utorak, 31.10.2006.
Put (Nihat Krupic)
U Huseinovom životu mnogo toga je ličilo dobro izrežiranoj komediji. Za datum rođenja nije znao ali godina je bila ista kada je Musolini došao na vlast u Italiji, mjesto, tiho rudarsko seoce kraj Sane, gdje ljudi znaju šta je biti pod zemljom dva dana, kretanje u mejtaf i školu, njemački upad u Poljsku a prestanak školovanja kada je Tito rekao NE Staljinu.
Pratio ga je glas nemirnog dijeteta i kasnije velikog zavodnika. Gdje je Husein dolazio momci su dobro pazili na svoje cure, jer se teško moglo odoliti Huseinovim plavim očima i britkim jezikom koji je razoružavao sve djevojačke odbrambene linije. Oženio se mlad, dobio sina i preko noći nestao, ostavljajući mladu sa dijetetom u porodičnoj kući sa ostarjelim roditeljima. Mlada je čekala skoro dvije godine i kada se Husein nije vratio otišla svojima nazad.U međuvremenu Husein je lutao od grada do grada, radio građevinske poslove, bekrijo, dok se nakon deset godina takvog života nije zamorio pa oženio petnaest godina mlađu Zumru, napravio lijepu porodičnu kuću u Blagaju kod Bosanskog Novog i primirio se dobro po rođenju trećeg dijeteta. Život mu se sveo na rad čitave sedmice u novskoj građevinskoj organizaciji a preko nedelje privatno, tako da je obezbjedio familiji i sebi pristojan život.
Pred samu agresiju na Bosnu, Husein se penzionisao.
I to je prokomentarisao na njemu poznat način:
“ Moj radni vijek je trajao izgleda kao ova socijalistička Jugoslavija”.
Počeli su srpski mitinzi, mobilisanje, pa rat u Sloveniji, i u Hrvatskoj, kada Husein iznenadno odlučuje da sa familijom izbjegne put Njemačke. Noć poslije prelaska Save kod Šamca, srušiše i zadnji most koji je povezivao Bosnu i Hrvatsku.
U Bosni nastupi najveća tragedija u istoriji ove zemlje a Husein posta muhadžer u jednom selu kod Hanovera. Poslije 6 mjeseci Huseina i Zumru napustiše djeca, odoše za Ameriku, dok njih dvoje preuze stariji njemački bračni par u svoju kuću. Sve u svemu nije bilo loše, međutim Husein i Zumra su počeli da gube na kilaži jer su domaćini samo dvaput dnevno jeli a i to u manjim porcijama. Trpio je to Husein neko vrijeme dok ga glad nije natjerala da podukradom ide u trgovinu i kupuje sebi i Zumri malo jače obroke.
Poslije skoro pola godine, nestade i ušteđevine a Njemačka se napuni stotinama hiljada muhadžira iz Bosne. Odjednom pođoše Huseina i Zumru obilaziti neke dvije žene sa mahramama na glavama, donoseći im tanke knjižice napučene slikama nasmijanih i sretnih vjernika ispod bremenitih voćnjaka i žutih pšeničnihj polja. Huseina i nisu baš interesovale te slikovnice nego pune kese namirnica koji su oni donosili sa sobom te redovne večere koje su se održavale u jednoj dugačkoj kući, zatamnjenih prozora, uvijek subotom naveče. Prošlo je tako i pet mjeseci kada su te žene počele da pričaju kako ih je nova vjera spasila od sve nesreće i tuge, te kako su postale veoma sretne od kako su postale Jehovi svjedoci. Tada su im prvi put rekli da bi Husein i Zumra trebali razmisliti o prelasku na novu vjeru. Husein je i to prokomentarisao na svoj karakterističan način:
“Pogledajte mene, ja sam se rodio kao musliman, dali mi ime Husein, ko Sadamu i opet kao takav nisam dobar jer se ne molim svom Bogu, a možete tek misliti kako bi bio loš Jehov svjedok. A i ne ide, brate, Husein, pa svjedok, ne ide. Ne volim svjedočiti nikom”.
Dvije žene su to primile mirno i otišle. Poslije sedam dana se jedna od njih navrati sa pozivnicom za veliku svečanost u sljedeću subotu.
Dođe i subota predveče. Obukoše se Husein i Zumra najfinije šo su mogli, spremajući se za još jednu obilnu trpezu. Dođoše pred onu kuću i vidješe kako je sve okićeno već od ulaza, dok su u vrhu dvorane postavljeni počasni stolovi. Skoro neprimjetno ih domaćini dovedoše do pročelja gdje su sjedili još pet parova iz Bosne, uglavnom mješovitih bračnih partnera. Pođe ceremonija. Zatvoriše se vrata i prozori. Nastade skoro polumrak. Za binu izađe poveći čovjek koji je imao neku lentu preko ramena i bokova. Ta lenta je bila ukrašena nekim ordenjima i to nasmija Huseina jer se sjeti kako je nekoliko noći prije vidio Tuđmana na televiziji sa sličnom lentom u bijelom maršalskom odijelu.
I za čudo ,taj ugojeni gospodin na Huseinovom maternjem jeziku reče da su se okupili ovdje da na svečan način prime u svoje redove novu braću i sestre iz bivše Jugoslavije.
U tom momentu se sva sala okrenu pred Huseinovim očima i stolica se pođe ljuljati pod njim.Tijelo mu se oduze i odjednom se pred očima stvori slika iz ranog djetinjstva.
Sjedio je u mejtafu sa ostalom seoskom djecom i ponavljao naglas suru Kafirun za hodžom, koji je ustajao sa vremena na vrijeme i pogledavao vani na prelijepi bosanski seoski pejzaž.
“Bismillahi rrahmani rrahim”-
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
“Kul ja ejjuhel kafirun.-
Reci: “O Vi nevjernici,
La e’abudu ma ta’budun.-
Ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate
Ve la entum abidune ma e’abud-
A ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam
Ve la ene abidun ma0 abedutum –
Ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali
Ve la entum’abidune ma e’abud. –
A i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam
Lekum dinukum ve lije din.” –
Vama ---vaša vjera, meni ---moja!
Vama vaša vjera, meni moja, bubnjalo je u Huseinovoj glavi dok ga ne trže Zumra za ruku i reče:
“ Huseine, zovu te za binu”.
Dođe Husein sebi, pogleda Zumru, zgrabi je za ruku i povika:
“Otvaraj vrata, hoću zraka, gušim se.”
Skupa sa ženom dotrča do izlaza, okrenu se u zabezeknutu masu svijeta i tiho izusti :
“Vama vaša vjera, meni moja.”
Poslije ovoga događaja u Huseinovom životu sve se uozbilji i posta drugačije. Srećom po njega, ne prođe dugo a bosanska Armija oslobodi Sanski Most i Husein se spakova sa Zumrom, pa nazad u Bosnu.
Danas Huseina možete naći često u sanskoj džamiji među prvima u safu, a u pauzi između namaza kada pođe šala između džematlija obavezno ga pitaju:
“Huseine, gdje si prije bio”?,
On isto tako odgovara: “Bio sam tu blizu, međutim umjesto prečice, napravi ja poveliku turneju, srete neke svjedoke i opet dođe nazad među vas, gdje mi je uvijek mjesto bilo.
Ko bi rekao da sam istinu o sebi našao u stranoj zemlji i među tuđim ljudima!!!”
- 08:31 -
ponedjeljak, 30.10.2006.
Harut, Marut i alkohol
Komentatori (mufessiri) i ashabi su prenijeli predaju da su se meleci na nebu čudili nasilju Ademovog potomstva, nedosljednosti, razvratu i prolijevanju krvi. Kazali su: "Bože, odabrao si stanovnike Zemlje, a oni su nepokorni."
Gospodar svjetova je odgovorio: "Da vi posjedujete onu strast koja se u njima nalazi i vi biste postupali poput njih." Svi su odgovorili: "Subhanallah! Ne smijemo mi činiti grijeh prema Tebi, nama ne dolikuje da kršimo Tvoju odredbu."
Gospodar svjetova im je odgovorio: "Između vas odaberite dva meleka da ih učinim sa onim svojstvima kao što je Ademovo potomstvo i stvorim u njima ljudsku strast."
Meleki su odabrali Haruta i Maruta, najpobožnije i najbogobojaznije od svih meleka. Uzvišeni Bog ih je poslao na Zemlju da vladaju i narodu dijele pravdu. Stvorio je u njima strast i svojstva koja imaju Ademovi sinovi i rekao im je: "Ne činite širk, ne činite blud, ne pijte alkohol i ne prolijevajte, bez opravdanja krv, ne jedite svinjsko meso, u odredbu i određenje nemojte se uplitati i ne podržavajte nasilje."
Oni su na Zemlji u svakodnevnim poslovima presuđivali ljudima i obavljali ostale potrebne poslove, dok bi se noću vraćali na Nebo i mjesto gdje su činili ibadet. Na koncu, jednog dana sa svojim problemom došla im je neka žena da joj presude. Zvala se Zuhra, imala je lijepo lice i savršenu ljepotu. Priča se da je bila princeza iz Perzije.
U njihovim srcima se javila ljubav i strast prema ovoj ženi. Priznali su to jedan drugom, a potom su joj presudu odgodili kako bi je pozvali kući i udovoljili svojim strastima. Žena je prvo odbila, no, poslije, ipak im je rekla ako žele da udovolji njihovoj požudi i strasti pristat će pod uvjetom da oni prihvate idolopoklonstvo, kao što ga je ona prihvatila, ako budu ubijali i alkohol konzumirali. Oni su odgovorili da takvo nešto ne proistječe iz njihove misije i da su im takve stvari zabranjene, naređeno im je da ih se klone.
Prošao je taj dan. Drugog dana postavljen je isti uvjet i uslijedio je istovjetan odgovor. Sljedećeg dana požuda i strast je dosegla svoj vihunac i nadvladala je njihovu strpljivost. Kazali su: "Od onoga što si nam rekla konzumiranje alkohola je najlakši grijeh.". Nisu znali da je alkohol zbir svih zločina i temelj grijeha; Poslanik, a.s., kazao je: "Alkohol je majka zla."
Dakle, pili su alkohol sve dok se nisu opili; sa tom ženom su počinili blud i udovoljili su svojoj strasti; dok su bili u stanju činjenja bluda došla je jedna osoba kod njih, nekim svojim poslom, prepali su se da će ispričati to što je vidjela, te su je ubili. Na taj način počinili su i ubistvo i blud, i odali se alkoholu.
Uzvišeni Bog je potom obavijestio meleke na Nebu o njihovom postupku, dopustio im je da ih takve, i u tom stanju vide. Otada meleci čine istigfar i traže oprost za stanovnike Zemlje,
- 17:24 -
ponedjeljak, 23.10.2006.
Tekabelallahu Minna ve minkum
Gospodaru nas, Ti primi od nas nas post, nase namaze, nase ibadete, nase sadake i davanja zekata, ocisti nasa tijela, nase duse i nase imetke i pomozi nam da istrajemo na pravom putu, da nastavimo kao i u Ramazanu sa ibadetima... Oprosti nam grijehe, sacuvaj nas na pravom putu... Amin.
Bajram Mubarek Olsun
- 07:38 -
nedjelja, 22.10.2006.
Post svilene bube
Svijet insekata nas upoznaje sa razlicitim vrstama posta koji su pokazatelji Allahove svemoci i cuda u stvorenjima. Vrlo dobro je poznato da je hrana glavni faktor razvoja živih organizama. Svilena buba nam dokazuje da post i apstinencija od hrane i pica ne šteti tijelu. Bolje receno, post na cudan i osvajacki nacin poboljšava stanje tim stvorenjima. Da bi spoznali tajne tog posta, prvo moramo preispitati neke cinjenice vezane za životni krug tih stvorenja; a to se može prikazati na sljedeci nacin:
Pocetkom proljeca, iz jaja se izležu male proždrljive larve. Nove izlegnute larve ne idu nikud dok se ne nahrane murvninim lišcem, a to traje oko pet dana. Njihova tijela veoma brzo narastaju i dosežu dužinu koju njihova koža ne može tolerisati pa je zbog toga moraju zamijenjeni drugom, širom kožom. Da bi to riješili moraju postiti jedan ili dva dana, kako bi njihova tijela postala fiziološki spremna da skinu staru kožu. Ovaj proces se ponavlja pet puta tokom najranije etape, prije završetka toga pretvaranja (metamorfoze) koje traje do trideset dana. Tada ce oni najzad završiti etapu razvijanja i dobiti izvanredan obim.
