i gledao… Nakon nekog vremena stidljivo upita:
-Allahov Poslaniče, nešto ću da te pitam. Da li mi dozvoljavaš?
Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., mu dozvoli, a Esved, r.a., zadrhta poput ružine grančice i upita:
-Allahov Poslaniče! Ti si u pitanju poslanstva i u pitanju boje i izgleda najveći od insana. Cio narod ovog svijeta tvoj je rob... Ti si rpvak na oba svijeta… Ako ja kao ti učinim iman I krenem da radim dobra djela, da li mogu biti zajedno sa tobom u Džennetu?
Allahov Poslanik, s.a.v.s., svojim dubokim očima pogleda crnog ashaba I reče:
-Kunem se Allahom što mi dušu u ruci kudreta drži, u Džennetu bjelina crnca vidjet će se sa udaljenosti od hiljadu godina!
Uplakanog Esveda zahvati uzbuđenje, stropošta se na tlo I ispusti svoju čistu dušu…
- 17:18 -
Drvosjeca i smrt
Bolje se patiti nego umrijeti, tako misle ljudi.
Išao jednom jedan drvosječa iz šume natovaren teškim teretom. Ne pritiskaše ga samo njegovo breme drva, već i njegova starost. Pognut pod teretom drva i starosti išao je polako teško dišući. Kako bi volio da je već stigao do svoje kolibe, ali bio je tako umoran. Spusti svoje breme i zamisli se.
"Jesam li ikada bio sretan, od kako sam rođen? Poznaje li iko ovakvu bijedu? Prečesto gladan i nikad miran. Briga o ženi i djeci, porezi. Toliki trud, a na kraju dođu poreznici i odnesu sve."
Ne mogavši podnijeti više ove misli, odluči da pozove smrt, da mu prikrati muke.
U istom momentu stajaše smrt pred njim i upita "Šta želiš drvosječo?"
"Ah, molim te-", zamuca drvosječa uplašeno , "ako mi možeš pomoći , da uprtim ovo moje breme? Neće te dugo zadržati."
- 14:12 -
utorak, 19.09.2006.
Zabiljezeno je da je mudri Sulejman a.s. upitao mrava:"Koliko jedes godisnje?"
Mrav je odgovorio:"Za godinu pojedem 3 zrna."
Onda ga je Sulejman a.s. zatvorio u jednu kutiju i stavio mu 3 zrna. Kada je prosla godinu dana Sulejman a.s. je otvorio kutiju i bio iznenadjen. Vidio je da je mrav pojeo samo zrno i pol. Ljutito ga je upitao Sulejman a.s.:"Kako to, rekao si mi da ti je potrebno 3 zrna godisnje a vidim pojeo si samo zrno i pol."
Mrav mu rece:"Kada sam bio na slobodi znao sam da me Allah nece zaboraviti s rizkom (opskrbom) a sad kad si me zatvorio u kutiju nisam bio siguran da me neces zaboraviti, pa sam ustedio jos za jednu godinu."
/Kutubul-muhtareh/
- 16:41 -
Voćka u Džennetu
A ko ne želi da u Džennetu ima voćku?… Jer Džennet je kuća vječite radosti I predeo sreće…
Jednog dana , zbog jednog drveta hurme, između Ebu Lubabea i jednog djeteta, jetima od ensarija, izbi nesporazum. Obje strane dođoše kod Allahovog Polsanika, s.a.v.s., i izniješe svoje žalbe...
Resulullah, s.a.v.s., nakon što sasluša obojicu, presudi u korist Ebu Lubabea... Zaista, on je bio u pravu... Odmah na tom mjestu dijete jetim poče plakati. Oči kao da se pretvoriše u izvore...
Mubarek srce Resul-i Ekrema, s.a.v.s., zadrhta merhametom I dobrotom:
-O Ebu Lubabe, pokloni to drvo ovom jetimu!
Ebu Lubabe iz samo njemu znanih razloga ne prihvati I reče:
-Ne mogu mu ga pokloniti, Allahov Poslaniče!
-Zauzvrat, u Džennetu ćeš dobiti jedno drvo hurme!