Kada larva dostigne taj obim, ona ce neizbježno zapoceti drugu vrstu posta koji traje šest dana. Na taj nacin ona uzima mirni zaklon u kojem ce plesti omotac za svoje mlado tijelo. Vrlo je zanimljivo znati da larva isplete samo jedan konac finog, cvrstog i sjajnog vlakna, cija se dužina proteže od 400 do 1200 metara. Taj omotac se zove "kokon" i on je izvor komercijalne svile ciji materijal(haljine) ljudi žele oblaciti, ali svemoguci Allah je to muškarcima zabranio, a ženama dozvolio. Istovremeno možemo kazati da buba ulazi u etapu odricanja od hrane (izmedju larve i punoljetnosti, u pretvaranje u holometabolozne insekte), tokom koja obicno prolazi kroz proces završetka transformacije unutar zaštitnog kokona. Rano doba zahtijeva potpunu tišinu za bubu, ali ono zapravo nije jedno od razvojnih doba, ili zimovanja, kako se to na prvi pogled cini. Radije receno, to slici na važnu etapu u životu ovog cudnog insekta koji je subjekt raznih vrsta posljedicne i brze transformacije. Ove etape pripremaju insekte da se pretvore i predju u drugu, sljedecu etapu.
Najzad dremljiva buba koja posti prelazi u velikog buntovnika koji kida okove da bi izisao u širi svijet. Ona luci jedku tekucinu koja rastvara djelove kokona da bi stvorila odjecu, proizvodeci prelijepi organizam koji se zove, leptir svilene bube (moljac), koji izleže svoja jaja nakon oplodnje. On provodi pet dana njegovog života posteci, nakon što leži na oplo?ena jaja koja ce biti izlegnuta sljedeceg proljeca kako bi se ponovo obnovio zanimljivi krug njihovog života.
Neka je slavljen Allah, naš stvoritelj!
www.islam-online.net
dr Abdulhakim Abdullatif As-Saidi
Predavac entomologije na Poljoprivrednom fakultetu, Univerzitet Al-Azhar
s engleskog,
Dž. Redžematovic
- 08:37 -
subota, 21.10.2006.
Post zviždovke
Zviždovka je vrsta ptice selice. Živi u Kanadi i obicno se seli iz Kanade u Ameriku prelazeci dug i težak put. Zapravo, jata zviždovki taj put prelaze bez prestanka. Ono što otežava njihovo putovanje, pored daljine od 3000 milja, je to što lete iznad Tihog okeana. To zaista, cini ovo putovanje puno težim. Prirodno je da ljudi ili životinje kada se odlucuju na duge puteve, moraju se odmarati i odahnuti. Štaviše, moraju imati nešto hrane i pica ili lahke hrane pogodne za takve prilike. Nasuprot tome, nalazimo ovu vrstu ptice da obavezno i neprestano posti dan i noc, nemajuci drugog izbora bez nastavka puta posteci besprestano. To nas podsjeca na izreku jednog muslimanskog vojskovodje koji je svojim vojnicima prilikom susreta sa neprijateljima rekao: "Neprijatelj je ispred, a more iza vas". To je znacilo da se moraju odlucno sukobiti sa neprijateljima sve do osvajanja pobjede; uprotivnom, bit ce poraženi i potopljeni u more do posljednjeg vojnika.
Isto tako, ove ptice nemaju drugog nacino, vec da spreme svoje grudi za nastavak puta, jer ako namjeravaju uzeti odmor, onda ce neizbježno uginuti u vodama okeana. Tako vidimo da ove ptice mole za Allahovu pomoc da im podari uspjeh da nastave put isto kao da vec iz horizonta vide svoje slike na morskoj površini kako se vec dave. Prema tome, one misle da je njihovo stanje bolje i tom scenom više su motivirane da lete visocije od morske površine. Zapravo, oni nastavljaju post i let trideset dana, što znaci da poste bez prestanka, a to je muslimanima zabranjeno ciniti. Uzvišeni Allah je znao za to teško putovanje ptica i snadbio ih potrebnom energijom koja im pomaže da izvrše tu tešku misiju.
Bez sumnje, nacin posta ovih ptica nam daje veliku indikaciju Allahove svemoci, neka je uzivšen i hvaljen! Ona nam takodjer pruža drugu dimenziju nacina posta kojeg su ljudi usvojili. Na drugom mjestu, mi smo ranije spomenuli da jegulje poste dvije ili tri godine, bilo da se radi od prvom postu mladih, ili kasnijem postu starijih jegulja.
Isto tako, zviždovka posti, ali samo dok leti u vazduhu. Kada stigne na lokaciju gdje ce položiti jaja, ona uzima hranu u vecim kolicinama, kako bi sacuvala hranu u formi mesnih supstanci, imajuci u obzir povratak istim putem.
www.islam-online.net
dr Abdulhakim Abdullatif As-Saidi
s engleskog,
Džemo Redžematovic
- 20:43 -
Post pingvina
Pingvin je vrsta morske ptice koja živi u hladnim oblastima. Zapravo, u cijelom svijetu postoji sedamnaest vrsta ovih ptica . Samo jedna vrsta naseljava teritorije Sjevernog pola, dok su ostale raštrkane širom južne hemisfere, prostiruci se južnom Australijom, Afrikom i Amerikom.
Ova vrsta se potpuno razlikuje u nacinu polaganja i izlaganja jaja, od onih vrsta koje žive u južnoj hemisferi gdje provode zimu. Dolaskom proljeca, oni se u grupama vracaju u svoju rodnu zemlju na Sjevernom polu, prelazeci hiljade milja sve dok ne stignu na željenu destinaciju i na pogodnu lokaciju za reprodukciju. Kada tamo stignu, odmah pocinju gradnju svojih gnijezda van kamenih djelova. Nakon tri nedjelje od dolaska, oni zavrsavaju izgradnju gnijezda i isto tako proces radjanja. Uobicajenim tokom stvari, ženke izlegnu dva bijela jaja koja imaju na sebi nijanse plave boje. Mužjaci preuzimaju dužnost ležanja na jajima, umjesto ženke pingvina koja je zauzeta potražnjom hrane u dubokim morskim vodama. Na drugu stranu, mužjak odlazi i posti dvije nejelje sve dok mladuncad ne odrastu. Kada se to dogodi, mužjak velikom brzinom juri u more da bi popio malo morske vode i prezalogajio hranu koju mu je Allah darovao. On veselo konzumira hranu dok se ženka pingvina (sada vec majka), vraca da nahrani mlade nabujale pingvine.
Nasuprot svim vrstama pingvina, postoji vrsta zvana "Imperator" koja ne gradi gnijezda za mladež. Zapravo, ta vrsta provodi zimu u Sjevernim ledenim zonama gdje izleže svoja jaja; majka izlaže jaja, ali ne na snijegu, vec na stražnjim nogama. Nekada, mužjak pingvina, (otac), oslobadja majku dužnosti i posteci tako ostaju tokom cijele zimske sezone.
Dolaskom proljeca, led se otapa, a pilici se izlegnu. Iza ove posebne vrste posta tajna je u tome što jaja pingvina trebaju odre?eni stepen hladnoce. Prakticno, kada mladi pingvini odrastu, pocinju postiti, apstinirajuci hranu sve dok njihovo paperje ne otpadne, a tijela budu prekrivena novim perjem. U tom casu, oni jure u vodu objavljujuci kraj njihovog posta, te uzimaju hranu i pice.
Stariji pingvini takodjer poste. Njihov post je u drugom periodu koji im je dovoljan da zamijene njiohovo staro perje sa drugim koje je sjajnije i bujnije. Tada se radosno bacaju u more, baš kao da imitiraju ljude koji oblace novu odjecu za Bajram koji dolazi nakon posta u mjesecu Ramazanu. A možemo kazati i da ljudi oponašaju ta divna stvorenja. Bolje receno, to je primijecena zakonitost u Allahovim stvorenjima.
www.islam-online.net
by Abdulhakim Abdullatif As-Saidi
- predavac entomologije na Poljoprivrednom fakultetu, Univerzitet Al-Azhar
preveo,
Dž. Redžematovic
- 09:15 -
petak, 20.10.2006.
Paukov post
U svijetu postoji mnogo vrsta paukova. Pauk ima osam nogu, usnice koje se pretvaraju u otrovne sekutice, dva pipka i veliki nepodijeljeni abdomen u kojem je smješteno nekoliko predilica koje proizvode svilu koja se koristi za pravljenje gnijezda, cahura ili mreža za hvatanje insekata. Pauk ima šest, ili sedam ociju na poledjini cephalothoraxa, gornje dijela tijela.
U Casnom Kur'anu postoji sura pod imenom "Al-Ankebut", što u prijevodu znaci "Pauk". U njoj Allah, dž.š., veli: "Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slicni su pauku koji sebi isplete kucu, a najslabija je kuca, usitinu, paukova kuca, neka znaju!" (Al-Ankebut: 41).
Prilikom Poslanikovog, a.s., cinjenja hidžre iz Mekke.Pauk je odigrao veliku ulogu u skrivanju Poslanika, a.s., i njegovog druga, ashaba, Ebu Bekra, r.a., kada su bili u pecini Sevr na putu ka Medini, Pauk je ispleo veliku mrežu na ulazu same pecine, i to je zbunilo politeiste koji su tragali za Poslanikom Muhammedom, a.s., i njegovim drugom. Mislili su da je pauk ispleo mrežu mnoog godina prije nego što je Muhammed, a.s., cak bio rodjen.
Pauk posti tokom perioda u kojem polaže i izleže jaja. U to vrijeme oni nemaju nikakvu vrstu hrane. Ženke pauka pletu gnijezda i cahure i izležu jaja. Tada ostaju na tom mjestu cuvajuci jaja dok se ne izlegnu. Dužina inkubacije jaja zavisi od vrste pauka. Ali u svim slucajevima, taj period se provodi bez imalo hrane, što paukove cini jako slabim. Iz posebnih žlijezda pauk ispušta vrstu tekucine koja je neophodna za prehranu mladih paukova koji nisu u stanju nacihranu za sebe sve dok ne odrastu. Tako uzimaju te sokove dok ne budu u stanju loviti svoju hranu iz neposredne okoline.
www.islam-online.net
dr Abdulhakim Abdullatif As-Saidi
prijevod,
Dž. Redžematovic
- 19:46 -
Post puzeva
Puževi su mali gastronomski mekušci. Neki žive u vodi, a neki na kopnu. Imaju sporo-kretajuce izduženo tijelo sa školjkom (kucicom) koja ih štiti od opasnosti. Kopneni puževi više vole vlažna podrucja. Oni se tokom jake sunceve svjetlosti zakopavaju ispod površine zemlje i postaju aktivni nocu i u oblacnim danima. To cine da bi izbjegli vrucinu i suncevu svjetlost, jer ne žele da se njihova koža osuši.
Puževi nabavljaju svoju hranu iz biljaka i organskih supstanci soli. Jako su pohlepni, i dok još jedu, njihova tijela dobijaju ekstra debljinu.
Kada je zima hladna, puževi, kao i vecina drugih životinja, prezime posteci. Njihov post traje sve dok traje hladno vrijeme. Ali, puževi takodjer poste kada je vrijeme toplo.
Uzvišeni Allah je ova stvorenja snadbio sposobnošcu da luce sluzne navlake koje njihova tijela štite od sušenja. Tokom toplih i sušnih perioda, puževi su ugroženi dehidracijom. Oni se zatvaraju u pergamentu koji je slican membrani i cesto se zalijepe za deblo drveta, ogradu ili zidove. Tokom tog perioda, oni poste sve dok ne zahladni. I mužjaci i ženke to isto rade.
Kada hladno vrijeme nastupi, puževi, objavljujuci završetak svojeg posta, izlaze iz svojih skloništa u potrazi za hranom. Baš tada izgube višak kilograma i vracaju svoju vitalnost.
Uzvišeni Allah daje Svojim robovima mnogo primjera raznolikosti života i dokaza jednoce Stvoritelja.
www.islam-online.net
dr Abdulhakim Abdullatif As-Saidi
Predavac entomologije na Poljoprivrednom fakultetu, Univerzitet Al-Azhar
preveo,
Dž. Redžematovic
- 08:10 -
četvrtak, 19.10.2006.
Post podzemnih veverica
U svijetu postoji mnogo vrsta veverica. Neke žive na drvecu, dok druge u podzemnim jazbinama. Podzemne veverice poste nekoliko dana zimi.
Veverice su vegetarijanske životinje. One koje žive u mjestima u kojima je hladna zima veoma su aktivne u jesen. Sakupljaju orahe, borove šišarke i zrnevlje, krijuci ih u raznim mjestima da bi ih zimi jeli.
Dok se veverice koje žive na drvecu, ne spremaju za zimovanje, podzemne veverice to cine. Dužina njihovog zimovanja zavisi od mjesta u kojem žive. U nekim podrucjima mogu ostati skrivene i snene osam mjeseci u godini. Tokom zimovanja, one su u stanju približno obustavljene živahnosti. Brzina srcanog otkucaja je smanjena i za nekoliko minuta mogu samo jednom disati. Dakako, one ustaju za kratak period svakih cetiri ili pet dana, da jedu svoju prikupljenu hranu.
Kada u proljece pocinje vruce vrijeme, veverice postaju potpuno budne i aktivne. One srecno traže svježu opskrbu koju im je Allah podario.
by: dr Abdulhakim Abdullatif As-Saidi
S engleskog,
Dž. Redžematovic
- 20:52 -
Post bodljikavog mravojeda
Bodljikavi mravojed, ili echidna, je vrsta nocnih sisara koji, rove zemlju i u njoj polažu jaja. Žive u Australiji, Tasmaniji i Novoj Gvineji. Nema zuba i pokriven je bodljama. Ima tanku gubicu i dugi ljepljivi jezik kojim hvata insekte poput mrava i termita.
Bodljikavi mravojed uglavnom živi na planinama i mjestima uzdignutim preko 200 metara iznad nadmorske visine. Voli obitavati u nenaseljenim mjestima i tamnim šumama. To je razlog njegove karakteristicne prehrane mravima. Kada bodljikavi mravojed pruži svoj dugi i ljepljivi jezik unutar mravljeg tunela, stotine mrava se zalijepe za jezik, praveci ukusnu hranu za mravojeda.
Jedan od znakova Allahove mudrosti koja se manifestira u Njegovim stvorenjima je to što echidna (mravojed) ima debelu kožu koja ga štiti od ujeda mrava. Još jedan interesantni fenomen je što echidna miješa insekte sa prašinom, pijeskom i suhim biljem, što mu pomaže u varenju insekata.
Echidna može apstinirati hranu za period koji prelazi cio mjesec dana, bez imalo efekta na svoju vitalnost. Nestašica hrane ga ne slabi. Možda je tajna koja iza toga leži, što echidna jede halapljivo, pune?i svoje tijelo sa viškom masno?a koje nosi. Kada se zbog povecanja broja echidni ili tokom njihovog naseljavanja, hrana umanji, onda oni bezvoljno poste. Na taj nacin oni gube višak težine i obnavljaju svoju aktivnost. To je jedna od manifestacija Allahove snage i mudrosti u Njegovim stvorenjima.
www.islam-online.net
by Abdulhakim Abdullatif As-Saidi
- predavac entomologije na Poljoprivrednom fakultetu, Univerzitet Al-Azhar
preveo,
Dž. Redžematovic
- 08:06 -
srijeda, 18.10.2006.
Lososov post
Vodena sredina nam predstavlja razne vrste riba koje poste. Ovdje cemo predstaviti post crvenog lososa ciji se prirodni post smatra jednim od Allahovih znakova i slikom cudesne biologijske raznolikosti.
U ranom životnom dobu, ova vrsta naseljava slatke vode mnogo prije njihovog preseljenja u slane vode u morima i okeanima.
Za crvenog lososa je karakteristicno što jedan dio života, negdje oko cetiri do sedam godina, provodi u velikim morima. Kada dovoljno odrastu i budu spremni za biološku reprodukciju, zajedno se, nakon napornog putovanja koji traje negdje oko cetiri do pet hiljada kilometara, sakupe u okeanu. Nakon toga svaka vrsta se upucuje u svoju rodnu zemlju, nastavljajuci put na kome ce dosegnuti ušce rijeke u kojoj su se izlegli.
Zadivljujuce je što ove ribe zapocinju post cim napuste slane vode plivajuci u slatke. To putovanje traje nekoliko mjeseci. Jasno je da koriste culna osjetila koja su nastala zbog dugog perioda posta kako bi prepoznali odgovarajucu lokaciju. Svaka riba pliva uzvodno u rijeci u kojoj se izlegla da bi se razmnožila u istom mjestu gdje se i izlegla. Kada bude doveden na pogodno mjesto, losos pocinje kopati rupe za jaja. Govoreci uopšteno, oba roditelja ucestvuju u tom poslu. Ženke izležu jaja, a onda ih mužjaci prekrivaju spermom kako bi ih na taj nacin spolja oplodili, kao što je slucaj sa svim velikim ribama.
Prateci proces, ženke su instiktivno motivirane da prekriju jaja sa prikladnom oblogom soli uzetog iz rijecnog korita. Oni cekaju iza jaja sve dok se ne izlegnu i dok mladi crveni losos izadje iz svojih rupa otresuci sa sebe prašinu. Oba roditelja bacaju posljednji pogled na mlade losose, spoznajuci da su uspješno završili misiju. Nakon toga posteci odlaze na istu lokaciju, ostavljajuci za sobom novu generaciju mladeži koja se priprema za drugi krug patnje kojeg su iskusili sva stvorenja. Kada te mlade ribe odrastu i budu seksualno sposobne, zapocet ce svoj post i tako poci u njihovo, i njihovog oca, rodno mjesto.
dr Abdulhakim Abdullatif As-Saidi
Predavac entomologije na Poljoprivrednom fakultetu, Univerzitet Al-Azhar
s engleskog,
Dž. Redzematovic
- 16:59 -
Mala pauza 
Esselamu alejkum mojim citaocima
Malo cemo pauzirati s ovim pricama...
par dana do poslije bajrama insaAllah...
A u medjuvremenu bice neke zanimljjivosti...
takodje poucne 
- 16:25 -
utorak, 17.10.2006.
Azba
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu:
Jedno veče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iyađe napolje i u avliji ugleda devu koju nikada ranije nije vidio. Neprestano se okretala oko Pejgamberove kuće... Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenu prema njoj,a ona ga poselami:
-Esselamu alejke, ya, Resulallah!
On joj odgovori:
-Ve alejkesselam.
Deva nastavi:
-O, Allahov Poslaniče! Ja pripadam A'zabu iz plemena Kurejš. Pobjegla sam od njega i u jednoj dolini prenoćila. Dvije životinje koje se okupiše oko mene govorahu: ''Ne dirajte je, ne nanosite joj muku, ona će postati Muhammedova jahalica!'' Gdje god da sam se našla ujutru, sva drveća, kada bi me ugledala, govorila bi mi: ''Ti si jahalica Allahovog Poslanika!'' Ja sam čula ovo i došla ovamo. Želja mi je da se počastim služenjem tebi!
Resulullah, s.a.v.s., joj nadjenu ime Azba, a ona sva radosna reče:
-O, Allahov Poslaniče, imam još jdnu želju. Ikada budeš išao u Džennet i mene uzmi za saputnika da i ja sa tobom dostignem vječnost!
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prihvatio ovu devinu želju.
U jednom hadis-i šerifu koji govori o deset životinja koje će ući u Džennet spominje se i ime ove deve.
- 15:40 -
Tri savjeta
Jednom je neki lovac namjestio zamke da bi lovio životinje. Već sljedećeg dana je u jednoj od zamki pronašao malog vrapca. Kad ga je htio ubiti, vrabac nekim čudom progovori:
"Oj, lovče (skeptice)! Do sada si jeo samo ovce i još uvijek nisi sit. Ja težim samo nekoliko drahmi. Ako me pustiš udijelit ću ti tri savjeta.
Prvi još dok sam u tvojoj ruci,
drugi kad budem na krovu one kuće tamo
a treći savjet ćeš dobiti sa onog stabla pored.
"Slažem se", reče lovac i vrabac mu dade prvi savjet:
"Ako je nešto nemoguće, ne vjeruj nikom tko tvrdi suprotno."
Lovac pusti vrapca, ovaj odleti na krov kuće i izrekne drugi savjet:
"Ne živciraj se zbog stvari koje su prošle. Živi za ovaj trenutak."
Onda vrabac nastavi: "Progutao sam biser težak deset drahmi. Da si ga pronašao čak bi i tvoja unučad bila bogata."
Lovac se rastuži i bude mu žao što je pustio vrapca. Onda vrabac nastavi:
"Zar ti nisam rekao da se ne živciraš zbog prošlih stvari, pogotovu zbog nečeg što je nemoguće. Stvarno si glup. Kako ću ja progutati tako težak biser kad sâm težim tri drahme ?"
Lovac pomalo opet dođe k sebi i upita vrapca za treći savjet.
Vrabac će na to:
"Prva dva nisi koristio, što će ti onda treći ?"
...te odleti...
***
Rumi za ovu priču kaže: Davati savjete glupom i nerazumnom sanjaru znači sijati sjeme u škrtu zemlju. Nema zakrpe koja će zakrpiti rupu gluposti i neznanja. Ti koji daješ savjete, ne sij sjeme svoje mudrosti na zemlju neplodnu !
- 07:23 -
ponedjeljak, 16.10.2006.
Vracara
U jednom selu zivjela je jedna vracara - proročica.
Ona se hvalila:"Ja znam sve , sta se desava i sta ce se desiti.
Ona je svima proricala buducnost.
Ljudi su joj mnogo vjerovali.
Jednom je pozvase u drugo selo. Tamo se oko nje okupilo mnogo svijeta. Najednom joj pridje neki mladic i rece:"Drugim pogadjas sve, a ne znas da ti je kuca u plamenu."
Vracara problijedi od straha, pa potrca kuci, a mladic joj dobaci:
"ja sam se samo salio, a o pozaru nema ni govora!"
Svi se nasmijase vracari i rekose joj:"Sve pogadjas a nisi pogodila da su te prevarili."
Od tada niko vise nije vjerovao vracari.
********
Muhammed saws, je rekao:
"Ko se obrati gataru, madjionicaru, ili vracaru, povjerovavsi u ono sto mu oni kazu, zanijekao je ono sto je objavljeno Muhammedu. (hadis)
"Allah nece oprostiti širk-idolatrije, dok ce ostale grijehe oprostiti - kome hoce." (Kur'an)
- 22:17 -
Datule
O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja,
nek sumnjičenja su, zaista, grijeh.
I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!
Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga, - a vama je to odvratno -,
zato se bojte Allaha,
Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.
(Kur’an, sura Sobe, ajet 12.)
Neko je obavijestio hazreti Hasana Basrija da ga je jedna osoba ogovorila. Kada je to čuo, hazreti Hasan odmah toj osobi posla paket najsvježijih hurmi.
Na njemu je napisao slijedeću poruku:
“Saznao sam da si mi ustupio nagradu koju si trebao dobiti za dobra djela koja si učinio do sada u životu.
Kada osoba ogovara drugu osobu sva njena dobra djela pišu se toj osobi koju ogovara. Kao znak zahvale šaljem ti ovaj maleni znak pažnje. Molim te, nemoj mi zamjeriti što nisam u stanju u potpunosti ti uzvratiti na dar.”
* * *
Muhammed, alejhisselam, rekao je:
“Znate li šta je to g+bet (ogovaranje)?”
Ashabi odgovoriše:
“Uzvišeni Allah i Poslanik, alejhisselam, najbolje znaju!”
Muhammed, alejhisselam, reče:
“Da spomeneš svoga brata kako njemu nije drago!”
Rekoše:
“A ako je ono što govorimo tačno?”
Muhammed, alejhisselam, odgovori:
“Ako je pri njemu ono što govoriš ogovaraš ga, a ako nije onda ga potvaraš!”
(hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, bilježi Muslim, prenoseći ga od hazreti Ebk Hurejre)
preuzeto sa: znaci. Com
- 07:10 -
nedjelja, 15.10.2006.
Nasrudin - Hodžin ćulah
Uzimao jednom Nasrudin - Hodza abdest, a odnekud mu se prikrade lopuža, pa mu ukrade ćulah i pobježe.
Kad Hodža vidje da mu nema ćulaha, odmah ode na groblje, pa sjede kao da nekog čeka.
Naidje neki dječak koji je vido lopuža kad mu je ukrao ćulah pa reče Hodži:
-Ama, efendija, onaj lupež je pobjegao na drugu stranu. Nećes ga tu dočekati.
Nek bježi, Vallahi, kud god hoce - reče Hodža, ovamo mora na posljetku doći.
- 23:04 -
Hikaja o sadaki
Pojavio se nakakav prosjak pred zenom koja je upravo bila vecerala, te ona ustade i dade mu jedan lijep zalogaj hrane.
Ujutro ta ista zena porani na njivu da pomogne svome muzu u poslu, a svoje malo dijete stavi u hlad da spava. Kada se jedanput osvrnula u pravcu djeteta ugleda vuka kako bjezi noseci u ustima njeno dijete.
Ona se obrati Allahu i rece:"Boze, moje dijete......!"
U tom casu se pojavi jedan pridoslica, ni sama ne zna od kuda, uhvati vuka za vrat, uze mu nepovijedjeno dijete iz usta te ga dade zeni govoreci joj:
"Evo ti ovaj zalogaj za onaj sto si ti juce dala onom prosjaku."
**********
Samo kabul dova(uslisena molitva) i sadaka(milosrdje) Bozijom voljom sudbinu mijenja.
- 20:56 -
Nafaka
U nekom mjestu bijahu otac i sin. Oba su bili učeni. Otac je bio jako vrijedan, a sin lijenčina. Otac ga je nagonio da radi, ukazujući mu na posljedice nerada i lijenosti, podsjećajući ga da nas Kur'an upućuje na rad riječima. "Ve en lejse lil-insani illa ma se'a" - "da za čovjeka nema ništa bolje od njegova rada i truda". A sin odgovori, da je Allah, dž.š., zagarantovao svakom nafaku riječima. "Vema min dabbetin fil-erdi illa alallahi rizkuha". Otac mu reče kako on zna za taj kur'anski ajet, ali je pitanje o kakvoj i kolikoj se zagarantovanoj nafaci radi. Sin i dalje osta pri svom.