-Ostavi me na miru, Allahov Pslaniče!
-Dakle, ne želiš džennetsko drvo?
-A ko ne želi Džennet!?
-Pa onda?
-Opet ga ne mogu pokloniti…
Kada je ashab Sabit b. Dahdaha, r.a., čuo ovo, odmah je dotrčao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.:
-Allahov Poslaniče, šta kažeš na to da ja od mog imetka dam voćku hurme?
Dženab-I Mustafa, s.a.v.s., koga Allah posla u pomoć čovječanstvu, reče:
-Zauzvrat, u Džennetu će se dati jedno drvo hurme!
Sabit b. Dahdaha, r.a., kao ptica poletje i ode u Ebu Lubabeovu bašču. Želio je da kupi tu voćku:
-Ebu Lubabe, šta želiš za ovo drvo?
I otkupi ga, a zatim ga pokloni jetimu... Dječije suze su utihle…
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je za njega učinio dovu:
-Gospodaru moj! Podari Ibn Dahdahu u Džennetu jedno drvo hurme!
Nakon ove dove Sabit, r.a., je, sve dok na Uhudu nije pao kao šehid, molio za ovaj uzvišeni stepen.
I došao je dan Uhuda. Protiv muslimana počeše puhati vjetrovi katastrofe. U tom trenutku Sabit b. Dahdaha, r.a., je stao na mejdan i kao lav viknuo:
-Ensarije!... Dođite prema meni!... Ja sam Sabit b. Dahdaha! Ako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., mrtav, bez sumnje, Allah je vječit i besmrtan. Borite se radi vjere!...Allah je vaš pomoćnik!
Poslije ovoga, pojedine ensarije se okupiše oko njega i svi zajedno krenuše na dušmana... Halid b. Velid, tada još nepočašćen islamom, krenu na Sabita, r.a., i probode ga kopljem... I oni što zajedno sa njim ratovahu postadoše šehidi...
Tako je Sabit b. Dahdaha, r.a., odletio u Džennet... Zu bereket Poslanikove dove susreo se sa svojim drvetom hurme...
- 04:59 -
ponedjeljak, 18.09.2006.
U vrijeme Isaa, a.s., naišao je jedan čistač. Isa, a.s., s čuđenjem je gledao u njega i rekao: "Ovaj čovjek će u toku ovog sata napustiti ovaj svijet, budite spremni da mu klanjamo dženazu."
Čistač je otišao za svojim poslom. Nakon proteka jednog sata čistač je ponovo naišao. Isaovi prijatelji su rekli: "Božiji poslaniče, prošao je sat vremena, a onaj čovjek je još živ. Otkuda tebi ona odredba?" Isa, a.s., upitao je čistača kakvo je dobročinstvo uradio u ovom satu?
On je kazao: "Vidio sam dva gladna siromaha, imao sam kod sebe dva hljeba i dao sam im."
On je dodao: "Nakon toga šta si vidio?" Odgovorio je: "Iz stvari koje sam nosio na leđima izašla je crna zmija i otišla."
Isa, a.s., rekao je: "Ona odredba je bila pravovaljana, ali je sadaka promijenila."
(5, 180)
- 19:23 -
Uradio je jedno djelo i postao džennetlija
Pogledajte šta se dešava na ovom svijetu!
Bilo je to u Bitki na Uhudu.Sa jedne strane nalazila se Pejgamberova vojska, a sa druge strane nevjrenici koji su željeli da ugase Allahovo svjetlo. U jednom trenutku došla je jedna osoba sa gvozdenim oklopom na glavi i otišla pravo kod Resulullaha, s.a.v.s.:
-O, Allahov Poslaniče, d ali da odmah počnem ratovati pa poslije da postanem musliman ili da sada učinim iman pa da odem u bitku?
Resulullah, s.a.v.s. mu reče:
-Najprije postani musliman , a zatim idi u borbu!
I ta osoba odmah pred Pejgamberom, izgovori Kelim’i šehadet i postade musliman. Zatim isuka svoj mač, odkorača do mejdana i umiješa se u borbu.
Odvijala se veoma teška bitka...
Napredovao je obarajući jednog ppo jednog neprijatelja. Međutim,nakon kratkog vremena primio je smrtonosan udarac I postao šehid. Kada je saznao, Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
-Malo je učinio, međutim, mnogo je zaradio!
Jednog dana Ebu Hurejre, r.a., reče ostalim ashabima:
-O, velikodušni insani! Hajde, kažite mi jednu osobu koja ni jednom nije lanjala namaz, koja niti jedan dan nije postila, koja niti jedan kuriš nije dala zekjata, a da je ušla u Džennet!
Svi su začuđeno šutili. Ebu Hurejre, r.a., kao cvijet se nasmija i reče:
-Ta osoba je Amr ibn Sabit!
Da, Amr je učinio iman i ne prošavši mnogo vremena postao je šehid. Time je odljepršao u Džennet, a da mu čelo nijednom ne pade na sedždu.
- 18:16 -
četvrtak, 14.09.2006.
Ashab Ebu Said el-Hudri, r.a., prenosi:
Jednog dana bili smo zajedno sa Polsanikom, s.a.v.s.. On nam je objasnio sledeće:
-Musa, a.s., je rekao Allahu: ''Gospodaru moj, nauči me kako da ti činim dovu i kako da te spominjem!'' Uyvišeni Allah mu je rekao: ''O, Musa! Reci 'La ilahe illallah...'' Musa, a.s., je rekao: ''Gospodaru, ovo govore svi Tvoji robovi.'' Allah mu reče: ''Reci ' La ilahe illallah!'' Musa, a.s., ponovo zamoli: ''O, Plemeniti! Ja samo želim nešto posebno za mene!'' Allah, dž.š., kaza: ''O, Musa, ako bi se na jednom tasu terazije stavilo sedam kata nebesa i sedam kata zemlje, a na drugoj La ilahe illallah, La ilahe illallah be prevagnulo...'' (Nesei, Ibn-u Hibban; Tergib: 3/75)
Prenosi s eod Ibn Omera, radijallahu anhu:
Resulullah, s.a.v.s., je rekao:
-Hoćete li da vam objasnim Nuhove preporuke svome sinu?
Prisutni ashabi odgovoriše:
-Objasni nam, Allahov Poslaniče!
Nebijji Muhterem, s.a.v.s., poče:
-Nuh, a.s., je svome sinu preporučio sledeće: ''Sine moj! Savjetujem ti da radiš dvije stvari i da se čuvaš od dvije stvari. Savjetujem ti da izgovaraš La ilahe illallah. Kada bi se na jednom tasu terazije stavile riječi La ilahe illallah, a na drugom tasu nebesa i Zemlja, La ilahe illallah be preteglo. Kada bi nebesa i Zemlja bili jedna halka, La ilahe illallah bi bila veća halka od ove i dostigla bi do Allaha...Savjetujem ti da izgovaraš Subhanallahilazim ve bi hamdihi. Zaista, ovo je ibadet stvorenja. 'Zbog toga su stvorenja opskrbljena.'
O, sine! Zabranjujem ti ove dvije stvari: jedna je širk, a druga je kibur. One su perda između Allaha i roba...''
Ashabi upitaše:
-O, Allahov Poslaniče, da li je kibur kada neko sakupi džemat, postavi sofru i najede ga i kada obuče novu čistu odjeću?
Počast svjetovima, s.a.v.s., okrenu svoje kao dan svijetlo lice prema svojim ashabima i reče:
-Nije! Jer kibur je omalovažavanje i ponižavanje ljudi, tj. Njihovo preziranje! (Tergib: 3/77)
- 08:07 -
Odmor se zavrsio :(...
Esselamu alejkum
Evo dodje vrijeme da opet budem sa vama i nastavim inshaAllah sa postavljanjem prica
Nadam se da su vam nedostajale pa evo vec danas bice nova prica
Selamim sve moje citatelje/ke a mahsuz selam nekima (naci ce se one same 
)
Elhamdulillahi Rabil Alemin
- 07:38 -
Bujrum na još jedan moj blog...
Opis bloga
BUJRUM