Jednog dana sin izrazi želju da malo prohoda po svijetu i da proba ima li bolje nafake od babine. Putujući od mjesta do mjesta zadrži se u jednom gdje mu se život svidio. Kada je potrošio svu gotovinu, uvidi da ga niko ne prima i odluči da se vrati kući. U putu ga uhvati noć u jednoj šumi i on zanoći u jednom grmu. Rano se probudi i ugleda lisicu, koja je bila bolesna i jedva se dovukla do jednog grma, pa se tu savila i ležala, jer dalje nije mogla. Tada pomisli: "Ova lisica je bolesna, sama sebi nije u stanju pribaviti nafaku", te ostade tu tri noći, da bi vidio hoće li ona doći do nafake. Nakon tri noći ugleda kurjaka kako nosi plijen u zubima i spušta nedaleko od lisice.
Kad ga je pojeo i dotjerao do kostiju odusta i ode. Lisica se s mukom dovuče do kostiju i počne jesti svoju nafaku. Poslije ovog doživljaja putnik nastavi put. Kada je stigao kući, upita ga otac gdje je bio i šta je doživio, te zašto se tako brzo vratio. Sin mu sve ispriča i na kraju i događaj o lisici i kurjaku, ističući da je on bio u pravu, da je Allah, dž.š., svakom zagarantovao nafaku, pa i onoj bolesnoj lisici. Otac mu na to odgovori: "E, moj sine, tačno je to da je Allah svakom zagarantovao nafaku, ama kakvu? Ti si se ugledao u onu bolesnu lisicu, koja je tek treći dan nešto okusila, i to iza drugog kosti oglodala, a što se nisi ugledao, sram te bilo, na kurjaka, koji je i sebe nahranio i drugom donio."
- 08:49 -
subota, 14.10.2006.
Da li si mrkva, jaje ili zrno kafe?
Kcerka se zalila svom ocu na tezak zivot i rekla kako ne zna vise kako da se suprotstavi zivotnim problemima i teskocama, kako nema vise snage za borbu; jer cim rijesi jedan problem, vec je pred njom drugi i tezi od prethodnog. Njen otac, koji je bio kuhar po zanimanju, odveo ju je u kuhinju. Uzeo je tri lonca, napunio ih vodom i stavio ih na vatru. Za kratko vrijeme voda u posudama pocela je da kljuca. U prvi lonac je stavio mrkvu, u drugi jaje, a u treci nekoliko zrna kafe, zatim ih je ostavio da se kuhaju neko vrijeme.
Kcerka se nije mogla strpjeti, jer nije znala sta njen otac tim postupkom zeli reci i dokazati.
Otac je iskljucio stednjak, pa je izvadio mrkvu iz vode i stavio je u posudu, a isto je uradio sa jajetom i kafom. Pogledao je kcerku i upitao: "Sta vidis"?
- "Vidim mrkvu, jaje i zrno kafe", odgovorila je.
Zatrazio je od nje da opipa mrkvu i osjetila je da je mrkva jako mehka i krhka. onda je zatrazio da oguli jaje i vidjela je da je ono tvrdo i skuhano. Rekao joj je da pomirise kafu, a ona se nasmijesila kad je osjetila njen bogati miris.
-"Ali sta sve ovo treba da znaci"?, upitala je zacudjeno.
-"Znaj, kceri moja, da su i mrkva i jaje i kafa prosli kroz isto stanje, boreci se sa istim neprijateljem -'kljucalom vodom', ali se svaki od njih suprotstavio na razlicit nacin.
Mrkva je bila tvrda i jaka, ali je vrlo brzo omeksala i oslabila u kljucaloj vodi.
Jaje je cuvala njegova jaka ljuska, ali ne zadugo i ono se skuhalo u vreloj vodi i promijenilo iz tecnog u tvrdo stanje.
Dok je kafa sasvim drugacija. Njeno zrno je ostalo isto, naprotiv - ona je uspjela promijeniti vodu!
A ti??
Da li si mrkva koja je naizgled jaka, ali, cim naidjes na manje prepreke i teskoce, oslabis i gubis snagu?
Ili si jaje mehkog srca koje, kad naidje na probleme, postaje jako. Tvoja ljuska (vanjski izgled) se ne mijenja, ali se mijenja tvoja unutrasnjost tako da tvoje srce ostaje tvrdo, jako i gorko?
Ili si zrno kafe koje izmijeni vrelu vodu (a ona je izvor bola) tako sto je cini ukusnom i daje joj lijep miris. Ako si kao zrno kafe, ti svoju okolinu cinis boljom, vrijednijom, ti teskocu sebi olaksavas tako da ona bude olaksica umjesto teskoce i problema, brige i tuge.
Razmisli, kceri moja, kako ces se suociti sa svim problemima i teskocama ovoga svijeta??
Da li si ti mrkva, jaje ili zrno kafe?
- 21:39 -
Muminska skromnost
Neko od Mekkanskih komšija ispričao je:
“Imao sam nekoliko dirhema, i željeh ih podijeliti na Allahovom putu (f+ seb+lillh). Čuh tada jednoga siromaha koji taman završi tavvaf, kako govori pritajenim glasom:
‘Gladan sam, kao što vidiš, i golcat, kao što vidiš. Pa šta misliš o tome što vidiš? O Ti, koji vidiš, a Kojeg niko ne vidi!’
Pogledah u njega i vidjeh da ima samo dvije izderane halje, nije ih mogao ni svezati jednu za drugu. Rekoh u sebi:
‘Za svoje dirheme ne vidim bolje mjesto za dati nego njemu.’
Odnesoh mu novac. On ga pogleda, i uze pet dirhema te reče:
‘Četiri dirhema cijena je dva plašta, a trećinu jednog dirhema podijelit ću kao sadaku. Ne treba mi ostatak.’
Potom mi vrati ostatak. Vidjeh ga druge noći, a na njemu dva nova plašta. Nešto mi se odrazi na dušu od njega. Okrenu se prema meni, uze me za ruku, i sa mnom obavi tavvaf sedam puta. Svaki krug napravili smo hodajući po draguljima zemljinoga blaga koji zveketaše pod našim nogama uronjenim do članaka.
Hodasmo po zlatu, srebru, rubinima, biserima, draguljima, a ništa od toga drugi nisu vidjeli. Rekao mi je:
‘Sve mi je ovo dato, no, ustegnuh se od toga. Uzeo sam poderane halje, jer je materijalno bogatstvo ustvari teškoća i kušnja. Opredijeliti se sa ustezanje, to je milost i blagodat za robove.’ ”
Ovim se želi reći da uzimanje više nego što je potrebno novca, najavljuje dolazak iskušenja i smutnje, jer Allah hoće da vidi šta ćeš uraditi s tim viškom. Uzmeš li samo koliko ti treba, obasut će te blagost, stoga nemoj biti nemaran prema dijeljenju i kušnji. Uzvišeni veli:
Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.
(Kur'an, sura el-Kehf, ajet 7.)
Hazreti Pejgamber, a.s., rekao je:
Ademov potomak ima prâvo (hakk) samo u tri slučaja: u hrani, kako bi mogao uspraviti leđa, u odjeći, kako bi mogao njome prekriti stidna mjesta (avrete), i u kući, kako bi se mogao zakloniti. Za sve više od toga polagat će se račun.
(Hadis bilježi Tirmizi, prenoseći ga od hazreti Osmana ibn ‘Affna, s tim što se umjesto riječi “u hrani, kako bi mogao uspraviti leđa”, kaže “u zalogaju hljeba i vodi”. Hadis je ocijenio kao predaju vjerodostojnog niza prenosilaca (sah+h).)
Ebu Hamid Muhammed Gazali
- 05:05 -
petak, 13.10.2006.
Zeleno odijelo
Kada smo se sreli ucio je ezan.
'Podji sa mnom u dzamiju,rekao sam.Kao sto znas danas je petak trebas klanjati dzumu namaz.
`Ti znas da ja ne idem u dzamiju`-rece.
`Znam,ali bas me interesuje koji je razlog?`
`Sta ja znam,`rece.`Mozda malo utice okolina,a i svakako izbjegavam da mi se pegla na pantalonama ne pokvari prilikom saginjanja u namazu.
Poceh se smijati.
`Vjerovatno se salis`-rekoh.
`Zar se zbog toga odustaje od odlaska u dzamiju?`
`Potpuno sam ozbiljan.Znas da mnogo vodim racuna o odjeci i da mnogo volim lijepu odjecu.`
I zaista je tako.Cisto i lijepo bi se nosio,na sebi bi uvijek imao nesto zelene odjece koja bi bila ispeglana.
`Dobro,`rekoh. Da li si ikada bio u dzamiju,upitah.
`Dok sam bio dijete isao bih ponekad sa djedom,ali tada nisam mislio na pantalone i da ce mi se prosirit u dijelu potkoljenica,no sada cisto sumnjam da bih otisao,` -rece.
Pokajao sam se sto sam uopste razgovarao o ovoj temi,jer su me njegove rijeci bas iznenadile i tako se rastavismo.
Dva mjeseca kasnije cujem da je dosao u dzamiju,te odmah odoh tamo.Bio je ispred svih poredjanih safova i opet na sebi imase zeleno odijelo.Polako mu se priblizih i tihim glasom upitah:`Rekao si da neces doci u dzamiju?`
Nista mi nije odgovorio jer je lezao na tabutu, prekrivenim zelenim prekrivacem,pripremljen za dzenaze-namaz.
- 23:00 -
Kur'an i distanciranje od položaja
U vrijeme halife Omera jedanput je došao neki čovjek i zatražio od halife da ga postavi na određeni državni položaj. Omer ga je upitao da li zna učiti Kur'an? Odgovorio mu je da ne zna. Halifa je na to kazao: "Mi ne dajemo nikakve odgovorne službe osobi koja ne zna učiti Kur'an."
Čovjek se vratio i ulažući veliki trud naučio je učiti Kur'an. Kada se sprijateljio sa Kur'anom iz njegovog srca je nestala želja i pohlepa za položajem i odgovornom službom, te više nije išao kod halife.
Jednog dana Omer ga je vidio i upitao ga zašto nije ponovo dolazio i zašto ga je napustio? On mu je odgovorio: "Naučio sam učiti Kur'an, uslijed čega mi je srce tako ojačalo da se osjećam potpuno neovisno o ljudima, neovisan naspram položaja ili stjecanja nekog ugleda."
Halifa Omer ga je upitao: "Koji ajet te je učinio tako neovisnim?" Odgovorio je: "... a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta." (At-Talak, 2,3)
Izvor oberhausen
- 16:34 -
četvrtak, 12.10.2006.
Papagaj
Trgovac imao papagaja u svojoj radnji. Hud je bio zarobljen u svojoj krletci. Jednog dana odluči trgovac ići na put u daleku Indiju,zemlju papagaja.
Kaže njemu papagaj-prenesi moje pozdrave tom i tom papagaju.
Dobro - reče trgovac i ode na put.
Tako on hoda po Indiji i naleti na tog papagaja.Ej,reče on njemu,poručio ti je moj papagaj da te pozdravim. Kad je ovaj to čuo, istog trena se srušio mrtav i pao na zemlju. Trgovac se začudi i nastavi dalje.
Kad se vratio kući u svoju radnju ,pita ga njegov papagaj:"kako ti je bilo, i jesil' vidio mog rođaka i jel' mi šta poručio?"
Trgovac mu reče da kad ga je pozdravio da je ovaj isti tren pao mrtav.
Kad je to čuo trgovčev papagaj i on se srušio istog trena i pao mtav u svojoj krletci.
Trgovac se nije mogao načuditi svemu tome ali šta će, izvadi on papagaja iz krletke i iznese ga vani, kad li čuda, papagaj se prene i FRRRRRRRR.
Živila sloboda, zbogom trgovče. Hvala na poruci što si mi je donio.
- 23:32 -
Škrtost i darežljivost
Iblis je došao kod Jahjaa, sina Zekerijaova...
On ga je upitao: "Iblisu, koga najviše voliš, a koga najviše mrziš?"
Odgovorio je: "Pobožnog škrticu najviše volim, jer se njegova djela posredstvom škrtosti upropaste, a darežljivog grješnika najviše mrzim, jer ga njegova darežljivost izbavlja ispod moje dominacije i dušu mu čini spašenom."
- 17:26 -
Poslanikova košulja ne pomaže nevjerniku
Abdullah b. Ubejj nalazio se u smrtnoj bolesti kadaje poslao da mu zovnu Božijeg Poslanika. Nakon što je stigao rekao je: "O nesretniče, uništilo te prijateljstvo sa Jevrejima." Abdullah b. Ubejj je odgovorio: "Ne prekoravaj me! Tražio sam te da za mene zatražiš oprost, da mi daš svoju košulju da je obučem, klanjaj mi dženazu, stani mi iznad mezara i za mene čini dovu."
Božiji Poslanik mu je dao svoju košulju. Vjernici su upitali: "Božiji Poslaniče, zašto si dao svoju košulju ovom nevjerniku da od nje napravi sebi ćefine?" Božiji Poslanik je odgovorio: "Moja košulja neće riješiti njegove probleme (i neće ga spasiti patnje)."
- 08:23 -
srijeda, 11.10.2006.
Kakav je ovo namaz ?
Jedne veceri u nekom mesdzidu zanocio je jedan covjek. On je usao u ovaj mesdzid kako bi cijelu noc proveo u namazu. Kada svi odose svojim kucama, covjek poce klanjati... Kako je noc prolazila, u jednom trenutku zacu se nesto. Bas kao da je neko usao u mesdzid. Ovaj sto je klanjao pomisli da je dosla neka cijenjena osoba, u dusi mu pocese puhati vjetrovi licemjerja. Rece samom sebi:
- Na ovako uzviseno mjesto covjek dolazi samo radi ibadeta Allahu. Ovaj dobri covjek ce obratiti paznju na mene, vidjet ce moj namaz, cut ce moj ibadet, shvatit ce moju vrijednost…
Sve do sabaha nadje se u ibadetu. Cak ni za tren ne zatvori oci, vec je jecao i plakao… Cas je teobu cinio, cas istigfar, cas je zikrom zauzet bio. Jednom rijecju, dobro se pokazao...
U sehur vaktu, kada se okolina razdani i unutrasnjost mesdzida se rasvijetli. Covjek se okrenu i vidje kako u cosku lezi jedan pas i spava. Dakle, onaj zvuk u noci dosao je od ove zivotinje.
Ovom brigom izgorje covjekova dusa, krv mu se sasusi , sa trepavica mu kisa suza nagrnu… Udari se po grudima i rece:
- O, neodgojeni covjeke! Allah te je ove veceri odgojio ovim psom. Cijelu vecer si cinio ibadet da bi pas vidio. Sta bi bilo da si jedno vece ostao budan radi Allaha... Tesko tebi!
Licemjerstvo je zastrasujuca katasrofa. Od njega treba bjezati kao od divlje zvjeri, jer ta bolest je ono sto unistava sva dobra djela.
- 17:00 -
Plodovi
“Doista su vjernici braća, pa među se dvojicu braće svoje izmirite i Allaha se bojte, da biste pomilovani bili! O vjernici! Neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su on+ od njih bolji! A ni žene ženama drugim, možda su on bolje od njih! I ne klevećite jedni druge, niti se ružnim nadimcima među se zovite! O, ružno li je grješničko ime nakon vjerovanja! A koji se ne pokaju – takvi su pravi silnici!” (Kur’an, sura Sobe, ajet 10., 11.)
Jednom jedan putnički brod zadesi nesreća, te samo dva čovjeka uspješe spasiti se i doplivati na maleni, pusti otok. Složiše se kako je molitva Allahu jedina stvar koju mogu činiti. Ipak, kako bi otkrili čija je molitva “snažnija”, dogovoriše se podijeliti teritoriju i svaki ostati na “svojoj” strani ostrva.
Prvo za šta moliše Boga bijaše hrana. Slijedećega jutra, prvi čovjek vidje hranljivo stablo kako je niklo na “njegovoj” strani ostrva, te mogaše sa njega jesti. Parcela drugoga čovjeka bijaše prazna.
Slijedeće hefte, prvi čovjek osjeti se usamljen te zaiska od Boga ženu. Slijedeći dan jedan drugi brod zadesi brodolom, kojega preživi samo jedna žena koja dopliva do “njegovoga” dijela ostrva. Na drugome dijelu ostrva ne bijaše nikoga doli onaj drugi čovjek.
Ubrzo, prvi čovjek moljaše Boga dragoga za kuću, odjeću, još hrane. Slijedeći dan, poput čuda, sve mu bi podareno. Drugi čovjek još uvijek ne imaše ništa.
Konačno, prvi čovjek zamolje Boga dragoga za brod, kako bi sa svojom suprugom napustio otok. Ujutro, ugleda usidren brod. Prvi čovjek se ukrca na brod, zajedno sa svojom suprugom, i ostavi drugoga čovjeka i dalje na otoku. Smatrao je drugoga čovjeka bezvrijednim kod Boga, budući ovome niti jedna molba ne bi uslišana.
Kada se brod otisnu, prvi čovjek začu glas koji dolaziše s neba: “Zašto ostavi svoga prijatelja na otoku?”
“Moji blagoslovi su samo moji jer ja moljah za njih”, odgovori. “Njegove molbe ne bijahu uslišane, zato ni ne zaslužuje ništa!”
“Griješiš”, zagrmje glas. “On imaše samo jednu želju, i Ja mu je ispunih. Da nije bilo te želje, ti ne bi dobio Moje blagoslove!”
“Reci mi”, upita prvi čovjek, “šta to on moljaše pa mu ja nešto dugujem?”
“Molio je da sve tvoje želje budu uslišane!”
********
Rekao je naš hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam:
“Nijedan od vas neće biti vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što sebi želi!”
(hadis bilježe Buharija, Muslim, Ahmed i Nesa’i)
Reče još i:
“Nemojte jedan drugome zavidjeti,
nemojte jedan drugoga varati;
nemojte jedan drugoga mrziti, nemojte (povišenim tonom) jedan drugome leđa okretati;
nemojte se jedan na drugoga u prodaji nametati i budite, o Allahovi robovi, prava braća.
Musliman je brat muslimanu.
Neće mu nasilje činiti,
neće ga napustiti,
neće mu lagati,
neće ga poniziti.
Pobožnost je ovdje (u prsima – ovo je tri puta ponovio).
Dosta je za jednog čovjeka zla da ponizi svoga brata muslimana. Jednog muslimana je haram drugome muslimanu sve – i njegov život, i njegov imetak, i njegova čast.”
(hadis bilježi Muslim)
- 11:31 -
utorak, 10.10.2006.
„Na dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti,
samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spasen biti.“ (Kur'an, sura eš-Šu'ar', ajeti 88., 89.)
* * *
Behlul je volio posjećivati greblja. “Ljudi ovdje, dobri su prijatelji”, govorio bi. “Ne zabadaju drugima nož u leđa.”
Jednoga dana, sjedio je u jednom kraju greblja, držeći u ruci dug, težak štap, mjereći njime lobanje, razbacane oko njega. Harun Rašid, halifa, prolazio je tuda i primijetio Behlula. Upita ga:
“Behlule, šta to radiš?”
“Ma, ništa bitno”, odgovori Behlul, s tonom običnoga osobenjaka. “Pokušavam otkriti, pripadaju li ove lubanje kraljevima ili prosjacima. Sve su iste.”
“A što će ti taj štap?”, upita halifa ponovno.
“Ma, mjerim zemlju”, opet će Behlul.
“Mjeriš zemlju? Pa šta si otkrio?”, našali se Harun Rešid.
“Ista je i jednaka, kralju.” odgovori Behlul. Tri pedlja za mene, unatoč mome siromaštvu, i tri pedlja za tebe, unatoč tvojoj raskoši i bogatstvu.”
* * *
Prenosi se da se hazreti Džibril, alejhisselam, spustio do hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, i rekao mu:
“Muhammede, uzvišeni i silni Allah naziva ti selam. Da li bi volio da ti ovo brdo pretvorim u zlato i da bude uz tebe gdje god ti bio?”
Hazreti Muhammed, alejhisselam, malo šutješe, a onda odgovori:
Džibrile, dunjaluk je dom onome ko doma nema, i imetak onome ko imetka nema. A zgrće ga onaj ko pameti nema.
Na to mu hazreti Džibril, alejhisselam, reče:
“Muhammede, Allah te učvrstio govorom stabilnim.”
(Ova predaja obuhvaća dva hadisa, govora hazreti Muhammeda, alejhisselam. Tirmizi prenosi od hazreti Ebu Umme: “Gospodar moj ponudio mi je da mi dolinu Mekke Bath’ pretvori u zlato, pa Mu rekoh: ‘Ne bih, Gospodaru moj.’…” Ahmed prenosi hadis od hazreti Aiše: “Dunjaluk je dom onome ko doma nema…”)
Preuzeto sa: znaci.com
- 22:39 -
ponedjeljak, 09.10.2006.
Tabiin Abdullah ibn Zejd, radijallahu anhu, prenosi:
Krenuo sam na put sa namjerom da posjetim Allahovu kuću Ka’bu. Na putu sam sreo jednog čovjeka koji mi reče:
-Putniče, hoćeš li da ti budem saputnik?
Kada ga upitah:
-Gdje putuješ?
On mi reče:
- U Mekku!
Pristadoh...
Tako krenusmo na put. Medjutim, čovjek je bio u jednom sasvim neobičanom stanju, na svaki korak izgovarao je salavat. Kada bi spomenuo Resulullahovo ime, poletio bi kao ptica... Zainteresovah se pa ga upitah:
- O, dobri čovječe! Bez sumnje, donošenje salavata je veoma lijepo i faziletli djelo. Međutim, zašto ga učiš u tolikom brojju?
Odjednom mu se oči napuniše suzama... Pogledao me je i riječ po riječ objasnio:
- Jednom davno, baš kao sada sa tobom, išao sam sa ocem na hadž... To je bio moj prvi hadž, pa su mi želja i uzbuđenje bili beskrajni... Bili smo veoma blizu Mekke i jedno veče zanoćismo u jednoj dolini. Malo kasnije prepustismo sebe rukama sna... U san mi dođe jedan čovjek i reče: ''O, ti koji spavaš, ustani!... Allah ti je usmrtio oca i lice mu pocrnilo!''
Sav uzbuđen trgnuo sam se iz sna i kao strijela skočio na noge. Odmah sam otkrio lice moga oca koji je spavao. Kad šta da vidim, otac je zaista bio mrtav... A i lice mu je bilo svo crno, i to toliko crno da mi se koža naježi... Šta sam morao raditi tada? Sjeo sam i zaplakao, jer odjednom me je zadesilo nekoliko nesreća. Bio sam sam na putu, otac mi je umro i lice mu je postalo zastrašujuće... Kome sam ga mogao pokazati ovakvog...? Opet sam bespomoćno plakao.
Ne mogu znati koliko dugo sam prolivao suze jer sam ponovo zaspao i ponovo sanjao san. U san su mi došle četiri osobe čija lica su bila crna i koje su u rukama nosile gvozdene stubove. Stali su nad glavom moga oca. Baš u tom trenutku pojavio se jedan čovjek , svijetla lica, ogrnut zelenom odjećom. Odjeća na njemu je bila toliko lijepa, da je zaslijepljivala oči. Prišao je ocu, i onoj četverici sa crnim licima rekao: ''Hajde, udlajite se odavde!'' Strašni ljudi se odmah izgubiše sa vidjela. Mubarek osoba sa zelenom odjećom otvori lice moga oca, pomilova ga rukama, a zatim se okrenu ka meni i reče: ''O, mladiću, budi radostan! Lice tvoga oca je pobijelilo!''
Zaista je crno lice moga oca postalo bijelo kao snijeg. Kao ranjena srna zadrhtah i rekoh: ''Neka su mi i majka i otac žrtve tebi, a ko si ti?'' Slatko se nasmiješio i rekao mi: ''Ja sam Allahov poslanik Muhammed!... Otac ti je bio griješnik, ali dok je bio u životu, donosio mi je mnogo salavata!'' I odjednom je nestao... Radostan, probudio sam se iz sna i odmah otkrio oca... To crno i strašno lice sada je bilo bjelje od snijega, ljupkije od cvijeta...
Eto, od toga dana ja svake godine obavljam hadž, i ne izostavljam salavat iz svakog mog daha...
- 15:29 -
petak, 06.10.2006.
Škorpion i udav
Kada je sestra tvoja otišla i rekla:
“Hoćete li da vam ja pokažem onu koja će se o njemu brinuti?”
Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje.
(Taha, 40.)
Poznato je kazivanje o hazreti Musau (Mojsiju), alejhisselam, kako ga je, još kao bebu, faraon htio ubiti, kao i ostalu mušku novorođenčad, kako je Uzvišeni objavio hazreti Musaovoj majci da položi hazreti Musaa u tabut (kolijevku), te da ga pusti u vodu dok vojnici faraonovi ne prođu. Kako neki kažu, jednom se uže kojim je tabut bio privezan za obalu odriješilo, i hazreti Musaov tabut krenu niz vodu.
Nizvodno ga pronađe žena faraona, izvadi iz tabuta i prisvoji. Tako ga je spasila faraonova progona.
No, dok je plovio u tabutu niz rijeku, mati mu se, mubarek, plaho sekirala: šta je s njim, hoće li preživjeti, da li je tabut dovoljno čvrst? Sestra je sve to vrijeme išla obalom i pratila tabut želeći spasiti svoga brata, pomoći mu. Tako je vidjela da ga uze faraonova žena.
Faraonovoj ženi se mali hazreti Musa, alejhisselam, odmah dopade, ali šta s njim: nijednu dojilju neće da prihvati, beba je svaku odbijala. Lutao je u tabutu, nosila ga voda, i eto, ona ga spasi ali sad će umrijeti od gladi.
I stvarno, bez dovoljno snage, beba je stavljena u tabut, uže se bez njene volje odriješilo, plovila je nemoćno vodom, izvukla je faraonova žena, a sada jednostavno ne može ništa da jede. Uistinu se radilo o životu. Kao da je izgubljena.
Upravo tada, kada je beba sâma, nema nikoga da joj pomaže, pojavljuje se hazreti Musaova, alejhisselam, mubarek sestra. Iskreno i brižno kaže:
“Hoćete li da vam ja pokažem onu koja će se o njemu brinuti?”
U takvoj teškoći, kada bijaše sâma, zalutala, u nevolji, Uzvišeni bebi posla nekoga bliskoga ko je, trenutno, u boljemu položaju od nje, ko nije krenuo nekim drugim putem, naprimjer da klanja dobrovoljne namaze u džamiji, već je svoje vrijeme posvetio nekome ko je u teškoj situaciji ne bi li pomogao da se situacija u kojoj se beba nalazi popravi.
Na ovome tragu, jedna veoma zanimljiva predaja veže se za hazreti hadži Kutbuddina. Prenosi se da je lično on ispričao:
“Stajao sam jednoga dana, zajedno sa Kadi Hamiduddinom Nigerijem, na obali rijeke. Najednom ugledasmo nevjerovatno veliku škorpiju kako kao sa nekim naročitim ciljem ide prema nekome, samo njoj znanome, odredištu i sve više ubrzava. Rekoh Kadi Hamiduddinu da mora da je riječ o nekoj ‘božanskoj tajni’, pa mu i predložih da pratimo škorpiju, da vidimo gdje to ide i šta to smijera.
Pratili smo ju jedno vrijeme. Nakon nekoliko minuta vidjesmo kako se doslovno obrušila na veliku zmiju-udav, koja puzaše pored jednoga stabla. Odmah, već nakon prvoga uboda, zmija se trznu i uginu. Škorpija se potom okrenu u drugome pravcu i ubrzo se izgubi među drvećem.
Zainteresirani za to što vidjesmo, počesmo polahko i oprezno obilaziti stablo oko kojega je zmija puzala. Ugledasmo nekoga čovjeka kako spava, naslonjen na deblo, sav bezbrižan. Zmija ga je ugledala i vjerovatno ga htjela progutati.
Shvatismo da je taj čovjek sigurno neki veliki Božiji prijatelj (evlija). Bili smo iznimno srećni što prisustvovasmo jednome takvome činu – svojim očima smo vidjeli kako je škorpija, iako ‘nerazumna’ životinja, krenula u odbranu ovoga pobožnjaka.
Osjećali smo strahopoštovanje prema tom čovjeku i nismo ga htjeli ničim uznemiriti. Ipak, željeli smo se s njime upoznati pa odlučismo sačekati dok se probudi.
Lagahno mu se približismo, ali, na naše veliko zaprepaštenje, osjetismo silan zadah alkohola iz njegovih usta. Šokirali smo se. Kako je to moguće?!
Kako je moguće da jedan griješnik bude počašćen jednom takvom Allahovom pažnjom, jednom takvom Allahovom zaštitom? Uzvišeni Gospodar ga štiti, šalje škorpiju da ubije zmiju koja mu je htjela nauditi, a, s druge stane, on pijan leži, ni ne zna za sebe.
Najednom, čusmo tajanstveni i neopisivi glas (en-Nid’). Sve je naokolo njime odjekivalo i nakostriješilo se:
‘Ako bi Mi čuvali Naše darove samo za pobožne ljude i dobre, ko bi se, onda, brinuo za griješnike?’
Taj ‘glas’ probudio je i pijanoga čovjeka, koji se još više prestraši kada ugleda monstruoznoga udava kako mrtav leži pokraj njega. Ispričali smo mu šta se desilo.
Osjetio je iznenadan, snažan, stid. Sve to ga je, izgleda, tako pogodilo ali i dojmilo, da se, kako smo kasnije čuli, potpuno odrekao svih dobara Ovoga svijeta (dun’jaluka) i postao jedna od najpobožnijih osoba svoga vremena.
Kažu da je za svoga života, nakon toga događaja, čak sedamdeset puta otišao na hadž (hodočašće), i to svaki put – pješke.”
Vjerovatno nije svako od nas predodređen da bude evlija, ali je sigurno uzvišeni Allah svakome od nas dao pravo na pažnju, na brigu. Možda bi vrijedilo razmisliti:
“Da li mi je bolje nekoga griješnika na ulici pozdraviti i upitati ga treba li mu šta, kako je, ukazati mu pažnju, ili je ispravnije gordo proći pored njega, zadovoljan sâmim sobom?”
Tražimo čuda oko nas, tragamo za evlijama na osnovu onoga kakvim ih mi zamišljamo, mislimo da će nas to uspokojiti i približiti uzvišenome Bogu. A ko zna, možda nas je Jedini stvorio upravo da se brinemo o drugome, da ukažemo pažnju i brigu i drugome, onome ko nije evlija. Čovjek ima tako mnogo da dá.
Logično, ako se o evliji, dobrome, brine izravno uzvišeni Allah, ko se, onda, treba brinuti o griješniku? Možda upravo mi; možda nas je upravo zato Uzvišeni i stvorio, da, želeći nam na Sudnjemu danu dati nagradu, preko nas pomogne griješniku, i na taj način mu ukaže pažnju.
Konačno, ko to od nas može reći da nije griješnik, i ko to od nas ne bi poželio da drugi ljudi, makar za tren, skrenu svoju pažnju od nekoga evlije i posvete svoju ljubav i vrijeme baš nama?
Hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, rekao je:
Svi su Ademovi sinovi griješnici, ali najbolji od griješnika jesu oni koji se kaju.
Preuzeto sa: znaci.com
- 08:37 -
utorak, 03.10.2006.
Kralj i Melek smrti
Vehb ibn Munebbeh kazao je slijedeću priču. Odluči kralj jednom običi svoje kraljevstvo. Naredio je da mu se donese otmjena odjeća ali mu se ne svidi te je vrati iščući drugu. Tako je tražio novu i novu sve dok mu ne donesoše onu koja mu se najviše svidi.
Potom naredi da mu dovedu konja. Predivan konj bi doveden al' mu se ne svidi te mu dovodiše jednog po jednog dok ne izabra najboljega. Zajaha ga.
Prokleti šejtan raspalio je oholost i taštinu u njemu te kralj odjaha gordo, u pratnji dvorana, pomoćnika i oružnika; bijaše to veličanstvena svita. Al' kralj ih previše omalovažavaše da bi na njih pažnju obraćao.
Jašući, kralj naiđe na ostarjeloga čovjeka, obućenoga u dronjke, koji ga pozdravi al' mu kralj ne otpozdravi. Nato, starac prihvati uzdu konja. Kralj na to pobijesni i prijeteći reče mu: “Nosi se! Kako se usuđuješ držati uzde moga konja!”
Starac odgovori: “Imam nekog posla s tobom.” Kralj odgovori: “Strpi se dok se vratim i sjašem; tada ću te moći saslušati.” “Moram ti nešto sada reći”, starac reče i snažno povuće uzdu i prekide je. “Šta hoćeš?”, upita kralj. Starac odgovori: “To je tajna, moram ti šapnuti na uho.” Kralj se pognu a starac mu reče: “Ja sam Azrail (melek smrti), došao sam uzeti ti dušu.”
Kralj, naravno, problijedi: “Možeš li mi dati malo vremena, da odem kući, susretnem svoje ljude i organiziram oproštaj?” Melek odgovori: “Ne, neće ti se dati vremena. Nikada više nećeš sresti svoje podanike.” Rekavši ovo, melek mu uze dušu iz tijela te se kralj sruši na tle poput klade.
Pobožni čovjek i Melek smrti
Nakon toga, Melek smrti ode jednome mu’minu (vjerniku) koji također se takođe spremao na putovanje. Azrail mu nazva selam a ovaj mu odgovori. Potom Melek reče: “Želim ti nešto šapnuti na uho.” Pa mu reče: “Ja sam Azrail, melek smrti.” Čovjek reče: “Dobro mi došao! Allah te blagoslovio! Jer napokon si došao, a toliko te čekah. Od svih osoba koje su daleko od mene tebe najnestrpljivije očekivah.” Melek reče: “Idi i dovrši stvar zbog koje si namjeravao poduzeti putovanje.” “Radije bih susreo mog Allaha, radije to nego bilo šta na svijetu!” Melek odgovori: “Izaberi sebi bilo koje stanje u kojemu želiš da te smrt zadesi i tada ću ti uzeti dušu.” Čovjek na to reče: “Prepuštam to tebi.”
“Naređeno mi je da te poslušam, da uradim kako ti narediš”, reče melek. “E kad je tako, dopusti mi da uzmem abdest i da zanijetim (nakanim) namaz; kada se spustim na sedždu mome Gospodaru, uzmi mi dušu.”
Tako, pobožni čovjek klanjaše, spusti se na sedždu a duša mu napusti tijelo.
Ibrahim, alejhisselam, i Melek smrti
Tako je strašan izgled Azraila, alejhisselam, kada dođe nevjernicima uzeti dušu da ni najjači čovjek to ne može izdržati.
Prenosi se da je hazreti Ibrahim, alejhisselam, zamolio Azraila, alejhisselam, da mu se pokažeu liku u kojemu dolazi nevjernicima uzeti dušu. Azrail ga upozori da to ne može ni najjači čovjek podnijeti ali Ibrahim, alejhisselam, na tome insistiraše.
Melek mu reče da se okrene te hazreti Ibrahim to i uradi. Potom reče: “Sada pogledaj”, i Ibrahim, alejhisselam, se okrenu. Kada je vidjeo – najstrašnijega diva, poput neke figure u crno odjevene, tamne, dugokose, nakostriješene, odvratnoga osmijeha s vatrom koja šiklja iz usta i nosa.
Ibrahim, alejhisselam, ne mogaše to izdržati te se onesvijesti. Kada se povratio, Azrail, alejhisselam, uze svoj prirodan oblik. Hazreti Ibrahim reče: “Makar i ne bilo drugih razloga za strah, sam susret s Azrailom za nevjernike je dovoljna kazna.”
Potom Ibrahim, alejhisselam, zatraži od Azraila, alejhisselam, da mu se pokaže u liku u kojemu se javlja vjernicima kada im dođe uzeti duše. Nakon što mu se Azrail, alejhisselam, pokaza, hazreti Ibrahim reče: “Kada ne bi bilo drugoga razloga za radost, vjernicima je susret s Azrailom, alejhisselam, dovoljna nagrada.”
Posjeta Meleka smrti za vrijeme žalosti
Hasan Basri veli: “Kada osoba umre a njeni se ukućani okupe i počnu stenjati i plakati, Melek smrti stane na vrata i kaže im:
‘Nisam ga otkinuo od njegovih najdražih (već je pojeo sve svoje porcije na Ovome svijetu), niti sam mu skratio život. Naređeno mi je da u ovu kuću dolazim i uzimam ukućanima duše jednu po jednu sve dok niko živ ne ostane.’ ”
Hazret Hasan Basri kaže: “Tako mi Allaha dragog, kada bi oni koji tuguju mogli tada vidjeti Meleka smrti i čuti šta priča, zaboravili bi preminuloga i zabrinuli se za sebe.”
- 09:27 -
ponedjeljak, 02.10.2006.
Bozija milost
Priča se kako je jednom za vrijeme lutanja Israelićana pustinjom hazreti Musâa (Mojsija), alejhisselam, i narod zahvatila neizdržljiva žeđ. Zajedno su podigli ruke ka nebu moleći se za kišu. Iznenada, na iznenađenje hazreti Musâa, alejhisselam i Israelićana, i ono malo oblaka koji bijahu na nebu raziđoše se. Vrućina još snažnije pritisnu a žeđ još ojača.
Hazreti Musâu, alejhisselam, bî objavljeno da se među njima nalazi jedan griješnik koji je u nepokornosti dragome Bogu već četrdeset godina.
“Neka se izdvoji od vas. Tek tada ćete dobiti kišu.”, objavi se hazreti Musâu, alejhisselam.
Hazreti Poslanik obrati se svima:
“Među nama je jedna osoba koja je nepokorna dragome Bogu već četrdeset godina. Neka se izdvoji od nas, bit ćemo spašeni od umiranja uslijed žeđi.”
Taj čovjek, griješnik, čekaše, okrećaše se lijevo i desno nadajući se da će se neko drugi javiti. Ali niko se ne javi. Još ga više obli znoj – definitivno je znao da se radi o njemu.
Ostane li među društvom svi će umrijeti od žeđi. Ali, izdvoji li se bit će osramoćen do kraja života.
Pun bola, iskreno, kao nikada do tada, podiže ruke k nebu. Prekri ga osjećaj kakav nikada nije doživio. Sav se strese, suze ga obliše.
“Allahu moj, smiluj mi Se! Allahu moj, skrij moje grijehe! Allahu moj jedini, oprosti mi!”
Dok su hazreti Musâ, alejhisselam, i Israelićani čekali da se griješnik izdvoji, skupiše se oblaci te Zemlju i sve njih obasu kiša.
Hazreti Musâ upita Allaha dragog:
“Allahu moj, obasuo si nas kišom iako se griješnik nije izdvojio.”
Uzvišeni mu odgovori:
“Musâ, zbog pokajanja baš te osobe blagoslovio sam sav narod Izraela kišom.”
Hazreti Musâ, alejhisselam, htjede znati ko je taj blagoslovljeni čovjek, pa upita:
“Pokaži mi toga čovjeka, Allahu moj.”
A Allah dragi odgovori:
“O Musâ, krio sam mu grijehe četrdeset godina. Zar misliš da ću ga otkriti sada, nakon što se pokajao?!”
- 17:21 -
Hazreti Džunejd Bagdadi (u. 297. po Hidžri/909. po miladu), kadesallahu sirrehu (Allah posvetio njegovu tajnu), pripovijeda:
Jednoga dana sjedio sam kod Sirrija Sekatija, kadesallahu ruhahu (Allah posvetio njegovu dušu), dok sa mnom bijaše i nekoliko njegovih prijatelja. Govorio je o znanju. U jednom trenutku obuze ga vedžd (ljubavni zanos) i on se izgubi. I pokreti i osjetila utihnuše. Na one koji su nazočili njegovu vedždk on ostavi dubok utisak. Nakon izvjesnog vremena hazreti Šejh dođe svijesti, no s tolikim nkrom (svjetlošću) koji skoro da nam je oduzeo vid. Primače se meni i reče:
O Ebul-Kasim Džunejde!
Rekoh: „Odazivam ti se moj gospodine!“
Upita me: Znaš li gdje bijah?
„Ne znam,“ odgovorih.
Reče: Znaj kako bijah od vas uzet i odnešen. Dizali su me od jednog neba do drugog sve dok ne stigoh do sedmog. Tad me provukoše kroz zastor od nkrova toliko jakih da mi skoro vid oduzeše, sve dok ne bijah zaustavljen pred zastorom sjaja (el-beha’), i Allah me odjenu sjajem. Potom bijah zaustavljen pred zastorom strahopoštovanja (el-hejbe), te me On i njime zaodjenu. Nakon toga bijah zaustavljen pred jednim gustim zastorom. Niti umijem opisati od čega je niti kakav je po sebi. Ja tek ostadoh zapanjen, smeten, zaprepašten i prestrašen, sve dok se ne obreh pred zastorom golemosti (el-izze). Prisaberoh se i shvatih kako stojim pred Istinitim, neka je uzvišen i Slavljen! Iza zastora začuh zov:
„O Sirri!“
Kad čuh glas, padoh u nesvijest. Moji zglobovi razdvojiše se, moji udovi odvojiše se, moja koža pocijepa se, moj um zanese se i moje srce rascijepi se. Nebijah svjestan šta se sa mnom dešava. Istiniti, neka je slavljen, prisabra me i posadi ispred Sebe, no ja i dalje niti mogu mirovati niti miran biti, te me On zaodjenu nkrom moći (el-azame) i ja se smirih. Ponovo me zazva. Ja odgovorih: „Odazivam ti se moj Gospodaru!“
Reče:
„O Sirri, znaš li u kakvom su odnosu Moja stvorenja prema Meni?“
Rekoh:
„Ne znam Gospodaru moj!“
Reče:
„Znaj kako sam potomstvo izveo iz kičme tvoga oca Adema, zaodjenuo ih nkrovima i Sebe im predočio, pa ih upitao: 'Nisam li ja vaš Gospodar (E lestu bi-Rabbikum)?!' Oni rekoše: 'Jesi!' Iza toga predočih im ovaj svijet (dun’ja) sa svim što posjeduje od svojih ukrasa, pa im rekoh: 'O Moji robovi, pogledajte ljepotu ovog svijet (dun’ja) i njegov ukras,' te od njih njemu devet desetina ode a sa Mnom osta samo jedna. Nju podijelih u novih deset dijelova, pa im predočih Džennet sa svim svojim vječnim užicima, spokojem, veseljem, divotom i radošću, te od njih njemu devet desetina ode a sa Mnom osta samo jedna. Nju podijelih u novih deset dijelova, pa im predočih Vatru sa svom njezinom patnjom, prezrenošću, mukom i odbojnošću, te od njih devet desetina iz straha ode a sa Mnom osta samo jedna. Nju podijelih u novih deset dijelova, pa ih stavih na iskušenje slobode izbora, te se u njeg' otisnu devet desetina a osta samo jedna. Nju podijelih u novih deset dijelova, pa im predočih kušnju ljubavi, te se od njih devet desetina odvoji a osta samo jedna. Nju podijelih u novih deset dijelova, pa zastor blizine pred njima digoh, te u nkru azameta (moći) od njih devet desetina sagori a osta samo jedna. Nju podijelih u novih deset dijelova, pa zastor hejbeta (strahopoštovanja) pred njima digoh, te u moru hejbeta utopi se njih devet desetina. Podijelih ih u deset dijelova a osta samo jedan. Konačno, pred njima zastor izzeta (golemosti, siline) Ja digoh. Oni Mi se okrenuše, svi van sebe, zapanjeni. Ja ih zazvah i s njima umiljat bijah. Nkrovima izzeta Ja ih zaodjenuh i rekoh: 'O Moji robovi!',
na što oni odgovoriše: 'Odazivamo Ti se naš Mevla i naš Gospodaru!'
Tad im rekoh: 'Predočio sam vam dunjaluk pa mu jedni odoše ali ne i vi. Predočio sam vam Džennet pa mu jedni odoše ali ne i vi. Predočio sam vam Džehennem pa od njega jedni pobjegoše ali ne i vi. Iskušao sam vas slobodom izbora pa se jedni odvojiše ali ne i vi. Otkrio sam vam dar ljubavi pa se jedni odvojiše ali vi ostadoste. Digao sam vam zastor blizine pa se jedni izgubiše ali vi mirnoću sačuvaste. Digao sam vam zastor hejbeta pa jedni prekoračiše ali se vi zadržaste. Ja vam digoh zastor izzeta i vi se Meni smeteni i zapanjeni okrenuste, te vas Ja učvrstih. Pa šta želite i šta tražite?!'
Rekoše: 'Samo Tebe želimo i samo Tebe tražimo! Ti si naša želja!'
Rekoh: 'O robovi Moji, stavljao sam vas na kušnje koje prije vas odvratiše svijet za svijetom, što ne može pobrojati niko osim Mene, još prije vašeg oca Adema, u dalekim beskrajima i dubokim iskonima. Iskušenja su im dolazila jedna za drugim. Stizala su baška učenjacima. No između Mene i vas ima jedno Moje iskušenje (el-bela’) kojeg niko ne može podnijeti. To iskušenje nikakav junak ne može nositi niti ga ijedna osoba savladati.'
Rekoše: 'O naš Gospodaru i naš Mevla, bez Tebe se ne može!'
Rekoh: 'Možete li podnijeti ovo što vam opisah?'
Rekoše: 'Zar Ti nisi Onaj koji nas stavlja na iskušenja?!'
Rekoh: 'Jesam.'
Na to oni rekoše: 'Zadovoljni smo time (pokorovamo se tome)!'
Tad Ja rekoh: 'E sad ste iskreni u čistoti vaše želje. Ja vas odabrah i učinih posudama Moga znanja i mjestima Moje tajne. Vi ćete od Mene govoriti i Meni zvati. Ja sam vaš a vi ste Moji. Ja ću zazivati vas a vi Mene. Vi ste muževi pravih otkrovenjâ i prisnih razgovora, vladari carstva, elita i srčika!'
O Sirri, obavijesti Moja stvorenja kako sam Ja Blag (el-Letif) i o svemu obaviješten (al-Habir). Razumi to i prenesi ono što si od Mene čuo, a prema robovima Mojim ti budi susretljiv i samilostan!“
On me potom povrati i ja se vratih među vas. Ovo što ti kazah Ebul-Kasime, ti shvati!
Hazreti Džunejd, kadesallahu sirrehk, dalje kazuje:
Ovu pripovijest nisam nikome ispričao sve dok šejh Sirri, Allah s njime bio zadovoljan, nije preselio na ahiret. Ako sam što dodao ili umanjio, molim dragog Allaha da mi za to oprosti!
Iz djela "Kitabul-igane" od hazreti Ruzbihana
- 07:17 -
nedjelja, 01.10.2006.
****3****
.......Akl (Pamet), Tevfik (Uputa), Šedža'at (odvaznost) i Iffet (čednost) udružiše se da izliječe Ruh (Duh) i spasu Iman (vjerovanje).
Oni nađu ljekara a to je bio Muršid. Kod bolesnika su zatekli one izdajice i otjerali ih. Teufik ponovo povrati dijete (kalb, srce) sebi.
Okupali su ga od prljavštine ostale od šejtana i dijete opet dobi svoju prijašnju boju i miris. Muršid reče Ruhu da mu je donio lijekove potrebne za ozdravljenje. Dade mu da popije šerbe i reče mu da sluša liječnika i bude mu pokoran. Ovaj napitak bio je Ašk (ljubav prema Stvoritelju). Pruži mu ruku i primi obavezu (bej'at,ahd,zakletva).
Iza toga Muršid dade Ruhu lijek zvani Istigfar (izricanje kajanja,pokoravanje Allahu).
I djetetu dade šerbe za jačanje.
Od ovih lijekova što im je dao Muršid ojačali su i ozdravili i otac Ruh i dijete Kalb.
Lijek je bio zikir.
Na kraju Muršid dade još jedan lijek. To je bila Džezba (privlačenje Allahu).
Sa ovim je muršid završio svoj zadatak i htio otići, ali ga zamoli otac Ruh da im bude posrednik (rabita).
Sedžaat i Iffet odvojili su nefs od društva u koje je bila zapala. Oni sada odluče da zajedno krenu na put i prođu kroz kapiju Emmare. Do ove kapije put je bio izrovan. Muršid je našao jedan ravan put i išao naprije, a za njim Ruh, Nefs i Kalb. Ali, šejtan ih nije napuštao i stalno ih je susretao i namamljivao Nefs. Sa šejtanom je bila njegova družina: srdžba, svadža, strasti i drugo.
Šejtan je stalno nastojao da zavede nefs. Navaljivao je sa svih strana. Ali muršid i Ruh su išli sigurnim putem. Taj put se zove tarikat.
Došli su do kapije Levvame. Akl i Tevfik stizali su uvijek u pomoć Muršidu i onda nastavljali put. Da bi očuvali dijete, stave ga u jednu kolijevku zvanu Sirr (tajna).
Tako su išli dalje. Zatim su dijete stavili u jednu kutiju, kao što hadžije drže pare kad su na hadžiluku. Kutija se zvala Hafijj. Kroz sva mjesta kroz koja su prolazili pili su šerbe Zikra.
Prešli su prostor od kapije Levvame do kapije Mulhime. Put je bio vijugav. Ruh je bio sve raspoloženiji. Došli su u jedan vrlo lijepi predjel zvani Mali Vilajet (Malo prijateljstvo). Ruh ovdje dobi naročito raspoloženje i doživi otkrića (Futuh). Posebno lijepo bilo je u šatoru Ahfa (naveća skrivenost). Ruh je stalno činio zikir. Ovdje se razboli Nefs. Htjela je da napravi kakvu spletku i uvede šejtana. Plakala je i jadila. Nefs je nađena služavka Hubbi Dunja (dunjalučka simpatija). Nefs se nadala da će joj ova služavka ipak dovesti šejtana. Hubbi dunja se sprijatelji sa šejtanom i skriveno ih sastavi a da ne zna Ruh. Ovo opaze Akl i Tevfik i stupe u akciju da spasu i sačuvaju Nefs. Ovdje je bio jedan čuvar zvani Ilham, koji nije dozvoljavao da se zadrži ništa loše i sumnjivo. Akl i Tevfik kažu Ilhamu šta se dešava sa Nefsom. Ilham otjera šejtana i vrati nefs.
Upozorio je Ruha da se ne da zavaravati Nefsu. Kad je Nefs vidjela da je oslabila poče se ulizivati Ruhu.
Muršidi-kjamil je liječio Ruh od udaraca nefsa. Pojačao je lijek zikra. Muršid je upozoravao i opomonjao Nefs da ne vara Ruh. On je liječio Ruh od nefsinih udaraca. Pojačao mu je i napitak Zikra. Muršid je skupio Ruh, Nefs i Kalb i uz Allahovu pomoć doda im još i jedan drugi lijek Ašk. Ovaj lijek je bio vrlo koristan i efikasan. Za Nefsa je to bio ispit Illellah, koji je djelovao, pa su saznali da zaista vjeruju Allaha i da to shvate i dožive. Kad je popijena i druga doza lijeka, Muršid se odmorio.
Ruh(Duh) i Kalb8srce) su bili terbije (pravilno i valjano upućeni), ali ih je i dalje Muršid pratio, upućivao i nadzirao. U osjećanjima se pojavio kao zora i počela otkrivati prefinjene stvari. Prvo pojave, zatim polagano idenje (suluk). Ovdje su sve sumnje otpale. Tako su prešli i predjele Mutneine i došli do kapije Mutmeinne. Na kapiji je bio slavoluk na kome je pisalo Irdži'i (vrati se dušo). Ovu kapiju je gradio majstor Ezela. Do blizu ove kapije neće svako doći (vasil olmaz).
Ruh uniđe kroz kapiju i ugleda sve najljepše. Ovome predjelu ime je batin. Ruh je ovdje našao Evlije u grupama. Ovdje je obukao tadž (krunu) Božijeg vilajeta i upisao se u Evlije. Doveden je u ružičnjak Hakikat (istinitost) i sve istine je vidio stvarno (hakikaten). Ovdje je shvatio šta su Pejgamberi a šta su Evlije. Razlike su bile po nuru. Ovdje je vidio istinu o Muhammedu, a.s., (Hakikati Muhammedijje) i njegovu razliku od ostalih pejgambera. Vidio je nutrinu namaza i Kabe (njihov batin). Vidio je nutrinu Kur'ana i njegov nur. Vidio je šta je približavanje Allahu, dž.š., (tekarrub ilallah). Vidio je prostor bez strana i mnogo drugih blagodati. Vidio je viseću tvrđavu - Kasri ma'rifet (dvorac spoznaje). Ruh je unišao u ovaj dvorac i vidio balkon Riza. Oni su tada shvatili i saznali šta je Rabb - Gospodar koji vlada i upravlja. Ovo je peti stepen - Radijje. I Nefs je postao posve zadovoljan. Zatim su prešli u predjel šestog stepena - Merdijje.
Gospodar je postao zadovoljan i Ruhom i Nefsom.
Nefs posta Abd (sluga) koji voli Gospodara Rabba, a Rabb je zadovoljan od njega (Nefsa).
Stigli su do sedmog stupnja - Safije (čistoće). To je najviši stepen. Viseći dvorac se još više rasvijetli i pokaza se još jedan dvorac na čijoj kapiji piše ''Jekin''. Na kapiji je visio ključ od nura, na kome je bio ugraviran Kelimei Tevhid.
Dvorac je imao šest strana -šest imanskih šartova. Ovaj dvorac je izvor Kerameta - nadnaravnih darovanja. Ovdje se čuvaju pokloni da se daruje srce kad oživi. Tamo su vrednote koje se darivaju: iman, tevfik, jekin i druge.
Tamo kada se smjesti Nefs, šejtan mu ne može ništa. Šejtan se uvijek trudio da minira prilaz dvorcu. Allah je naredio da se oko dvorca stavi ograda nazvana Farz i postavi pet stražara. Ti stražari bili su islamski šarti i to: Kelimei šehadet, Namaz, Post, Zekat i Hadž. Iza ograde Farz bile su još dvije ograde, i to Vadžib i Sunnet, sa zadatkom da čuvaju vjerovanje - Iman. Ove ograde čuvala je vojska zvana Amel (lijepa djela). Čuvarima je naređen istikamet (ustrajnost na pravom putu).
Svi dušmani ostali su izvan ograde, ali šejtan i dalje nije mirovao. Ovdje je i Ruh bio aktivan i upustio se u borbu. Na koncu šejtan je otjeran. Ruh je stigao Hakku, to je bio Vuslet. Ko stigne dovde nazvan je merdi kamil (Onaj koji je postigao cilj).
Na ovaj način se postane i postigne Muršidi kamil, savršeni (potpuni) čovjek. Sada je jasno na koji način se bori Ehli tevhid i kako postupa na putovanju uzdizanja prema Tvorcu Allahu, dž.š. Pazi se i ti, Fevzija kaže autor sebi i nikada ne dopusti da ti se pojavi umišljenost pretjerivanje (udžib i murailuk). Ako se u jednog čovjeka koji korača putem uzdizanja ne pojavi hal (naročito stanje i prizori), on treba da bude ustrajan i u obavljanju Sunneta i da se ne udaljuje od Šerijata. Ako neko govori o halu i o vadždu, a ne drži se Sunneta on je Ehli istidradž (postepeno spuštanje u propast). Kad bi se takav digao u oblak, nemoj se zavesti. Ako možeš podsijeci mu krila neka padne. Ukratko, bez Šerijata nema ni Tarikata, ni uzdizanja. Farz, vadžib i sunnet, i ono sa čime se bude zaduženo (vird i emanet), treba stalno provoditi. Ne reci ovo je sitno a ovo krupno, ili ovo je važno, a ovo nije važno. Ne radi što je mekruh i haram. Bježi od svega što je loše. Bježi i od bid'ata (novotarija). Imaju kitabi čitaj ih, i po tome postupaj. Nemoj samo učiti a to u djelo ne sprovoditi: ode ti vrijeme uzalud. Nema Tarikata bez Šerijata. Nemoj da te prevare i zavedu....
----Nadam se da ste kao i ja izvukli pouku citajuci ovu hikaju,
Kad smo vec kod stupnjeva duhovnog uzdizanja, nije na odmet da provjerimo dokle smo stigli na putu samoodgoja duse...... tesavvuf govori o sedam vrstâ duše, sedam naših stanjâ(evo stupnjeva pa testirajte sebe )
- nefsul emmâra (duša sklona zlu),
- nefsul-levvâma (duša koja sebe kori),
-nefsul mutmeinna (smirena duša),
- nefsul mulhimma (nadahnuta duša),
- nefsur-râdijja (zadovoljna duša),
-nefsul merdijja (duša s kojom je dragi Bog zadovoljan),
- i nefsul kâmila (potpuna duša) ili nefsus-sâfijja (čista duša).
Jah, da mi je uz Allahovu dz.š. pomoc dostignuti makar stupanj nefsul mutmeinna (smirena dusa) prije no sto me smrt svlada i edzel dodje.....jer Uzviseni u jednom ajeti serifu kaze:
"A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi medu robove Moje i udi u Džennet Moj!" (el-Fedžr, 27-30)
Uzdam se u Milost Njegovu bazgranicnu.
- 15:39 -
***---***
.........Ruhu strogo je naređeno da dobro čuva dragulj Iman. Stvoritelj preporuči Ruhu dva čuvara, dva plemenita roba kao dva vezira. To su bili Akl (pamet) i Teufik (uputa).
Oni treba da paze na dijete i čuvaju ga. Pamet dobro raspoređuje i zna gdje šta treba (habir), s njim dogovaraj, u njega se pouzdaj i nemoj se povoditi za Nefsom. Nefs ne voli pamet. Drugom veziru ne treba mnogo govoriti, on je iskren i iskusan, visokih je kvaliteta. Nek on bude dadilja djetetu i nemoj ih razdvajati. Trudi se da ih dušmani ne razdvoje. Ne budi uz Nefs nego uz Pamet.
Nastanite se i smjestite u gradu Šerijat, tamo su sve pogodnosti. Ali, pazi na dijete, da ga ne vide spletkari. U gradu Šerijat tebi će se pokoravati i mrav i zmija. U jednom dvorcu u gradu smjestite dijete. Dušmani će pokušavati da ukradu od djeteta dragulj Iman, pa dobro pazi.
Ako ukradu dragulj, izgubio si i dijete. Nefs će ići na ruku dušmanima djeteta. Ako dušmanima šejtan ne pomogne iz vana, nefs će nastojati da im pomogne iznutra. Zato dobro čuvajte dijete Iman.
Kad je Ruh saslušao Božije naređenje, uzeo je dijete i unišao u dvorac. Započeo je odgoj djeteta (sejri suluk).
Područje koje pripada pod Šerijat je ogromno. Obuhvata Džennet i Džehennem i doseže do Aršur-Rahmana.
Ruh je prihvatio Šerijat za sudiju.
Tada Allah pokaza nešto kao sjemenku u liku čovjekovog tijela i reče: Ovdje će se moj propis (hukum) provoditi. Preko ovog će se Nefs i šejtan boriti.
Ruh je dobio bajrak zvani Tevhid (jedinstvo). Noseći bajrak u rukama unišao je u predjel zvani I'tikad, mjesto gdje se čuvaju imani (vjerovanja). Tamo je ugledao kroz utvrde ''Zahir''. Ugledao je i kapiju zvanu ''Emmare'' kroz koju svako treba da prođe. Svaki prolaznik je bio uznemiren od divljih ljudi koji su se vrtili oko kapije. Ovi divljaci se nisu obazirali na savršene i uljudne ljude koji su nastojali što prije da prođu kroz kapiju. Između ostalih tu je bio jedan čovjek po imenu Gadab (srdžba) i žena mu Šehvet (strast). Bili su nerazdvojni i neodgojeni. Žena mu je bila vanredne ljepote i zavodljivih kretnji. Čovjek je bio kao pehlivan i svako je podrhtavao pred njim. Svugdje je dostizao. Njih dvoje su izazivali svijet i pravili smutnje. Oni su vladali pred kapijom i sve slabiće ubijali. Sa njima je sarađivala i jedna mađioničarka. Bila je vrlo vješta i svakog je varala. Imala je još svog društva.
Pred kapijom oni zaustave i Ruha, kao i svakog i žena Šehvet počne mu se udvarati i tepati mu. Govorila je: ''Ja i moj muž tebe volimo, a ti si lijep kao Mjesec''. Ruh je otjera i ona mu posla svog muža, ali ni on noje uspio. Došla je i mađioničarka, pa se i od nje spasio. Oni se sad udruže i okrenu prema Nefsu. Uspiju i pridobiju njenu naklonost. Ona postade bliskija njima nego svome mužu Ruhu.
Njima se sad pridruži i šejtan.
Žena nefs pridružila im se da se osveti svome mužu Ruhu. Od velikog uznemiravanja Ruh se razboli i poremeti mu se način života.
Dođe mu žena i reče: ''Dragi moj, ja sam ti dovela vrlo dobrog doktora da te liječi''. Taj doktor je bio šejtan. Sada šejtan reče ruhu: ''Ti si jako bolestan i tijelo ti je vrlo oslabilo, došao sam da te izliječim i razveselim. To mi ide od ruke. Ruh ih pogleda i razumi, da su oni gori od goreg, ali je on bio vrlo slab i nije ih mogao otjerati.
Žena iskoristi priliku, ukrade dijete i dade ga šejtanu na odgajanje.
Kada ovo vidje, Tevfik ode Aklu i reče: ''O mudri veziru, oteli su mi dijete, reci mi šta da radimo''. Obojica pođoše da spašavaju dijete Iman. U putu susretnu jednog odvažnog čovjeka po imenu Šedža'at (junaštvo,odvažnost), a onda još jednog vrlo čednog i uljudnog po imenu Iffet (čednost)........
- 08:32 -
********
Vrlo davno u Ezelu - Prapočetku, po Božijoj zapovijedi ''Kun!''- stvoreno je jedno fino tijelo.
Dato mu je ime Ruh.
Nešto kasnije kada je stvoren postojeći svijet – Kaainaat - stvorena je i lijepa djevojka kojoj je dato ime Nefs.
Stvarana je postepeno.
Pored svoje ljepote ona je osorna, svadljiva, naprasna, podmukla, osvetljiva i odbacuje hajr. Bila je bez stida i straha.
Istiniti Tvorac upita Nefs: ''Ko sam Ja, a ko si ti ?''
Nefs odgovori: ''Ja sam ja, a Ti si Ti . Ja sam svoja, a Ti si Tvoj, nema razlike''.
Uzvišeni Stvoritelj baci Nefs u vatru, ali i poslije toga, na ponovni upit Nefs dade isti odgovor.
Osuđena je u ledaru, ali i poslije toga dade isti odgovor: ''Ja sam ja a Ti si Ti i među nama nema razlike.''
Onda je Gospodar naredio da Nefs gladuje, bez jela i pića.
Stanje gladovanja duša nije mogla dugo izdržati. Plakala je i pomagala. Na upit dala je odgovor (ikrar): ''Ti si Stvoritelj,a ja sam stvorena.''
Nefs je nizak i čini razne niskosti.
Navodi na prestupe i prekršaje.
Gdje god može nefs zavede.
Vjenčali su se: Ruh iz Alemi-emra i Nefs iz Alemi-halka.
Svemoćni Gospodar je izdao Ruhu ferman u kome su bila naređenja i zabrane. Nefs ti je potrebna ali je varljiva, ne ugađaj joj, tj. naređuj i primaj pokajanje.
Trudi se da nefs prođe stanje Emmare, Levvame (koja sebe kori), Mulhime (nadahnuta) i dospije do faze Mutmeinne (smirena). Ova stanja čine cjelinu zvanu Ruhi-kulli i Nefsi-kulli. Ovi djelovi čovječe postoje i u tebi i u meni.
Iz ovog braka, oca Ruha i maje Nefs rodilo se dijete koje nazvaše Kalb (srce). Stvoritelj pokloni djetetu skupocjeni dragulj da ga čuva na grudima. Taj dragulj je Iman (vjerovanje).
- 00:28 -
Bujrum na još jedan moj blog...
Opis bloga
BUJRUM